Život mi je tolika drama, Netflix bi trebao napraviti seriju.
Lajk na Drolja sa Save i budite mi prijatelj
Foto: YouTube Screenshot
Mislim da sam postala baka. Ustanem se, dok popijem kavu i pogledam kroz prozor, već je pet popodne, pada mrak i ja već tražim pidžamu. Doduše, ne moram je baš dugo tražiti jer najčešće ni ne izlazim iz nje. Samo skinem one mucaste čarape i vratim se nazad u krevet.
Iako, čak i moja baba ima zanimljiviji život od mene. Gleda Dnevnik i sve serije ikad, klika na onu neku mirovina.hr i žali se kako joj je mala penzija.
I ide kod prijateljica. To je velika razlika.
Ja ih više nemam.
Dobro, nisam ih ni imala deset, već Visoku i Suhog, ali ono, osjeti se razlika.
Kad sam prije nekoliko tjedana ono vidjela Suhog i Visoku na kavi, ne, nisam pomislila da oni sad nešto petljaju iako hvala svim fanovima koji su mi preplavili inbox pa sam i tu opciju zamišljala u glavi. Onak, fuj.
Nisam u početku mislila na to, ali sam se osjećala izostavljenom. Ono, k’o Regina George iz filma ‘Mean Girls’ kada je odjebe onaj njezin čopor zlica. Ne možeš to napraviti, ona je osnovala tu grupu i postojale su isključivo zbog Regine Faking George.
I ja sam bila ljepilo između mene, Visoke i Suhog. Dok im očito više nisam trebala.
Ignor moj svagdašnji
U početku nisam znala što sa sobom. Razmišljala sam da se javim nekome od njih. Pa jebote, ne mogu me valjda samo tako zaboraviti. Ili mogu?
Zaključila sam da bi za mene najbolje bilo što prije preći preko toga.
Što brže i što bezbolnije.
Stavila sam ignor na njihove poruke na fejsu, obrisala brojeve, namjerno kasnila na predavanje da ih ne sretnem na hodniku i izbjegnem sjedenje s njima u klupi, i odlazila ranije kako mi ne bi mogli postaviti nepotrebna pitanja.
Na početku je bilo baš jebeno teško. Čudno je kad se odjednom potpuno prekine kontakt s ljudima s kojima ste pričali po cijele dane. Čudno je ići sam u menzu i sam učiti, kad znaš da je do prije nekoliko dana tu uvijek bila još jedna osoba s vama.
Izbjegavala sam sva mjesta na kojima bih mogla sresti bilo koga od njih, pa mi se život sveo na relaciju stan-predavanje-stan.
Moja mama na svako sranje reagira nimalo utješnom, ali potpuno istinitom, rečenicom ‘Sve je to život.’ Nešto dobiješ, nešto izgubiš, pa sam se trudila tako gledati na stvari.
Neki ljudi izađu iz tvog života, ali to može značiti i da vrijeme koje si nekada trošio na druženje i kontakt s tim ljudima sada možeš utrošiti na nešto korisno. Ako ne korisno, onda drugačije. Na druženje s drugim ljudima, na traženje novih hobija, na povratak starim hobijima. Mogu se, na primjer, ponovno vratiti crtanju ili slikanju.
Tako bih razmišljala otprilike dvije i pol minute i onda se vratila seriji, čokoladi i depresivnim mislima kako sam apsolutno sama na svijetu i kako je vrijeme da si nabavim mačku.
Razmišljala sam o tome da ponovno instaliram Tinder, čisto da popijem s nekim kavu. Ali to ne bi završilo kavom pa sam odustala na vrijeme.
Dosta je emotivnih vrtuljaka i izleta u nepoznato.
Drama ispred faksa
Trebalo mi je neko vrijeme da se saberem ali ono, krenulo mi je. Nisam se vratila crtanju iako sam probala pa ustanovila da sam užasna i da ću se prije ozlijediti nego nacrtati nešto smisleno, ali sam se više učila, spavala i bila na miru sa samom sobom.
Dok se na izlasku s faksa nakon predavanja nisam gotovo sudarila s Visokom. Imala sam slušalice u ušima koje se nisam ni potrudila izvaditi kako bih razgovarala, pa sam samo ispod glasa promrmljala ‘Sorry’ i krenula dalje.
