Svjetski prvak u debati piše zašto je neuvođenje građanskog odgoja ozbiljan problem
Zovem se Martin Rosenzweig i učenik sam XV. gimnazije u kojoj, kao i u većini ostalih srednjih škola u Republici Hrvatskoj, nije uveden nikakav oblik građanskog odgoja i obrazovanja . Smatram da je to ozbiljan problem. Mojih 35 kolega iz razreda i ja, kao i tisuće kolega iz generacije po cijeloj Hrvatskoj, ove godine postajemo punoljetni i od nas se očekuje da izađemo na izbore bez da nam je itko ikada rekao zašto da to napravimo, koje su posljedice naših glasova i zašto bi nam to trebalo biti važno.
foto: Hrvatsko debatno društvo| Svjetsko prvenstvo u debati
U mom razredu ima ambicioznih i sposobnih pojedinaca koji postižu zavidne rezultate u raznim područjima. Oni će svi vjerojatno jednoga dana biti uspješni članovi društva, ali ujedno i članovi društva kojima nitko nikada nije pričao o odgovornosti koju imaju prema svojoj okolini, prema svom društvu i prema svojoj državi. Shodno tome, od njih ne možemo niti očekivati da iskoriste svoje vještine i ambicije kako bi učinili svoju okolinu boljom.
Osim toga, mnogi od nas nalaze se u životnoj dobi u kojoj treba otkrivati samoga sebe, razvijati se kao osoba i pokušati naći svoje mjesto u društvu. No u školi se ne priča o toleranciji, o prihvaćanju samoga sebe i drugih, što su sve temelji toga da se ljudi osjećaju ugodno i sigurno u vlastitoj koži, pogotovo u mladoj dobi.
Sve su to stvari koje bi se mogle riješiti dobrim programom građanskog odgoja i obrazovanja, po mogućnosti nekim koji se u stvari provede, a ne samo najavljuje i razvikuje bez ikakvih rezultata. Ako želimo učiniti svoju državu boljom, ako želimo da se novac koji se ulaže u obrazovanje ne troši bezveze, onda nam jedan od glavnih ciljeva mora biti stvoriti građane koji aktivno poboljšavaju zajednicu oko sebe, a to ne možemo bez da nas nauče kako i zašto glasati, bez da nam objasne kako mi sve možemo utjecati na politiku svoje zemlje i Europske unije i zašto bi nas trebalo biti briga. To ne možemo bez da nam netko objasni koje su naše dužnosti i pokuša nas natjerati da svoj talent i znanje ne potrošimo isključivo sami na sebe. I konačno, to ne možemo bez da se nalazimo u društvu u kojem možemo biti kakvi god želimo bez osuđivanja i u društvu koje nas prihvaća i u kojem vlada međusobno poštovanje i tolerancija.
Kao debatant mogu reći i da sam u tri godine koliko se bavim srednjoškolskom debatom raspravljao o raznim temama koje se nalaze u kurikulumu građanskog odgoja, te da sam , kao i ostali debatanti, morao provoditi sate istražujući ženska i manjinska prava ili potankosti pravnog sustava kako bih mogao debatirati o tim temama. S dobrim građanskim odgojem te bi teme bile bliže ne samo debatantima koji se vole natjecati, nego i učenicima koji se debatom ne bave, a njihovo školovanje propušta upoznati ih s pitanjima koja im utječu na budućnost.
Potreba za razumijevanjem tih pitanja pogotovo je bila vidljiva na svjetskom natjecanju na kojem smo nastupili kao hrvatska reprezentacija, a na kojem su debate zahtijevale jako dobro i detaljno razumijevanje širokog skupa tema od kojih je većina u kurikulumu građanskog odgoja. Iako smo uspjeli osvojiti prvo mjesto u kategoriji engleskog kao stranog jezika , mogli smo postići puno bolje rezultate da je to bilo znanje koje nam je pružio školski sustav , a ne znanje koje smo morali steći samostalnim radom i istraživanjem.
Na kraju, smatram da je uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja nužna kako bi hrvatski obrazovni sustav postao sustav koji stvara ljude koji razumiju svoju ulogu u društvu i aktivno ju ispunjavaju – ukratko, sustav koji stvara građane u punom smislu riječi.
Blog iz moje perspektive preuzet je sa stranica goo.hr uz prethodno dopuštenje
