[LiDraNo ’18] Mladi Riječani oživjeli Kult, a glavni urednik nam govori: Mi smo kao elitna škola, a ne možeš si ni dupe obrisati!

A- A+

4. travnja 2018.

Novosti

Silvija Vuković

A- A+

Na ovogodišnjem državnom LiDraNu u Primoštenu imali smo priliku upoznati jednog vrlo zanimljivog maturanta. Filip Kočić došao je predstaviti školski list Prve riječke hrvatske gimnazije – Kult. Kult je list za mlade koji je 80-ih godina krenuo iz Rijeke, da bi zatim postao vrlo popularan i čitan širom Jugoslavije. Filip Kočić glavni je urednik prvog broja obnovljenog Kulta koji u mnogome podsjeća na stari. Zanimljivog malog formata, grafičkog izgleda, sadržaja, pun mladenačkog duha, misli srednjoškolaca uz pokoju psovku… Takvo što ne može se naći na cijelom novinskom tržištu u Hrvatskoj. Stoga smo odlučili porazgovarati s Filipom.

Filip Kočić | Foto: Privatna arhiva

Dok Filip Kočić opisuje posao kojim se bavio dok je uređivao list, ne možemo se oteti dojmu da mu sve to uistinu dobro stoji. Iako on to ne zna, podsjeća nas na prototip urednika. Sjedi u svojoj sobici, pod lampom, za računalom – uređuje tekstove, to jest, kako sam kaže, on ih sve nemilosrdno reže dok je pun frustracija. U pauzi, da izbaci sve loše iz sebe, piše o wc papiru. Wc papiru kojeg u školi koja se predstavlja kao jedna “fensi škola” – nema! Pa si učenici ne mogu ni “dupe obrisati”.

Kako je nastala ideja za oživljavanje/obnovu Kulta?

Bližila se 390. obljetnica škole, pa su profesori razmatrali kako to obilježiti. Imali smo cijelu ceremoniju u HNK. Neke profesorice su odlučile da bi bila dobra ideja obnoviti Kult i pozvale su nas nekoliko krajem prošle školske godine za koje su znali da dobro pišu. Mene su pitali da budem glavni urednik. Preko ljeta, naravno, nismo ništa radili, nego smo počeli tek kad je započela ova školska godina.

Kult nas je osvojio svojim izgledom. Jesu li tako izgledali i stari brojevi ili ste to sami osmislili?

Profesorice su iskopale stare Kultove i podijelile nam nekoliko brojeva i u biti glavni grafički dizajner se morao držati nekih naputaka. S grafičkim urednikom, Antonijom Erdeljcem, nisam imao previše kontakta jer je on ustvari poprilično sposoban. Koliko sam shvatio, on je lumen i zbilja se razumije u sve vezano za računala. Imali smo sreće što smo imali wonderkida u redakciji. Prije tiskanja u Grafičkoj školi i jedan njihov profesor je još malo to “upicanio” da bude što bolje.

Dakle, stvari su bile određene. Niste imali previše mjesta za slobodu?

Svidjelo nam se jako sve što so trebali raditi. Bio mi je fora taj retro stih, novi val i tako. Tekstove smo bili slobodni pisati kako smo htjeli. Zbilja smo imali slobode, nisu se profesori uplitali. Bilo je problema samo oko jednog teksta, bilo je neke drame i sad više ne smijemo prepisivati na satu glazbenog…

Vi se iz redakcije niste međusobno poznavali prije početka rada na Kultu?

Većinom ne, bilo nas je iz različitih razreda.

Kako ste birali teme?

To je glavno što smo radili na sastancima. U pravilu smo ih trebalo imati jednom tjedno, ali znali smo preksočit koji. Većinu redakcije smo ionako ganjali preko društvenih mreža. Na sastancima smo brejnstormali i smišljali neke zanimljive teme pa ih podijelili.

Rekao si da ti je bilo teško kratiti tekstove?

Da, je. Zbog forme teksta. Nije trebalo pisati romane, tako smo se dogovorili. Izgleda da se naši članovi redakcije nisu mogli složit s tim, pa sam dobivao nekoliko stranica worda teksta što je naporno za čitati. To je, ono, nikako se ne uklapa u ovaj mali format i ono što Kult je. Mislim i sada su neki tekstovi predugi što je neatraktivno, nikom se ne da čitati toliko teksta. Najviše i jesam nezadovoljan time što je ovaj Kult krcat tekstom.

Nemate lektora , “oteli su ga vanzemaljci” , tekstovi nisu lektorirani, pišete sve malim slovom, niste dirali tekstove uopće. To je vaša ideja ili?

To je moja ideja. Bližio se kraj, nije bilo lektorirano, a već je bilo prekasno tražiti lektora… Pa kao, bolje da stavimo na početak to da nemamo lektora jer su ga oteli vanzemaljci, da izgleda kao da namjerno nije lektorirano…

Ustvari se to na kraju uklopilo u vaš stil? Iako su vam u žiriju prigovorili da biste to trebali promijeniti?

