Ovo je 9 logičkih pogrešaka koje studenti koriste u raspravi o kupoprodaji domova
Prošli smo tjedan objavili priču o kupoprodaji mjesta u studentskim domovima u Zagrebu. Pronašli smo ukupno 133 ljudi koji su putem oglasa svoje pravo na smještaj prodavali, kupovali ili mijenjali uz financijsku naknadu, a njihova imena prijavili smo Studentskom centru, Sveučilištu u Zagrebu i Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Taj je potez podijelio naše čitatelje na one koji ga odobravaju i one koji mu se žestoko protive, a ovi potonji su se u pokušajima opravdanja postupaka studenata nerijetko koristili argumentima koji to nisu. U nastavku donosimo čak 9 logičkih pogrešaka koje smo uočili u komentarima i raspravi o kupoprodaji domova.
Foto: Pixabay.com
Kako to obično biva kada se mediji dotaknu u ono o čemu se inače šuti, nastanu burne reakcije. Tako je i naša priča o kupoprodaji mjesta u studentskim domovima u Zagrebu podijelila čitatelje. U sekciji komentara na društvenim mrežama zahuktala se prava rasprava. U tjedan dana otkako je priča objavljena analizirali smo komentare te ustanovili da se brojni zasnivaju na poznatim logičkim i neformalnim pogreškama. Argumente koji to nisu donosimo u nastavku.
Vrijeđanje i pejorativni izrazi nikad neće biti argumenti
Kada god dođe do rasprave ili nečega što joj očajnički želi nalikovati, kao primjerice komentari ispod članaka na društvenim mrežama, gotovo je nemoguće ne pronaći barem nekoliko uvreda ili pejorativnih izraza. Oni koji ih koriste pokušavaju ih pažljivo upakirati kao smislene odgovore, razloge ili argumente koje bi trebalo uvažiti. Međutim, oni to nikada neće biti jer im nedostaje jedna bitna karakteristika – relevantnost.
Primjerice, sudjelujete u raspravi o tome je li moralno ispravno kupovati i prodavati mjesto u studentskom domu, ili o tome je li ispravno prijaviti ljude koji to čine. Za potvrđivanje ili opovrgavanje moralne opravdanosti ijednog od tih postupaka nikako nisu relevantne osobine novinara koji je objavio priču o kupoprodaji domova, odnosno te ljude prijavio. No, taj dio izostaje pa se u komentarima novinare portala srednja.hr naziva klošarima i jadnicima, a ono što je mogao biti argument ostao je samo ad hominem i hrpa uvreda.
Osim toga, u ovom je kontekstu važno napomenuti i prisutnost emocionalno opterećenog jezika, odnosno preuveličavanja i pretjerivanja pejorativnim izrazima. Kada čovjek osjeti nemogućnost racionalnog raspravljanja, najlakše je iskoristiti neki izraz koji nosi negativnu konotaciju i uputiti ga svom sugovorniku. Tako vi nas nazivate drukerima, a pijani vozač policajce pandurima ili plavim štakorima. No, to ni vas ni njih ne čini superiornima u raspravi. Štoviše, samoj raspravi uopće ne doprinosi jer s njom ni nema nikakve veze.
Ima i onih koji su šutljivi kada trebaju obraniti svoje stajalište
Primijetili smo da se u raspravi oko kupoprodaje domova našlo i puno ljudi koji nemaju problema s donošenjem nekog zaključka. No, kada uslijedi trenutak u kojem svi čekamo neko prikladno objašnjenje ili razloge koji bi taj zaključak podržali, ljudi su šutljivi. ‘Potpuno promašeno i jadno’ primjer je jednog od komentara na našu priču. Jasno je izrečena teza, ali se prirodno očekuje objašnjenje takvog stava ili jednostavnije odgovor na pitanje zašto je nešto ‘potpuno promašeno i jadno’.
