Menze zagrebačke ili što studenti jedu: Sava brza linija
Galerija 14 Fotografija
Otvori
Prije nešto više od dva tjedna posjetili smo menzu spore linije u sklopu studentskog doma Stjepan Radić , te joj dodijelili 30 od 40 bodova na našoj tablici studentskih restorana u Zagrebu. Ovaj put odlučili smo vidjeti kakva je hrana u brzoj menzi i slastičarnici. Obzirom da smo došli oko 19:30 sati što je sat vremena prije zatvaranja brze menze, izbor hrane je bio gotovo nepostojeći, odnosno nudila su se svega dva obroka. Situacija se nije ponovila u slastičarnici, gdje je izbor kolača bio na zavidnoj razini.
Jedna od najpopularnijih menzi u Zagrebu dokazuje svoju posjećenost dugim redovima, pa je dobro vrijeme za doći u menzu prije kraja radnog vremena. Međutim, ova opcija ima svoju negativnu stranu, što znači da će izbor hrane biti prilično siromašan. Tako smo mi jeli pizzu i nešto što izgleda kao hamburger, no imena majburger. Od čega je meso u majburgeru, nismo uspjeli saznati.
Super pizze i misteriji oko majburgera
O kvaliteti hrane ne možemo puno govoriti, jer raznolike hrane nije bilo. To nećemo uzeti za zlo u menzi, jer je razumljivo da prije zatvaranja hrane nema kao na početku radnog vremena.
Zbog toga smo morali uzeti jedina dva ponuđena obroka s menija.
Jedan je bila miješana pizza koja je ukusna, međutim i za naše apetite prilično malena. Bila je vruća, jer se pizze peku po narudžbi, tako da je zadovoljila naše potrebe kvalitetom. Što se tiče kvantitete, morali smo naručiti dvije kako bismo bili siti.
Osim pizze, jedina stvar koju smo mogli dobiti je takozvani majburger. Iako nam je naziv tog po nama hamburgera bio misteriozan, pa čak i egozotičan bili smo dovoljno hrabri da ga probamo.
Dobili smo suho pecivo koje je vjerojatno prije 12 sati bilo ukusno, te unutra komad toplog ‘maj’ mesa. Od čega je meso, nismo saznali, međutim bilo je dovoljno normalnog mirisa i okusa da ga pojedemo.
Osim mesa, u majburgeru smo naišli na tri kriške kiselog krastavca i naznake određenog umaka koji podsjeća na kombinaciju kečapa i ajvara.
Majburger je definitivno bio samo nužno zlo da se zasitimo, a ne može se pojesti bez soka, obzirom da je suh. Hrani dajemo pet bodova, od čega su četiri zbog vrlo ukusne pizze i jedan bod zbog majburgera.
Ocjena: 5/10
Tete glasne kao na kolodvoru
Ulazak u menzu je dovoljno pregledan, a i stolovi su praktično raspoređeni tako da svi imaju mjesta. Menza je prilično velika, pa uvijek možete pronaći mjesto za sjedenje.
Ambijent je zanimljiviji od onog u sporoj menzi na Savi. Naime, kad naručite hranu odlazite na svoje mjesto i čekate da prozovu vaš broj, odnosno broj vaše hrane.
Tete u menzi se zbog veličine prostora često moraju jako derati po više puta, jer ih studenti ne čuju.
Onda to zvuči ovako nekako: ‘Sedamdesetšest…. SEDAMDESETŠEEST, SEDAMDESETŠEST JESI TU!?’
Promukli glasovi teta u menzi dominiraju ambijentom, jer pozadinske glazbe nema, stoga uz žamor studenata i povike teta uživate u svom obroku.
Ovakva atmosfera bi možda nekome bila naporna, međutim mi smo se zabavljali slušajući tete, stoga nam ništa nije smetalo. Bodovi idu tome u prilog, pa je ocjena za atmosferu čista sedmica.
Ocjena: 7/ 10
Brza menza u kojoj se brzo dolazi na red
Iako smo mi došli u restoran prije kraja radnog vremena, gužve nije bilo. Svejedno kroz cijeli radni dan u menzi postoji red, ali je podnošljive duljine. Kad god dođete vjerojatno nećete čekati više od 15-ak minuta.
Zašto je to tako, možemo pripisati postojanju dvije spore linije na Savi, a u brzu menzu dolaze pretežno studenti koji žive u domu, pa obrok ponesu u plastičnim posudama kako bi ga pojeli kasnije.
Ocjena: 8/ 10
Nema pladnjeva, pa ima hrane na stolovima
Nakon radnog dana neke studentske menze ne možemo očekivati da će sve biti savršeno počišćeno. Tako su na stolovima bile neke salvete, a na podu se tu i tamo mogao vidjeti komadić hrane.
Svejedno, ništa od toga nije utjecalo na naš apetit, već je bilo razumljivo za vrijeme u kojem smo posjetili menzu.
Kako u brzoj menzi studenti ne koriste pladnjeve za hranu, već uzimaju samo tanjure i beštek, za očekivati je da sve što im padne prilikom jela pada na stol i ostaje tamo.
Zbog toga je čistoći dajemo točno pedeset posto od onog kakvo bi zaista trebalo sve biti u idealnoj menzi.
Ocjena: 5 /10
Slastičarnica je oduševila
Na katu iznad brze menze nalazi se slastičarnica. Tamo studenti mogu nakon obroka pojesti desert u obliku kolača ili sladoleda. Izbor kolača je prilično velik, iako pola sata prije kraja radnog vremena mogli smo birati između 15 vrsta raznih voćnih i čokoladnih kolača.
Izabrali smo čokoladnu kocku i čokoladnu roladu, oba za cijenu od 1,80kn.
Čokoladna kocka ispunila je sva naša očekivanja i bila odlična, dok je čokoladna rolada imala prilično suhog biskvita, no s odličnom kremom.
Ljeti je u ovoj slastičarnici moguće izaći na vanjsku terasu na krov te na suncu uživati u kolačima ili pak kavi. Osim slastica, nudi se i cappucino, razne kave i slični topli napitci. Ova slastičarnica idealno zaokružuje cijeli kompleks menze na Savi, a u svakom svom dijelu bila je odlična, stoga joj dajemo maksimalan broj bodova za dodatak menzi, tri.
Bonus bodovi: 3/3
Jedno nadopunjuje drugo, pa je ocjena dobra
Kad zaključimo naš izlet u brzu menzu na Savi, ne možemo ništa izdvojiti kao veliki problem. Manji izbor hrane nadomjestila je ukusna pizza, a gužve nije bilo.
Majburger će nam ostati vječni misterij, no možda je i najbolje da nikad ne saznamo sastojke. Slastičarnicom smo bili oduševljeni, stoga je ova menza na dobroj razini i osvojila je 28 od mogućih 40, to jest 43 boda.
Ukupna ocjena: 28 / 40 (43)
