Stručnjaci

'...A ja podvinuh ruke ispod čela, lice mi je planulo, i stadoh gorko jecati i plakati. U tuđem svijetu među tuđim ljudima, a tako daleko od oca, od majke i braće svoje! (...)' ovim je riječima Ivica Kičmanović poznati lik iz Kovačićevog romana U registraturi, napisanog još davne 1888. godine opisao napuštanje obiteljskog 'gnijezda'. Danas, stotinjak godina kasnije, jednako, ali u nešto modernijoj formi svoj odlazak na školovanje u grad opisali bi mnogi učenici i studenti. Postoji li Ivica Kičmanović novog doba?!

Napuštanje roditeljskog doma mladima uzrokuje različite psihičke smetnje: Ovako ih možete otkloniti

Nova okolina, nove navike, veličina grada, ubrzani način života samo su neki od problema s kojima se susretne barem jedan učenik ili student koji je svoj život u mirnom i malom mjestu zamijenio životom u gradu gdje ga očekuju nove obaveze, novo društvo, nova okolina i ostale promjene na koje se ponekad vrlo teško prilagoditi. I dok jedni novu okolinu prihvaćaju bez poteškoća, drugima se prilagodba pretvori u proces koji im otežava življenje.

Nova okolina od učenika i studenta traži viši stupanj autonomije, odgovornosti i samostalnosti 

Pozdrav! Dolazim iz male sredine, grada ..., a htjela bih upisati školu u Rijeci. U razgovoru s roditeljima, dvoumim se, jesam li za učenički dom, ili ne? Strah me da se možda neću uklopiti, iako sam u ovdašnjoj sredini najglasnija u društvu i svugdje dobro prihvaćena. Htjela bih saznati gdje se mogu informirati o domovima i kakva su iskustva drugih učenika? 

Dolazim iz male sredine, završavam osnovnu školu i planiram upisati srednju medicinsku školu u Sarajevu. Moju su prijateljicu koja je također iz malog grada stalno su je zadirkivali da dolazi sa sela. Strah me hoće li me prihvatiti. Kako da se uklopim? 

Samo su neki od primjera pitanja koji svakodnevno pristižu na Facebook stranicu Pitaj Rasku. Budući da je iz navedenog očigledno da taj problem među mladima postoji, odlučili smo provjeriti zašto, kako i u kolikoj mjeri dolazi do toga. 

U procesu odrastanja, odnosno u pubertetu prilagodba na novu okolinu može bitno utjecati na mlade ljude. Psihologinja Anita Alegić Karin iz Savjetovališta za mlade 'Dr. Andrija Štampar' kazala nam je kako su upisi u srednju školu, odnosno fakultet, ali i traženje posla i preseljenje životni događaji koji mogu izazvati zabrinutost i/ili anksioznost pa čak i strahove jer ne znamo što nas čeka. S druge pak strane, kaže kako ti isti događaju mogu biti, i najčešće jesu, prilika za osobni rast i razvoj. Od učenika ili studenta se traži viši stupanj autonomije, odgovornosti i samostalnosti. 

- Nova sredina iziskuje nove akademske ili školske zadatke te nove odnose i aktivnosti koji se odražavaju i u emocionalnom životu osobe. Osim s realnim poteškoćama, mlada osoba u adolescentnoj dobi pokušava dovesti u kontrolu i vlastite intrapsihičke procese. Ako početna anksioznost bude toliko intenzivna da ometa svakodnevno funkcioniranje, učenik ili student može početi ispoljavati razna neprihvatljiva ili neprilagođena ponašanja, rekla je psihologinja Alegić Karin.

U Savjetovalištu kaže, nisu provodili, sustavna istraživanja o tome koliko mladih ljudi zatraži psihološku pomoć oko prilagodbe na novu sredinu, ali ono što može potvrditi je da je slučajeva itekako bilo. Većina problema mladih koji su zatražili psihološku pomoć u Savjetovalištu bili su povezani oko problema prilagodbe, a kroz daljnju psihološku terapiju primijećeni su znatno dublji problemi koji se najčešće tiču problema u obitelji.

Osobe koje su odrasle u disfunkcionalnim obiteljima podložnije su težem prilagođavanju na novu sredinu 

Istraživajući razloge zbog čega preseljenje u veću okolinu može probuditi strah među mladima, gotovo većina je istaknula se radi o promjeni koja se odnosi na prilagodbu na nove obaveze, ali u najvećoj mjeri na uklopljenost u novo društvo i strah od samoće. Biti neprihvaćen od strane novih prijatelja većinu užasava.

