Nakon 15 godina u našoj znanosti, Nives je preselila u Njemačku: ‘Treba se ohrabriti i okrenuti promjenama’
Nives Ivić 40-godišnja je biokemičarka koju ste donedavno mogli naći na Institutu Ruđer Bošković. U labosu je, takoreći, provela posljednjih 15-ak godina. Nedavno je odlučila zakoračiti dalje, u nove izazove, da sebi stvori drugačiju budućnost. Zagrebačku je adresu zamijenila minhenskom, a javni institut privatnom kompanijom Proteros. I dalje će se baviti znanošću, ali u nešto drugačijem okružju, a svim studenticama i studentima poručuje – barem nakratko odite u inozemstvo.
Nives Ivić, biokemičarka koja je nedavno s Instituta Ruđer Bošković otišla u njemačku tvrtku Proteros
Foto: privatna arhiva
Nakon petnaestak godina u akademiji, što diplomskog i doktorskog studija, što rada na vodećem znanstvenom Institutu Ruđer Bošković, Nives Ivić (40) zagrebačku je adresu odlučila zamijeniti onom u Münchenu. A svoju akademsku karijeru karijerom u industriji.
Od početka karijere objavljivala je u cijenjenim časopisima
Preseliti se odlučila prvenstveno iz privatnih razloga, ali i poslovnih prilika. Odlučila je, priča mi, jednostavno okrenuti novu stranicu života. Sada radi u tvrtki Proteros kao istraživač u polju biokemiji, i to specifično na proteinskoj kristalografiji.
Biokemiju je i doktorirala na zagrebačkom PMF-u i Institutu Ruđer Bošković. Tada je, priča mi, u suradnji s kolegama s fakultetskog Zavoda za biokemiju odredila strukture tek otkrivene obitelji enzima nazvane aminokiselina: [protein-nosač]-ligaze.
– Rezultati tog rada su objavljeni u visoko rangiranom znanstvenom časopisu PNAS, a na temelju njega smo primili i nekoliko nagrada. Proteinska kristalografija je dio znanosti koja se naziva strukturna biologija, a omogućuje nam utvrđivanje struktura biomolekula na razini atoma. Kada znamo kako makromolekule s kojima radimo izgledaju, to nam pomaže razumjeti koji je mehanizam njihova rada, kako se male molekule (npr. lijekovi) vežu na njih i djeluju. To nam omogućuje razvoj novih i boljih lijekova, pojašnjava mi Nives područje kojim se bavi.
Studenti u inozemstvu imaju više praktičnog iskustva
Nives nije oduvijek htjela raditi u akademiji jer do kraja studija, takoreći, nije uspjela dobiti ni sliku o tome što istraživanje i akademija predstavljaju te kako takva karijera izgleda u stvarnom životu. Tek je pri izradi diplomskog rada, pri samom kraju studija, shvatila koliko je rad u znanosti zanimljiv i nepredvidiv, i da je to nešto čim se doista želi baviti
-Studirala sam i doktorirala u Hrvatskoj, te bila na poslijedoktorskom usavršavanju na sveučilištu LMU u Njemačkoj te sam stekla dobar uvid u način studiranja tamo. Prema mom mišljenju, rekla bih da je najveća razlika u tome što tamo studenti imaju puno više prilika steći praktična znanja koja će moći primijeniti nakon studiranja. Na primjer, studenti kemije i biologije na LMU moraju odraditi barem tri praktikuma u trajanju od 4 ili 6 tjedana tijekom kojih rade u laboratoriju po svom izboru. Pri tome rade sami s voditeljem jedan na jedan (to je obično doktorand ili poslijedoktorand zaposlen u tom laboratoriju), mišljenja je naša sugovornica.
Koliko joj je poznato, kod nas takav je način izvođenja praktikuma rijetkost i uglavnom se radi o grupnim vježbama gdje se pokusi izvode zajednički. Ipak, na inozemnim fakultetima nalazi i neke nedostatke.
-Kao nedostatak, rekla bih da je studiranje u inozemstvu vrlo individualno, dok se kod nas može primijetiti više zajedništva između studenata, što kasnije utječe na sposobnost rada u timu, kaže Nives Ivić.
‘Treba se ohrabriti i okrenuti promjenama’
Otkako je počela raditi u znanosti nije joj se nikada javila sumnja u karijeru koju je odabrala. To je nešto u čemu najčešće uživa, kaže mi, osim u frustrirajućim situacijama kada eksperimenti ne idu po planu. Svoj posao često ni ne doživljava kao posao, već kao izazov vlastitih mogućnosti. Ono što danas radi u Münchenu u domaćoj industriji to ne bi imala priliku raditi.
-Koliko mi je poznato, u istraživačkoj industriji u Hrvatskoj se nitko ne bavi strukturnom biologijom, dok se u znanosti može naći nekoliko laboratorija koji se time bavi. Mislim da je glavni razlog tome smanjeno tržište i potreba za takvim istraživanjima u farmaceutskoj industriji u Hrvatskoj, pojašnjava mi Nives.
Svoju sugovornicu pitam što bi poručila mladima koji se tek nećkaju oko karijere u akademiji i eventualnog preseljenja u inozemstvu. Prije svega, kaže, najbitnije je naći svoje područje. Načelno je mišljenja da bi svaki student i studentica trebali pokušati odraditi barem neku kraću praksu u inozemstvu kako bi razvili svijest i poštovanje prema drugačijim načinima rada i kulturama.
-Također, mogli bi sami objektivno prosuditi koje su prednosti i mane života u domaćim uvjetima, te bi iskustva donesena izvana olakšala uvođenje promjena potrebnih našem sustavu. Nisam sigurna jesam li prava osoba za davanje savjeta, ali ako moram dati jedan, to je da nijedna odluka vezana uz studiranje ili posao nije zacementirana. Ako vam trenutna situacija ili okolina iz bilo kojeg razloga ne odgovara, ne treba misliti kako smo zaglavili na tom mjestu, već se treba ohrabriti i okrenuti promjenama, zaključuje Nives.
KAKO BI OPISALA ŽIVOT MLADIH ISTRAŽIVAČA?
‘S jedne strane to je uzbudljiv i zanimljiv rad tijekom kojeg se susrećete s brojnim izazovima i interesantnim ljudima, dok s druge strane zahtijeva puno strpljenja i gubitak osobnog vremena’.
Više tekstova o našim mladim istraživačima u inozemstvu:
Naša bivša novinarka otišla je na doktorat u Prag: Upravo je objavila svoj prvi znanstveni rad
Toni je u inozemstvu završio dva magisterija: Sad radi kao urednik znanstvenih časopisa u Springeru