Da, skroz se uklopilo. Ne slažem se baš s tim da bi se trebalo mijenjati. Stvar s Kultom je da on ne bi ni trebao biti školski list.

Što onda kult je? Antinovina?

To je list za mlade. Glasilo omladine. Mislim da je tako i pisalo na starijim brojevima. Ako ga čitate, vidjet ćete da nema novinarskih tekstova, to su većinom tokovi misli isfrustriranih srednjoškolaca.

Bolje sin narkić nego kćer Markić. To stoji tako napisano na dnu jedne stranice Kulta.

To zapravo nije naša ideja. To je jedan grafit u Rijeci koji smo odlučili uzeti, prekopirati.

Jedan članak napisan je u Facebook oblačiću. Pišeš tamo “autorica ovog teksta se nije udostojila ga poslati cijenjenom uredniku (meni™) u nekom prihvatljivom formatu, nego je, gle besramnice, samo sve natipkala u Messengeru! E pa ne da se ni uredniku to pretipkavat”

Ona mi je to samo u Messengeru poslala. I ništa, nije joj se dalo, pa se bome ni meni nije dalo to pretipkavat i tako mi je pala ideja na pamet da bi možda bilo zanimljivo to samo tako u oblačiću i staviti u časopis i pustiti kakvo je.

Imaš li iskustva u novinarskom poslu, imate li u školi radionice ili nešto slično?

U školi nismo imali ništa takvo, ali prije neke 4 godine sam bio na novinarskoj radionici nevezano za školu. Od tada doticaja s novinarstvom nisam imao. Za glavnog urednika je profesorima pala ideja na mene zbog mojih esejističkih radova koje sam radio.

U jednom svom tekstu pišeš o wc papiru na jako zabavan način. Kako je nastao taj tekst?

– Bio sam u intenzivnom procesu srezivanja tekstova i to je bilo poprilično mučno za mene. Bio sam isfrustriran, pa sam odlučio usred tog da si pustim mozak na pašu i onda sam krenuo pisat nešto o svojim frustracijama i palo mi je na pamet kako taman taj dan nisam mogao naći wc papir u školi, a nikad ga nema u našoj školi. Apsolutno nikad!

Jedna takva škola pa nema wc papir???

Dada, mi smo Prva riječka elitna gimnazija. Kolindu zovemo na obljetnicu škole. Sve se održava u HNK, to kazalište zbilja jest bilo… Ono, došao nam je i Stanković pa kao vodio nekakvu verziju Nedjeljom u 2 s predsjednicom i još nekim ministrima koji su došli. Tako da ono, od cijele te fensi škole ne možemo si ni dupe obrisati na kraju! To mi je bilo ono…

Dobro pišeš, hoćeš li se time baviti? Koji ćeš fakultet upisati?

Upisat ću računarstvo u Rijeci jer mi se čini uzaludno upisivati sve drugo što me zanima… Mislim sociologija, to me zanima, ali što ću s tom diplomom? Mogu biti profesor u školi. Gledao sam neke interese koje mogu nadogradit i od kojih mogu zarađivati pa sam odlučio da je tako najbolje.

A što s Kultom, hoćete li nastaviti raditi na njemu?

Drugi broj je u pripremi. Sad smo poprilično drugačiji jer ćemo ga raditi u fanzinskom stilu. To znači da ćemo u biti ručno tekstove napisati, pa ih izrezivati i stavljati na papir, neće biti na tako lijepom papiru, ali to u biti i je u duhu starog Kulta. To bi trebaolo biti puno jeftinije. Nsiam baš siguran hoćemo li uspjeti jer smo se sad odrekli profesora, a oni su nas ipak gurali da radimo. Ali Kult će opstati, to je sigurno. Ako ne ove godine, jer, velik dio redakcije su maturanti, onda kasnije.

I članovi Povjerenstva na LiDraNu istaknuli su da ovako nečeg nema na cijelom hrvatskom novinskom tržištu. Možda bi uspjeli na tržištu, što misliš o tome?

Ako postane dovoljno popularno,da. Prijašnji Kult je bio, došli su na riječku scenu, a onda su se proširili na cijelu Jugoslaviju. To je bio popularan časopis, svi časopisi koji su u to vrijeme bili popularni, više manje mislim da su se izrodili iz Kulta. I sada smo naplaćivali svaki po 10 kuna. Otišlo je svih 300 primjeraka.

Je li ti ostalo nešto posebno u sjećanju povezano s Kultom? Imaš li vjere da će se to nastaviti?

Želim i imam vjere da hoće. Imamo mlađe članove redakcije koji će sigurno preuzeti palicu. Mislim… Moj odnos s Kultom je kompliciran. Kad sam ga uređivao ja sam ga zamrzio. Ta dva tri tjedna nisam imao socijalni život, ocjene su mi poprilično pale, upao sam u tu neku kolotečinu pa je to bilo poprilično naporno za mene. Ipak, bilo je nekog zadovoljstva u tome.

Kult možete čitati i u digitalnom obliku na ovom linku.

______________________________________________________

Fotografije omogućilo Gradsko dramsko kazalište Gavella.