- Općenito, potrebno je naglasiti da je upis na fakultet i srednju školu stresan za sve podjednak, bez obzira mijenjali mjesto prebivališta ili ne, i da je strah od uklopljenosti u novu sredinu podjednak. Pa kada izbezumljeno gledate ljude oko sebe s mišlju kako se vi jedino brinete, sjetite se da se i oni slično osjećaju, bez obzira na to što se vama to tako ne čini, naglasila je psihologinja. 

Ono što treba razlikovati od bezazlenog početnog straha od pripadnosti novoj sredini, Alegić Karin tvrdi da osobe koje su u disfunkcionalnim obiteljima ili koje imaju iskustvo gubitka roditelja i nekvalitetnih odnosa s roditeljima, zlostavljanjem, psihijatrijskom bolesti u obitelji i slično su u većem riziku da razviju neke oblike antisocijalnog ponašanja kao i neke emocionalne poteškoće, a time lošiji akademski uspjeh što na kraju dovodi do odustajanja od školovanja. 

- U Savjetovalištu 'Dr. Andrija Štampar' imala sam slučaj jednog dečka koji se zbog gubitka svog oca našao u situaciji prilagodbe na novi razred srednje škole. Razvio je psihosomatske poteškoće pa je često bio odsutan iz škole. Na sreću, obitelj je vrlo brzo reagirala i on je bio kratko u tretmanu, gdje smo proradili njegove nesigurnosti i nakon par mjeseci mogu reći da relativno dobro funkcionira, a i izostanci su znatno rjeđi, rekla nam je Alegić Karin.

Kod djevojaka mogu se razviti problemi s prehranom (anorexia, bulimia), depresivne smetnje ili pak socijalna izolacija. 

- Najčešće osjećaj neprilagođenosti i neshvaćenosti koju osoba donosi iz svoje sredine i obiteljske kuće vodi u društvo onih koji prihvaćaju „outsajdere“ i prihvaćanjem pravila te vršnjačke skupine može dovesti do česte zlouporabe sredstava ovisnosti - cigarete, alkohol, lakše i teže droge što je možda dostupnije nego u manjem mjestu, otkriva psihologinja.


Napuštanje roditeljskog doma mladima uzrokuje različite psihičke smetnje: Ovako ih možete otkloniti
Napuštanje roditeljskog doma mladima uzrokuje različite psihičke smetnje: Ovako ih možete otkloniti

Ako vas društvo odbije - ništa strašno

Većina srednjoškolaca suočava se sa strahovima koji se izravno odnose na uklopljenost u društvu, ali i na strahove od veće odgovornosti koja dolazi usporedno s napuštanjem obiteljskog doma i kulturološkog šoka koji nastupa preseljenjem u veći grad. Kod studenata je kaže psihologinja, nešto drukčija situacija.

- Studenti se javljaju zbog socijalne anksioznosti i poteškoća uspostavljanja odnosa, ali tu nisam primijetila razliku između onih koji žive u Zagrebu i oni koji tu dolaze na studij, kazala je psihologinja. 

Iz Savjetovališta mladima koji su se našli u situaciji preseljenja savjetuju da što više komuniciraju, vježbaju svoje komunikacijske vještine, a ako i dalje mislite da vaše navike i običaji sredine iz koje jeste nisu dovoljno dobri za veliku sredinu, sjetite se da ne želite biti kao i svi ostali i da želite biti svoji i jedinstveni, što i jeste. Ako želite s nekim komunicirati, priđite mu, budite pozitivni i otvoreni. 

- Ako vas društvo i odbije, naći ćete nekog drugog. Nije to tako strašno. Opservirajte ljude oko sebe, dajte si vremena, budite strpljivi, istražite okolinu, uključite se u neke dodatne aktivnosti, bilo školske bilo kvartovske, sigurno imate neka iskustva koja možete podijeliti s drugima. U velikom gradu je sigurno puno više aktivnosti i mogućnosti koje imate, nego što ste imali u manjem mjestu  zaključila je psihologinja Alegić Karin kod koje u psihološko Savjetovalište 'Dr.Andrija Štampar' može bez uputnice doći bilo tko tko osjeća da se s takvim strahovima ne može boriti sam.

Bilo kako bilo, u svima koji su se prepoznali u ovoj priči čuči svojevrsni Ivica Kičmanović s početka priče: žudnja za toplim domom, šumskim zelenilom i srdačnim ljudima koje znaju, ali u razgovoru koji smo proveli, na pitanje sviđa li im se ovakav način života ili bi ga u budućnosti mijenjali za onaj koji su imali prije jednoglasno su odgovorili kako im grad definitivno pruža puno više od onoga što im njihova mala sredina može pružiti. Bez obzira koliko ona toplija i bezbrižnija bila.

Samo prijavljeni korisnici mogu ostavljati komentare.

Prijava | Registracija
Nema događaja za prikaz.