Zgrabila me je za ruku i rekla nešto što nisam čula zbog glazbe.
– Ha, što je?, pitala sam je dok sam jednu slušalicu vadila iz uha.
– Dobro koji kurac Barbs, kaj se događa?, upitala me je polovično ljuta, polovično iznenađena.
Maknule smo se s ulaza i stale pored stepeništa. Nije mi bilo do razgovora s njom i potrudila sam se da se to vidi na mojem licu.
Šutila sam i čekala.
– Zašto ne odgovaraš na poruke i pozive?, pitala je, ovaj put smireno.
– Ne da mi se.
– To je od onog dana kad smo pili kavu na stepenicama, jel da?, nastavila je.
Osjetila sam kako mi drhti donja usna i da sam na rubu plača.
– Gle, ne da mi se ovo, reci što imaš i pusti me u pičku materinu na miru, odbrusila sam joj.
Sad je ona šutila, vidjela sam da razmišlja što točno da mi kaže. Okrenula sam se i krenula kući.
Sve sam krivo shvatila
– Sve si krivo shvatila, Barbs, čekaj!, viknula je za mnom i opet me zaustavila.
Gubila sam strpljenje, ali onda je nastavila.
Počela je pričati o tome zašto su sami pili kavu, zašto nisu mene zvali, zašto se Suhi ponašao onako čudno i imalo je smisla.
– Barbs, zaljubljen je u tebe i trebao mu je netko s kim može pričati o tome. Inače s tobom o svemu priča, a o ovome ipak ne može baš s tobom. Tad još ne.
Vrtila sam film u glavi i shvatila koliko sam bila glupa i slijepa. Bila sam jebeno u krivu, a ja ne volim biti u krivu. Nikad mi to nije teže palo.
Buljila sam u prazno i pokušavala složiti kockice svega što se izdogađalo i što sam upravo čula.
Stopala su mi se zacementirala za beton, ali onda je Visoka rekla nešto i znala sam da se moram pokrenuti iste sekunde.
– Gdje je on sad?, izbacila sam odjednom pitanje.
– Ne znam, rekao je da ide doma.
Pogledala sam na sat. Ako potrčim, mogu ga uhvatiti prije nego ode.
I potrčala sam.
Rekla sam ‘Da’
Petica mi je umalo pobjegla pa sam izletila ispred tri automobila. Ali stigla sam.
Jurila sam preko autobusnog do perona s kojih je Suhi putovao kući i pokušavala ga spaziti. Ispred mene je prošao jedan Čazmatrans autobus i već sam se pomirila s tim da sam zakasnila.
Onda sam vidjela kapuljaču njegove najružnije dukse na peronu.
– Dobro koji je tebi kurac? Jel ja sve moram od Visoke saznati?, upitala sam ga bez pozdrava.
Vidjela sam da se zbunio i da mu je neugodno.
– Zašto meni nisi ništa rekao?, nastavila sam s pitanjima.
Ali bez odgovora.
– Dobro, hoćeš me pitati više, doći će ti bus uskoro, rekla sam za kraj.
Podigao je pogled i progutao knedlu.
– Barbs, bi li htjela izaći sa mnom na spoj? Na pravi spoj, jer mi se sviđaš, ne kao frendica.
Bacila sam mu se u zagrljaj oko vrata.
Rekla sam ‘Da’.
Druga sezona je počela dramatično
[Drolja sa Save s2e2] Šteta što je bivši
[Drolja sa Save s2e1] Stanodavka iz pakla
A prva nije ništa bolja
[Drolja sa Save s1e33] Friendzone
[Drolja sa Save s1e32] Prijatelji s povlasticama
[Drolja sa Save s1e31] Skoro pa veza
[Drolja sa Save s1e30] #fitgirl #nature #justgirlythings
[Drolja sa Save s1e29] Ljubav je na selu
[Drolja sa Save s1e28] Ružičasti flamingo
[Drolja sa Save s1e27] Fakin jebena pobresita bolnica
[Drolja sa Save s1e26] Dečki ne plaču
[Drolja sa Save s1e25] Drugi prvi put
[Drolja sa Save s1e24] Obratila sam gej tipa
[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama
[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare
[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih
[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer
[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija
[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?
[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela
[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije
[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje
[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
