Planirate živjeti u najmu ili studentskom domu? Na ove se stvari morate pripremiti
Ako uskoro upisujete faks, sigurno imate puno pitanja. Na neka od njih pokušali smo vam dati odgovor u našoj online konferenciji Brucoš 101: Uvodni kolegij o studiranju. Tako smo u redakcijskom podcastu u kojem su sudjelovali Stella, Inga i Roko s portala srednja.hr raspravili pitanje stanovanja za vrijeme studija, odnosno je li bolje živjeti u stanu ili studentskom domu.
Inga, Roko i Stella u redakcijskom podcastu o stanovanju | Foto: srednja.hr
U zadnjem dijelu online konferencije Brucoš 101 mogli ste poslušati redakcijski podcast. U njemu je sudjelovala ekipa s portala srednja.hr, Inga Đuđik, Roko Uvodić i Stella Ćaleta, a razgovaralo se o izazovu preseljenja u novo mjesto zbog studija, pronalasku stana, kao i životu u studentskom domu. Kako smo u sklopu istog projekta još lani proveli istraživanje o odabiru studija kod maturanata, saznali smo da je više od polovice maturanata planiralo upisati studij van mjesta prebivališta, dok ih je trećina planirala živjeti u studentskom domu, a više od petine u unajmljenom stanu.
‘U prvom sam stanu spavala u kuhinji’
Stambeno pitanje sigurno je nešto što većinu muči i cijeli život, a vjerojatno započinje za vrijeme studija. Tako su Roko i Stella otkrili svoja iskustva prilikom prvog preseljenja od doma.
– Ja sam prvi put odselio od roditelja kad sam upisao faks u Zagrebu, a onda sam dvije godine živio u stanu s cimerima. Imao sam olakotnu okolnost da je to bio stan jednog od mojih cimera, odnosno njegove obitelji. Bilo nas je ukupno četvero. Bio je to dosta velik stan i to je baš bilo ono nešto povlašteno što nema baš svaki brucoš kad preseli od doma, da ima nekakvu situaciju gdje imaš nekog luđaka od stanodavca ili nekakve druge brige u vezi pronalaska stana, ispričao je Roko koji je nakon toga živio u studentskom domu Cvjetno naselje, a kasnije i u studentskom domu Ante Starčević, odnosno na Šari u Zagrebu.
Stella je također u početku živjela u iznajmljenom stanu, dok je ostatak studija provela u studentskom domu na Cvjetnom naselju. Opisala je svoje iskustvo traženja prvog stana.
– Mama mi je pomagala u traženju stana na prvoj godini. Uselila sam se s prijateljicom iz rodnog grada, upisale smo isti faks i bilo je jako logično da ćemo se družiti i živjeti skupa. Gledale smo Njuškalo, no čak smo bile u fazi da gledamo i tiskane oglasnike. Na kraju smo našle stan kod obiteljskog prijatelja, i to nam je isto bila jako olakotna okolnost, budući da nam je dao dosta nižu cijenu. Mislim da je svaka plaćala 100 eura stanarinu. Stan je bio jako mali, spavala sam u kuhinji na kauču, a prijateljica u dnevnoj sobi. No, nama je to bilo super jer smo bile presretne što živimo same bez roditelja, rekla je Stella.
Stella Ćaleta | Foto: srednja.hr
Prijava za dom danas je puno lakša, no teže je upasti
Roko je potom opisao kako je izgledala njegova prva prijava za studentski dom.
– Taj dan sam imao prijemni na faksu, a iako sam imao već riješenu situaciju sa stanom, odlučio sam se prijaviti za studentski dom čisto da vidim kako to izgleda i mogu li ga dobiti. Ušao sam u onu veliku prostoriju u Studentskom centru na Savskoj i vidio hrpetinu ljudi unutra, a vani je bila teška vrućina, užas. Onda sam vidio ogroman stol sa deset fascikala s papirima. Ti si to morao sve uzeti, ispuniti, potpisati, otići na šalter to predati. Bili su to neki obrasci koji su bili dugi po dvije-tri stranice. Još si morao platiti i troškove obrade natječaja, koji su bili viši nego danas, opisao je Roko i nadodao da je danas situacija oko prijave za dom ipak bolja.
– Od pandemije koronavirusa sve možete poslati poštom, čak zadnjih par godina famozna ’tiskanica’ nije bila potrebna, dodao je.
Inga, koja je također provela dio svog studetnskog života u domu na Savi, se složila s njim i podijelila svoje slično iskustvo.