Onda nastupi tišina. Čini se da su tu pojavu primijetili i logičari pa su ovu pogrešku u argumentiranju nazvali argument iz tišine. Ona nastaje tako što osoba iznese određenu tezu, a kada dođe vrijeme da ju potkrijepi razlozima – razloga nema. Ova je greška karakteristična mnogim ljudima, a jako se često provlači i kroz činjenicu da svatko ima pravo na svoje mišljenje. U praksi to baš i ne funkcionira jer mnogi samo izgovaraju neku smislenu cjelinu, a malo njih odgovorno i ispravno navodi razloge koji su ih do određenog stava doveli.
‘Oni nisu lopovi jer ima onih koji su veći lopovi od njih’
Neosporna je činjenica da kao ljudi ne vrednujemo svako kršenje zakona kao jednako teško, već razlikujemo primjerice ubojstvo od krađe. Isto tako, neke nemoralne postupke smatramo manje moralnima od drugih nemoralnih postupaka i više ih osuđujemo. Međutim, ovi prvi, iako različiti, tiču se kršenja zakona, a i ovi drugi nemoralnih postupaka. To je također neosporno, a često na to zaboravimo. Neki su se zgrozili nad našim potezom pa su, u pokušaju obrane studenata koji kupuju ili prodaju mjesto u domu, naglasili da se pored puno većeg kriminala koji se odvija u politici, bavimo malim kriminalom studenata koji nikome ne šteti. Naša teza zagovarala je neispravnost postupka kupovine ili prodaje doma, a ne mali kriminal koji nikome ne šteti. Kad se tako olako predstavi, puno je lakše protivniku našu tezu pobiti, a upravo zbog toga se ta pogreška i koristi – bilo namjerno ili nehotice. Nazivaju je zamjena teza, a popularan naziv jednog tipa te greške je slamnati (čovjek) jer osoba od čovjeka kao protivnika napravi slabašno slamnato strašilo, odnosno njegov argument banalizira i umanji do te mjere da ga je vrlo jednostavno pobiti.
Osim slamnatoga, u ovome argumentu sadržana je i jedna druga, usko vezana pogreška. Logika kojom se vode pojedinci glasi da lopov koji je ukrao malo nije lopov jer postoji netko tko je ukrao puno više od njega. Istina je da ne treba puno da se uvidi pogrešnost te izjave te da je netko lopov ovisno o tome krade li ili ne, a ne o tome krade li netko drugi i u kolikoj mjeri. Ta se pogreška popularno naziva ‘nije tako loš kao’, a pokušava elaborirati kako u slučaju da postoji nešto veće, teže ili bitnije od problema o kojem trenutno raspravljamo, taj problem (o kojem raspravljamo op. a.) onda uopće nije važan. I tu možemo vidjeti kako stupnjevitost ili težina određenih prijestupa ne može nikako učiniti da nešto neispravno postane ispravno. Primjenom ‘nije tako loš kao’ uvijek bi mogli ići u beskonačnost, što je jedan od pokazatelja da s tim argumentom nešto nije u redu.
Lanac logičkih pogrešaka – jedna vodi do druge, a nikada do ispravnog argumenta
Uz gore navedene pogreške u argumentiranju, primijetili smo da se u nekim slučajevima situacija toliko zakomplicira da jedna pogreška vodi do druge. Osim neformalnih, odnosno pogrešaka koje se tiču upitne relevantnosti razloga za potvrđivanje neke teze, postoje i formalne greške koje se tiču same forme argumenta, a ovdje se isprepliću.
