Predavala je Hrvatski i Geografiju, strah i trepet cijele škole. Nas je posebno gazila s ispitima Hrvatskog svakog tjedna. Od gramatike, pravopisa pa do književnosti, samo ih je redala u kontrolnima. Taj tjedan je bila posebno ljuta. Uletjela nam je na nastavu iz Prirode, kod profe koje je imala status viceprvakinje straha i trepeti škole. U razredu se nije čula muha, jer su se i one preplašene sakrile po ormarima. Najavila je izvanredni SRZ. To nikad nije bilo dobro, a osobito sa stilom koji je to napravila. Bila je vrlo neodređena, tako da na dnevnom redu može biti sve. Ipak je u pitanju ona – Raska.
Foto: Učionica Pravi Kut
Šesti razred, hormoni pucaju iz svih oružja, znate kako je. Curama su počele rasti grudi, a dečki su nekontrolirano i čoporativno, kao hijene, počeli šlatati cure za guzicu. Bilo je tu svakakvih scena, ne bi ih se posramili ni igrači američkog nogometa. Ana, cura s najvećima u školi, bila je na posebnom piku. U dogovoru dva razreda, a. i c., mužjaci su je trebali napasti tijekom malog odmora. I napravili su to. Njih petnaest do dvadeset se u formaciji ofenzivnog napada zaletjelo prema njoj, oborilo ju, i ispipalo gdje god su mogli. Iako sam se nagledao svačega, ova scena je bila zastrašujuća.
Kiborg koji osjeća strah
Polako su se dizali s poda, ali i dalje nije bilo naznake Ane, koja je bila na dnu te kaljuže. Svi su se smijali, barem muški. Cure su stajale sa strane, u šoku dirajući svoje grude, misleći valjda kako su sretne jer su male pa time još uvijek neinteresantne čoporu. Ovo je bio događaj koji je prevršio svaku mjeru, Lovro je čak uspio gurnuti ruke Ani u gaće, što je bila crta koja se do tada nikada nije prelazila. Raska je saznala za sve i sazvala izvanredni sastanak radne zajednice.
Mislili smo da je razlog prekomjerno šlatanje, ali s Raskom se nikad nije znalo, mogla je tema biti i Yugo 55 koji smo kupili i izgubili prošli tjedan. Imala je oči koji su u stanju šoka znale iskočiti tako da bi imao osjećaj kao da te Kiborg iz Star Treka promatra. Kiborg kojem ništa ne prolazi ispod radara. Ušla je u prostoriju i osjetila strah. Ovo će biti još jedna njezina pobjeda, i to kakva.
Nije rekla ni riječ, na sastanak su bili pozvani svi iz našeg razreda. Dramatizirala je s neugodnom tišinom kako bi posve pridobila našu pozornost. Uspjela je, a svi su od straha gledali u pod. Pozvala je na ploču Karmen. Visoka cura s najvećima u razredu. Često je bila na meti raznih ruku. Naravno da joj se nije sviđalo kako se dečki odnose prema njoj, a još manje kada ju je Raska prozvala. Pitala ju je pred pločom, onako izoliranom od ostalih, kako se osjeća kada je netko primi za guzicu. Karmen je već tada bila na rubu suza. Uspjela je izgovoriti kako se ne osjeća ugodno. U tom trenutku, Raska poziva Lovru pred ploču. Dok on izlazi, postavlja pitanje muškom dijelu razreda – Zašto dirate cure?
Pokušao sam ispasti smiješan, razbiti malo tu tišinu, a ispao sam glup. Rekao sam da se to radi jer su cure prostitutke. Oči Kiborga su tada bile fokusirane prema meni, osjetio sam se razgolićen u milisekundi. Pitala me – Tko su prostitutke? Potpuno zbunjen, u stanju teškog šoka, izvalio sam neku glupost, tipa, da su to cure koje se izazovno oblače. Održala mi je bukvicu pred svima, tako da je posve smirila ton glasa, pravilno naglašavajući svaku riječ, a s pokretima prstima samo je pojačavala dojam moje gluposti i neznanja. Trajalo je oko 30 sekundi, crvenilo u licu puno duže, ali krenula je odmah dalje, na Lovru.
Inkvizicija pred pločom
Sada su pred pločom bili Raska, Karmen i on. Došla je do njega i pitala
– Zašto diraš cure?
– Zato, mudro je odgovorio.
– Zašto diraš Karmen?
– Zato što mogu, kaže uz osmijeh.
Bio je to možda tek djelić trenutka, započet s uzdahom cijelog razreda, koji je shvatio što će se u tom trenutku dogoditi, a sve dok je Lovro s adolescentskim smiješkom gledao u strop. Sa svom silinom ruke, koja nije bila mala niti bezazlena, s ogromnim zamahom, koji se jedino može usporediti s teniskim forhendom od 120 kilometara na sat, Raska je rukom uhvatila Lovru za guzicu. U stilu trkača američkog nogometa u hvatu dugačku loptu preko cijelog terena. Od siline udarca, Lovro je odletio pola metra naprijed, ali ona nije puštala. Čvrsto ga je držala za dupe, izraz njegova lica je bio takav da je u razredu vladala potpuna tišina. Nitko se nije smijao. Nitko se nije rugao. Svima je bilo teško i neugodno.
Kada ga je pustila, možda je to trajalo sekundu ili dvije, Lovro je došao sebi.
– Nemate me pravo dirati!, uzviknuo je.
– Karmen, kažeš li ti to njemu kada te primi tako za guzicu?, pitala je u obratu godine Raska.
Ta visoka, zgodna i bujna djevojka je vrlo skromno potvrdno kimnula glavom. Tišina nakon je bila gromoglasna. Raska je očima Kiborga, koji je znao od trenutka ulaska u prostoriju kako će sve ovo završiti, tražila odgovor od glavnog šlatača. Izustio je da više neće šlatati cure. Otišao je na mjesto, a mi smo se lagano krenuli spremati prema izlazu. Sat razredne zajednice je završio i više nitko neće nikada šlatati cure. Raska nas je to naučila.
Facebook page Zadnja klupa
Prethodni nastavci
[Zadnja klupa] Ekipa iz 6. c razreda kupila Yugo 55 za 500 kuna
