Zemlja znanja: Svaki drugi srednjoškolac u Hrvatskoj koristi privatne instrukcije
Uzimanje privatnih instrukcija globalna je pojava. Najčešća je iz predmeta matematika, zatim iz prirodoslovnih predmeta. No, sve češće je i iz stranih jezika. Prema istraživanju koje su proveli znanstvenici s zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić oko 57 posto hrvatskih srednjoškolaca poseže za različitim oblicima privatnih instrukcija. Jedan od glavnih razloga tako velikom broju učenika koji uz regularnu nastavu trebaju i dodatnu poduku je činjenica da je hrvatski obrazovni sistem baziran na grupnom, a ne na pojedinačnom pristupu učenicima.
georgecastellion.com
Različiti oblici privatnih instrukcija učestala su pojava i među hrvatskim učenicima. Najčešće se poseže za dodatnom podukom iz predmeta poput matematike, fizike i kemije odnosno onih koji zahtijevaju kontinuirani rad. Učenici u posljednje vrijeme skloni su koristiti usluge poduke iz stranih jezika, pri čemu češće pohađaju privatne tečajeve, nego individualne instrukcije. Studija koju su proveli znanstvenici s Instituta za društvena istraživanja Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić, 57 posto hrvatskih srednjoškolaca koristi neki oblik privatnih instrukcija. Istraživanjem nisu obuhvaćeni učenici trogodišnjih škola.
Obrazovni i socijalni razlozi za uzimanje instrukcija
Boris Jokić nam je pojasnio da su razlozi ovakvom stanju obrazovni i socijalni. Među obrazovne se ubrajaju broj predmeta koji je u hrvatskim srednjim školama vrlo velik, a i sadržaj pojedinih predmeta. Određeni traže stalni angažman, a kako su učenici često skloni kampanjskom učenju, u jednom trenutku izgube korak, pa poslije kako bi ponovno uhvatili priključak plaćaju instrukcije.
Uzrok je i nastavni pristup koji je u Hrvatskoj grupni, kao i u svim obrazovnim sistemima istočne Europe. Takav pristup, ne dozvoljava dovoljnu posvetu pojedincu, pa onaj tko zaostane s gradivom, ima jedini izlaz obratiti se za pomoć van škole. S druge strane sustavi u kojima se javno obrazovanje dovoljno posvećuje svakom pojedincu imaju vrlo nisku stopu učenika koji plaćaju privatnu poduku. Primjerice u Finskoj je to manje od pet posto učenika, a u Velikoj Britaniji oko 10.
Od socijalnih razloga izdvajaju se ambicije odnosno stremljenja učenika i njihovih roditelja da imaju što bolje ocjene i tako budu kompetitivniji prilikom polaganja državne mature i prijemnih ispita na fakultetima. Stoga koriste instrukcije, pripreme za fakultete, tečajeve i slično. Socijalni pritisak također je među razlozima da se učenici odluče za privatnu poduku. Kada vide da njihove kolege iz razreda mahom uzimaju instrukcije i sami se odluče za njih.
'Profesor ne objasni najbolje pa moram uzeti instrukcije'
Matematika najproblematičnija na globalnoj razini
Bez iznimke, u cijelom svijetu matematika kao školski predmet predstavlja problem za najviše učenika.
– Jedan od najbitnijih razloga zašto učenici imaju problema s matematikom je taj što je prije desetak godina smanjena satnica za jedan sat tjedno.
Dakle, oni koji su imali pet sati, sada imaju četiri, a oni koji su imali četiri, sada imaju tri. Istovremeno, količina gradiva koju treba obraditi nije se promijenila. Na taj način država je elegantno uštedjela novac na satnici nastavnika matematike i odgovornost za taj jedan sat tjedno prebacila na roditelje. Oni sada moraju plaćati iz svog džepa ako žele da njihova djeca ne zaostaju u jedinom predmetu iz kojega se ne smije zaostati.
Također, uzrok je i u ležernom stavu velikog broja učenika i roditelja.
Osobno sam imao učenika koji mi je na satu otvoreno rekao da ne prati nastavu jer će mu ‘tata platiti instrukcije’.
