Profesori

Nako duge i teške bolesti preminula je profesorica Ela Rac Marinić-Kragić, jedna od osnivačica udruge 'Nastavnici organizirano'. Od profesorice se opraštaju i učenici zagrebačke V. gimnazije u kojoj je uspješno predavala do umirovljenja pred dvije godine. Prema informacijama s kojima barataju njezini učenici, sprovod će biti u srijedu, 30.12. 2015. u 12:55 na krematoriju u Zagrebu. Prenosimo oproštajni tekst sa stranica udruge nastavnici.org, te upućujemo posljednji pozdrav profesorici koja je ostala mnogim učenicima i kolegama u lijepom sjećanju.

Preminula profesorica matematike koja je osvajala olimpijske medalje sa svojim učenicima
Ela Rac-Marinić-Kragić

Od jučer navečer svijet je lošije mjesto.

Nakon duge i teške bolesti, preminula je Ela Rac-Marinić-Kragić, profesorica matematike, legenda među učenicima i kolegama, nastavnica mnogim matematičkim olimpijskim medaljašima i, zapravo najmanje bitno, jedna od osnivačica udruge “Nastavnici organizirano”. Sudionica i pokretačica mnogih projekata, također osnivačica i aktivna članica udruge nastavnika matematike “Normala”, ustrajna edukatorica kojoj je posao bio više od odrađivanja stvari na radnom mjestu, simbol upornosti i želje da se što većem broju djece i mladih ljudi pomogne da steknu vještine za što uspješniji nastavak života, Ela je u 60 godina života napravila više nego što bi zajedno napravilo deset prosječnih školskih zbornica u Hrvatskoj. Nećemo ni pokušati pobrojati medalje za koje je bar djelomično bila zaslužna; ma tko bi svemu tome ušao u trag? A vjerojatno bi se i sama tome usprotivila jer je znala da te medalje pripadaju učenicima, a ne njihovim nastavnicima.

No, njezin najveći uspjeh i njezina vrijednost ostala je u srcima i glavama njenih učenika i kolega i zbog toga njezin odlazak je najveći gubitak upravo za sve nas. Ela je sada na miru, na zasluženom, iako daleko preuranjenom odmoru, ali prazninu koja je nakon nje ostala neće biti lako popuniti. Nijedan čovjek nije otok, sam za sebe, to znamo, ali Ela je bila planina koja je nadvisivala mnoge – što je mnogima i smetalo – i čije brisanje s horizonta nećemo tek tako moći zaboraviti.

Kao kolege i prijatelji, htjeli bismo izraziti sućut njenim bližnjima, članovima obitelji i rodbini, ali isto tako je izražavamo i sebi, pa i onima koji je nikad nisu poznavali, jednostavno zato jer smo jučer izgubili svi. Kolege su izgubili stijenu, svjetionik koji im je govorio – htjeli oni to čuti ili ne – idu li u dobrom smjeru u nemirnim vodama, učenici su izgubili apsolutni autoritet ne samo po pitanju matematike (ako uopće može postojati apsolutni autoritet, onda je to bila Ela), nego i po pitanju moralnosti i donošenja ispravnih odluka. Mi iz udruge smo izgubili prijateljicu s voljom, energijom, iskustvom i znanjem, kombinacija koja se gotovo nikad ne sreće. Jedna od godišnjih skupština održana je u njenom stanu, a kao posebna uspomena ostala je fotografija svih nas, poput zagrebačkih ilegalaca koji spremaju bombaški napad na MZOS, koju je netko naknadno doradio i čiju konačnu verziju nitko drugi ne smije vidjeti (iako, vjerojatno smije, nije nešto toliko spektakularno, ali neka se ostali malo grizu, to je između nas koji smo bili tamo i Ele, tko vam je kriv što niste bili tamo kad je grmilo?)

Životna do samog kraja, još dan prije smrti je zbijala šale na Facebooku; tjedan-dva prije smrti ništa nije odavalo da joj se bliži kraj. Bila je hrabra i beskompromisna osoba, a istovremeno blaga prema onima prema kojima treba biti blag. Uvijek željna znanja i dijeljenja znanja, do samog kraja se nije htjela odvojiti od svijeta. Poznavajući je, možemo samo pretpostaviti da joj je posljednja misao bila nešto u stilu: “Pa dobro, hajde da i to vidimo.”

Ela, hvala ti za sve. Za sve što si radila, za sve što si učinila.

Hvala ti za to što si bila Ela.

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.