Maturant Hrvoje svjetski je viceprvak u filozofiji: ‘Obrazovni sustav radi protiv učenika’
Gotovo da ne postoji medij u Hrvatskoj koji ovih dana nije izvijestio kako je učenik V. gimnazije Zagreb, Hrvoje Kožić osvojio drugo mjesto na 25. Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi u Rotterdamu. Čak mu je i ministar Barišić čestitao putem službene stranice Ministarstva. No, nije to Hrvojev jedini uspjeh, sudjelovao je on i u brojnim drugim natjecanjima, a mi smo sa ovim svestranim maturantom odlučili porazgovarati.
Hrvoje Kožić; fotografija iz privatne kolekcije
U konkurenciji od petnaestak učenika koji su prošli na državno natjecanje iz filozofije, upravo je Hrvoje Kožić, učenik V. zagrebačke gimnazije, najbolje napisao kvalifikacijski esej za Međunarodnu filozofijsku olimpijadu. Objašnjava nam, kao da je to mačji kašalj, kako se radilo se o par stranica razrade neke filozofijske problematike na temelju danog citata na engleskom jeziku.
Četverosatnim pisanjem eseja do srebra
Kada je došlo vrijeme pripreme za Olimpijadu, nije ciljano sjeo za knjigu i učio za natjecanje, a opet, za to veliko natjecanje bio je savršeno spreman. Zapravo, toliko dobro, da je na Olimpijadi odnio drugo mjesto i tako postao svjetski viceprvak iz tog predmeta.
– Mislim da je moja spremnost proizašla iz toga što sam baveći se debatom zadnje četiri godine upoznat s najčešćim diskusijama na polju etike i političke filozofije, a paralelno sam i stekao naviku čitati članke iz područja politike, ekonomije i filozofije, objašnjava nam Hrvoje.
I na Olimpijadi se natjecanje svodi na pisanje eseja. Učenici dobivaju list s četiri citata, koji pak mogu biti iz svih područja filozofije, od metafizike, filozofije znanosti pa do etike, a na učeniku je da odabere o kojemu će od ta četiri pisati sljedeća četiri sata.
– Ne postoji jasno propisani oblik u kojem esej treba biti, ali postoje kriteriji ocjenjivanja: relevantnost, filozofsko razumijevanje teme, uvjerljivost argumentacije, koherentnost i originalnost. Iako je ovo za učenike jedini ‘službeni’ dio, ostatak vremena je isto organiziran: u radionice, predavanja, turistička razgledavanja i društvene večernje aktivnosti, ispričao nam je Hrvoje.
Svestrani Hrvoje želi studirati farmaciju ili molekularnu biologiju
Kaže, konkurenciju su mu činili mladi i zabavni ljudi, pa se tako na Međunarodnoj olimpijadi našlo 97 natjecatelja iz čak 46 zemalja, a o pobjednicima su odlučivale nijanse.
– Ne mogu reći da mi je išta specifično bilo izazov. Nisam bio pod stresom, nisam imao nikakva očekivanja, na svoj boravak u Rotterdamu sam gledao kao na izlet jednako kao na natjecanje, opušteno nam priča Hrvoje.
Kao što smo i spomenuli, ovo je samo jedno u nizu natjecanja na kojima je sudjelovao. Prošle je godine kao član hrvatske debatne reprezentacije sudjelovao na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu, a u ožujku je njegov tim osvojio međunarodni turnir u Sloveniji. Ove je godine sudjelovao i na čak četiri državna natjecanja – osim iz filozofije i na natjecanju iz hrvatskog jezika, engleskog jezika te debatnom državnom natjecanju.
Kako je očito da su mu društveni i humanistički predmeti jača strana, potpuno smo se iznenadili kada nam je Hrvoje otkrio što namjerava studirati. Kaže, ako uspije upasti, upisat će farmaciju ili molekularnu biologiju, pa je na državnoj maturi uz više razine obveznih predmeta, odabrao pisati i biologiju, kemiju te politiku i gospodarstvo.
– Nemam specifične planove za budućnost, mislim da je odrediti si životni put 10 -15 godina unaprijed više ograničavajuće nego korisno, kaže Hrvoje.
‘Teško je naći ikoju društvenu instancu koja smatra da su društvene discipline nešto više od beskorisnog pričanja u prazno’
Kao učenik koji izravno na svojoj koži osjeća posljedice izostanka obrazovne reforme, i on je sudjelovao u velikom prosvjedu ‘Čekajući tramvaj zvan obrazovna reforma’. Prema svemu sudeći, čini se kako upravo unatoč, a ne zahvaljujući obrazovnom sustavu, Hrvoje postiže izvanredne rezultate na natjecanjima.
– Obrazovni sustav ne da ne podupire učenike nego radi protiv njih, a to posebno vrijedi za one nadarene u društvenim i humanističkim poljima. Ali po tome nikako nije specifičan, teško je naći ikoju društvenu instancu koja smatra da su društvene discipline nešto više od beskorisnog pričanja u prazno jer u njima nema baš računanja i brojeva. Tako da je tužno što se potencijal ‘društveno nadarenih’ učenika ignorira i ne razvija, ali bi bilo jednako pa možda i više tužno da se u srednjoj s takvim učenicima intenzivno radi, a da oni onda svejedno završe bez prilike da nađu posao i žive dostojanstven život te da im se diplome smatraju bezvrijednima, kaže Hrvoje.
Ipak, smatra kako je to logična posljedica društvenog uređenja koje podržavamo, a u kojemu je nešto je vrijedno samo ako je iz toga lagano napraviti unovčiv proizvod.
– Samo pogledajte popularne inicijative da u škole masovno dođe programiranje i robotika, pa da Google i slični ne moraju čekati mlade da odu na fakultet nego da ih uhvate ranije jer onda svi možemo uživati u gadgetima i robotima zato što komplicirano = bolje. Dok filozofi, sociolozi i politolozi ne razviju svoje cool proizvode ili dok ih ljudi ne počnu cijeniti (spoiler alert: neće, nema tamo baš jednadžbi), mislim da je bolja opcija humanističkim disciplinama baviti se u slobodno vrijeme, kazao nam je za kraj Hrvoje.
Foto: Ivan Božić|srednja.hr