U nekim slučajevima, naravno, uzrok je i u lošim profesorima koje, posebno kod matematike, nema tko zamijeniti čak i ako im se da otkaz. Sustav pak stimulira kampanjsko učenje, ali i ‘druge metode’ skupljanja ocjena pri čemu se mnogi malo preračunaju i prekasno shvate da neće na vrijeme uspjeti pokrpati rupe, rekao nam je Dalibor Perković, profesor fizike iz Zagreba te član nevladine organizacije Nastavnici Organizirano.
Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta poručuju da su svjesni postojanja problema uzimanja privatnih instrukcija, kao i njegovog obujma. Dodali su i da se trenutno razrađuje obrazovna strategija koja bi trebala dati odgovore i na pitanja vezana za poduku izvan javnog obrazovnog sistema.
Materijalni i društveni položaj nastavnika uzrok je tomu što veliki broj njih daje privatne poduke
Znanstvenik Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja proveo je studije o uzimanju instrukcija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Estoniji, Mongoliji, Gruziji i Azerbajdžanu. Upravo u potonje dvije, veliki broj profesora vlastitim učenicima daje instrukcije, što koriste kao koruptivni mehanizam.
– Nastavno osoblje u Gruziji i Azerbajdžanu gotovo u pravilu namjerno snižava ocjene svojim učenicima, kako bi im naplatili privatne instrukcije. Važno je naglasiti da je u Hrvatskoj potpuno obrnuta situacija. U zanemarivom broju slučajeva profesori daju instrukcije učenicima kojima drže nastavu, rekao je Boris Jokić.
Zanimljivo da ni kod nas, ali ni u ostalim zemljama svijeta, nema nikakva razlika u broju učenika i učenica koje angažiraju privatne podučitelje. Osim profesora iz srednjih škola, instrukcije u Hrvatskoj nerijetko daju studenti, ali i nastavno osoblje na fakultetu.
– Činjenica da nastavnici daju privatne instrukcije rezultat je njihovog materijalnog i društvenog položaja, Jokićev je zaključak.
Studenti također upotpunjuju svoj tanki budžet na ovaj način. Klijente osim manjeg generacijskog jaza, privlače i nešto nižim cijenama usluga.
– Dajem instrukcije otkad sam završio srednju školu, kad sam u pripremama za prijemni i sam napravio presjek svog četverogodišnjeg školovanja. Isprva sam uzimao 30-40 kuna za 60 minuta poduke, jer mi je bilo glupo da je kao brucoš imam istu tarifu, kao inženjeri ili profesori. Sada uzimam 50 kuna po satu, a prolaznost učenika kojima dajem je 100 postotna, što mi je najbolja preporuka za druge klijente, budući da se na drugi način ni ne reklamiram, rekao nam je Saša koji studira na Rudarsko-geološkom fakultetu u Zagrebu.
Dodao je i da je često imao slučajeve kada su mu učenici tražili da im situacije iz matematike ili fizike, objasni primjerima u realnom svijetu. Najveći interes za instrukcije javlja se pred kraj školske godine ‘kad zagusti’ ili kada se učenici pripremaju za državnu maturu.
– Imam klijente i među onima koji se bore za veću ocjenu, ali i među onima koji se bore za prolaz. Učenici koji se bore za prolaz, uglavnom se javljaju na nagovor roditelja, a katkada sami roditelji zovu u ime njih, naglašava Saša.
Boris Jokić nam je rekao da su njegova kolegica Zrinka Ristić Dedić i on nakon provedenog istraživanja u Hrvatskoj, izradili moguće modele regulacije, ovog kako su ga sami znanstvenici nazvali ‘obrazovanja u sjeni’. S tim modelima su upoznali i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, no u ovoj instituciji nisu ozbiljnije poradili na preporukama proizašlim iz istraživanja.
Inače podrijetlo privatne instrukcije imaju u Južnoj Americi, gdje su ih u počecima pripadnici boljestojećih staleža omogućavali svojoj djeci. Štoviše plaćati instrukcije bila je stvar prestiža. Neke implikacije su na ovom kontinentu ostale i do današnjih dana, pa tako nije čudno da roditelji plaćaju djeci privatnu poduku još od vrtića.