U slučaju kupovine i prodaje mjesta u domovima, lanac logičkih pogrešaka često formiraju argumenti koji započinju s opravdanjem osoba koje kupuju, a okrivljavanju onih koje prodaju. ‘Oni koji kupuju su u nevolji, a oni koji prodaju imaju novca i čine nemoralnu stvar’ glasio je tipični argument tog tipa. Čak i da zanemarimo činjenicu da se odvajanje kupca od prodavača ne može događati na takav način – jer da bi netko prodavao mora netko kupovati i obratno, ovaj argument ima problem s dvostrukim standardima. Uobičajeno je pravilo da se oni koji sudjeluju u nečem ilegalnom i nemoralnom, dakle i kupci i prodavači mjesta u domu, smatraju krivima za taj prijestup. Međutim, neka osoba želi kupce izuzeti iz tog pravila, a ni u jednom trenutku ne navodi (relevantne) razloge za to. To se naziva pogreškom neopravdane iznimke. A kad bi se, pak, dogodilo da osoba pokuša navesti neke razloge zbog kojih bi kupce domova izuzela iz moralne i zakonske odgovornosti, ti bi razlozi najčešće navodili ‘novčanu neimaštinu, nepovoljni položaj studenata, nemogućnost života u drugim uvjetima’. Vrlo često, dakle, igraju na emocije. Ukoliko su ti razlozi istiniti, premda isključivo emocionalni, osoba se ne koristi racionalnim izuzimanjem od pravila već se poziva na emocije.
S druge je strane teško reći koliko je uopće ljudi dobrim dokazima uvjereno da većina onih koji kupuju mjesto u domu nema novca i u nemogućnosti je živjeti negdje drugdje. Ako nemaju dovoljnu dokaznu građu, već samo kažu da je nešto nečemu razlog jer je moguće da jest, upadaju u formalnu grešku pozivanja na mogućnost. Formalna je pogreška jer se tiče načina na koji forma argumenta izgleda, a ona se odnosi na to da je neka teza istinita ako postoji dovoljno razloga za njenu istinitost, dakle ako je vrlo vjerojatna ili nužna. No, ako se pozivamo na uzrok jer za njega postoji niska vjerojatnost za nešto, činimo pogrešku. Primjerice, tu bi pogrešku činio liječnik koji bi na temelju simptoma mučnine sa sigurnošću zaključio da je osoba trudna – isključivo zato što postoji vjerojatnost da je, odnosno radi se o jednom od mogućih ishoda. Pogreške u argumentiranju ne mogu biti ispravne, a to dokazuje i ovaj lanac – koristeći jednu pogrešku, možemo doći do druge, ali ne i do ispravnog argumenta.
Dva minusa daju plus u matematici, no nije ispravno to primijeniti na moralnost ili zakonski sustav
Ovu smo pogrešku ostavili za kraj jer je, pod krinkom argumenta, danas privukla pozornost. Nepoznati student na društvenim je mrežama objavio svoje stajalište o kupoprodaji mjesta u studentskim domovima popraćeno vlastitom životnom pričom, a prenio ga je portal MojFaks.com.
Ukratko, autor tog argumenta, koji je inače svoje pravo na smještaj u domu prodavao, svoju priču sažima otprilike ovako – ‘nije lijepo nekome uzeti novac, no meni se također nešto dogodilo zbog lošeg sustava i nisam imao previše izbora’. Iako se takva situacija, barem u glavama ljudi, sigurno razlikuje od onoga koji kaže da dom prodaje jer želi zaraditi, u smislu logičke ispravnosti, nema pretjerane razlike. Iako u matematici dva minusa daju plus, u stvarnome život glede moralnih vrijednosti ili zakonskih odredaba, nije ispravno reći da nepravdu koju sam počinio opravdava činjenica da je nepravda meni učinjena. U engleskom govornom području ova se pogreška naziva i ‘two wrongs make a right’ – baš zato što je pogrešna.
*Autor ovog teksta student je filozofije
Pročitajte ostale tekstove vezane uz kupovinu i prodaju studentskih domova:
STUDENTSKI KRIMINAL: Pronašli smo 133 oglasa za kupnju ili prodaju mjesta u studentskim domovima
Prodaješ mjesto u domu? U redu je, svi to rade
Pogledajte video objašnjenje glavnog urednika portala srednja.hr:
