Student koji je biciklom prešao preko četiri tisuće kilometara
Galerija 15 Fotografija
Otvori
Siniša Glogoški student je pete godine fotografije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Obožava putovati, te je dokazao da se uz dobru volju, puno truda i hrabrosti te malo novca mogu napraviti nevjerojatne avanture. Prije dvije godine sam se na biciklu zaputio od Zagreba do Damaska i prošao 4200 kilometara. To je tek jedno od njegovih jedinstvenih putovanja. Kroz seriju priča donosimo Sinišina iskustva i anegdote.
Student pete godine fotografskog smjera na Akademiji dramskih umjetnosti Siniša Glogoški zaljubljenik je u putovanja. S njih crpi inspiraciju za fotografiju koja mu je strast, a nada se da će biti i buduće zanimanje. Prije dvije godine sam je na biciklu krenuo na putovanje od Zagreba do Damaska. Prošao je kroz pet zemalja u 52 dana i susreo se s više kultura i klimatskih uvjeta. Neke doživljaje i iskustva Siniša je podijelio s nama.
S: Kako si došao na ideju za takav pothvat?
S.G.:Ideja mi se javila pola godine prije polaska, a inspiraciju sam dobio nakon što sam nekoliko puta biciklom otišao na more u društvu brata i par prijatelja. Shvatio sam da mi ta kratka putovanja više ne predstavljaju dovoljan izazov, pa sam se odlučio napraviti neki veći. Prvi plan mi je bio putovati do Istanbula, ali usput sam odlučio produžiti rutu.
S: Je li te bilo strah na tako dugačak put krenuti sam, jesi li pozvao ikoga da putuje s tobom?
S.G.:Bilo me je pomalo strah, pogotovo prvu noć putovanja kada sam bio na rubu da se vratim, no ipak sam nastavio. Roditelji su se jako brinuli, no na kraju su mi bili velika podrška. Jedan prijatelj je trebao ići sa mnom, ali je odustao puno prije polaska, tako da sam znao kako ću ići sam. Dobra je stvar što kad putuješ sam sve radiš prema vlastitim željama i idejama, dok kad je više putnika, kompromisi su neizbježni i uvijek postoji određena doza nezadovoljstva.
S: Kuda si točno putovao?
S.G.:Krenuo sam od Zagreba prema Bjelovaru, pa sam se uključio na Dravsku cestu, pa sam uz Dunav putovao kroz Srbiju i Bugarsku sve do Crnog mora, a onda sam došao do Turske. Turska je ogromna zemlja i trebalo mi je dvadesetak dana samo da nju prođem. Putovao sam kroz Anadoliju, te stigao do Sredozemnog mora, a onda još sedam dana kroz Siriju do glavnog grada Damaska.
S: Kakav si bicikl imao, je li te dobro služio?
S.G.:Bicikl me dobro služio s obzirom na okolnosti, a imam ga i danas. Kupio sam ga u zagrebačkoj Dubravi za 1000 kuna, a prodavač mi je garantirao da nije ukraden. No, gume su mi pukle čak 60-ak puta. Na kraju sam se jako ispraksirao u njihovom krpanju. Neke gume su imale i 15-ak zakrpi.
S: Gdje si spavao tih gotovo dva mjeseca?
S.G.: Većinom sam spavao u šatoru izvan gradova, a povremeno bi me ljudi pozvali da prespavam u njihovim kućama ili vrtovima. U Bugarskoj sam prespavao u kući kod baka Rajke. Bila je vrlo gostoljubiva, kao i većina stanovnika tog malog sela. Fasciniralo me zajedništvo u kojem ti ljudi žive. Cijelo selo posjeduje jedno stado koza o kojem se svi brinu. Svaki dan svatko dobije određenu količinu kozjeg mlijeka, a baka Rajka me iznenadila iduće jutro jer je te dvije litre, sve što je dobila, prokuhala i zaledila te mi pripremila kao osvježenje za nastavak putovanja. Bilo je to izvrsno osvježenje koje me vratilo u djetinjstvo.
S: Jesi li imao neke neugodnosti? Izdvoji nam par anegdota?
S.G.: S obzirom na duljinu puta, nisam imao velikih neugodnosti. U Bugarskoj mi je jedan dječak ukrao svjetiljku i to je sve od neugodnosti. Anegdota je bilo bezbroj. Izdvojio bih jednu u Turskoj, kada sam prolazeći kroz jedno selo zastao odmoriti se. Tu me spazio jedan čovjek i pozvao na čaj. Na podu je ležala njegova 100-godišnja majka, koja je bila na samrti. Ono što je bilo neobično je da su tu staricu došli pozdraviti svi stanovnici toga sela, te joj se s osmijehom i poštovanjem naklonili. Nigdje nije bilo crnine i suza, samo pozitivan stav i poštovanje prema ženi koju su voljeli.
Zanimljiva su bila i dva iskustva u Sirijskoj pustinji. Prenoćio sam kod beduina u njihovom šatoru i djelomično iskusio njihov način života na tim ekstremnim vrućinama. Drugo je bilo nešto neugodnije, kada sam u jednom trenutku u pustinji shvatio kako nemam dovoljno vode, a moram voziti još pet do deset kilometara do slijedećeg naselja. Usne su mi nabubrile, počelo mi se vrtjeti, pa me uhvatila panika. No, primjetio sam još jedan šator u daljini te sam otišao do drugih beduina koji su mi rado ponudili vodu.
S: Rekao si nam da su te ponegdje nahranili domaćini. Kako si se hranio ostatak puta i koliko ti je trebalo novca za ovu avanturu?
S.G.: Sam sam financirao putovanje. Skupljao sam novac oko šest mjeseci i skupio 4500 kuna. To mi je bilo i više nego dovoljno, jer sam kupovao namirnice po dućanima, kuhao sam juhe, rižu i tjesteninu. Nisam se luksuzno hranio, a i zemlje kroz koje sam prolazio, jako su jeftine s iznimkom Turske.
S: Svugdje si upoznavao lokalno stanovništvo. Kako si se sporazumijevao s njima?
S.G.: Bugarski jezik sličan je hrvatskom, tako da nije bila velika barijera. U Turskoj i Siriji pronašao sam nekoga tko je znao engleski pa bih ga zamolio da mi napiše neka osnovna pitanja i odgovore. Nakon nekog vremena upamtio bih tih standardnih par odgovora na najčešća pitanja koja su mi postavljali poput otkud si, gdje putuješ, jesi li normalan i slično. Bilo je zabavno komunicirati rukama i nogama kada nisam mogao naći prave riječi.
S: O druga dva putovanja više ćemo u slijedećim razgovorima. Najavi nam ih sada i reci nešto više o tvojoj slijedećoj avanturi koju imaš u planu?
S.G.: Druga dva putovanja bila su Rusija i Gvajana. Išao sam različitim prijevoznim sredstvima, katkada i pješice. U Rusiji sam bio prošlu zimu, a ovu zimu proveo sam u Gvajani. Puno mi je pomogla mlada i dinamična ekipa iz STA Zagreb-Student Travel Agencya, koji osim što su mi pomogli s aviokartama i putnim osiguranjem, bili su stalna podrška prije i tijekom putovanja.
Bangladeš je moj sljedeći veliki projekt. Tamo odlazim krajem siječnja i imam se namjeru zadržati oko 40 dana. Cilj mi je usporediti način života tamošnjih plemena s onima u Siriji, Rusiji i Gvajani, no ima tu još zanimljivih priča budući da je Bangladeš jedna od najgušće naseljenih zemalja svijeta.
Biciklom od Zagreba do Damaska from Siniša Glogoški on Vimeo.