– Mene su dvaput isto morali drugi ljudi prijavljivati jer nisam bila u Zagrebu i znam da sam morala potpisivati nekakve izjave kao da dopuštam ‘XY osobi’ da preda te papire na kojima ne piše skoro ništa i da da pare umjesto mene, prisjetila se.
Iako je prijava za dom puno lakša što se tiče dokumentacije, složili su se da im se čini da je puno teže dobiti mjesto u domu.
– Mislim da je sad puno teže nego što je bilo prije. S obzirom na poskupljenja stanova, mislim da sve više studenata želi i pokuša se prijaviti u studentske domove. Mislim da je veća konkurencija i da je zato teže, rekla je Stella.
Roko je dodao i da to dosta ovisi o osobi koja se prijavljuje, odnosno o dodatnim bodovima koje ima.
– Boduje se svašta i to ovisi o tvojoj situaciji doma, kao i ocjenama. Na primjer, ja nisam prva dva puta dobio dom, a na trećoj godini sam ga dobio, i to Cvjetno naselje. Tu je bila i ta okolnost što je bila korona i nije bilo puno studenata koji su imali nastavu uživo. Moguće sam ja i zbog toga dobio Cvjetno iako sam upao tek u listopadu. To inače ima par mjeseci kad SC osvježava te liste i možeš upasti u kolovozu, rujnu, listopadu, studenom ili prosincu, sve dok se granica ne spusti na tvoj broj bodova. Mislim da, što se tiče ocjena, da ti je lakše upasti kad si kasnija godina faksa nego kad si prva ili druga, pojasnio je.
Ovo vas ne smije iznenaditi prvi dan u domu
Inga je kao brucošica živjela u studentskom domu Stjepan Radić, popularnoj Savi, no tek od prvog mjeseca jer se Sava tad renovirala.
– Dobila sam prvo korištenje friško obnovljenog paviljona – uselili smo, a majstori su i dalje krečili hodnike i vidali utičnice. Nakon toga sam bila u sobi u stanu, potom u privatnom katoličkom studentskom domu koji je gori od državnih, by the way. Onda sam opet bila u stanu i tek sam zapravo na petoj godini dobila ponovo dom, objasnila je Inga.
Zbunjenost, izgubljenost i strah od novog posve su normalni u prvim brucoškim danima, a ekipa u podcastu osvrnula se i na to. Inga se točno sjeća svog prvog dolaska u studentski dom. Bio je siječanj, tih su dana padali i kiša i snijeg, tako da su ulice bile pune bljuzge.
– Tad još uvijek nisam znala ništa, i dalje mi je Zagreb bio velika nepoznanica i velegrad. Dolazim na Savu, nisam znala ni gdje se tamo ulazi, i kažu mi da odem u skladište. U tom lutanju između recepcije i skladišta, traženja svog paviljona, nekog da mi da ključ, nekog da mi da onu njihovu šugavu deku, našla sam još dvije cure koje su izgledale identično izgubljeno kao ja. Dobile su isti paviljon i bile su samo dva kata iznad mene pa smo zajedno tražile onog ‘čiku’ u skladištu da nam da posteljinu, prisjetila se Inga.
Inga Đuđik | Foto: srednja.hr
Stella se također prisjetila svog prvog dana u, tada još neobnovljenom, domu na Cvjetnom naselju.
– Uselila sam dok dom još nije bio obnovljen. Sjećam se tog drvenog namještaja i podova, gdje ako si hodao bos, trnje ti se zabijalo u stopala. Mislim da, u trenutku kad sam uselila, je moja cimerica već bila unutra, što mi je bilo dosta olakšavajuće jer sam vidjela neko srdačno lice i nisam se sama morala snalaziti oko svega, rekla je Stella.
Obnovljeni paviljoni dočekali su Roka, koji je imao nešto drugačije iskustvo.
– Ja sam prvi uselio u sobu, meni je to bilo bolje jer možeš birati svoju stranu, da ne budeš odmah do radijatora i te stvari. Prvo što me bilo ‘šokiralo’, iako sam znao da je to tako, koliko je to mala soba i da je ti moraš dijeliti s nekime. To je 12 kvadrata, a još su na Cvjetnom sobe i najveće. Međutim, već nakon dva tjedna se navikneš, rekao je.
Kako odabrati cimera?
Bitnu stvar u studentskom domu, ali i stanu, predstavljaju i cimeri. To su osobe s kojima ćete, htjeli ili ne htjeli, provoditi većinu vremena, stoga je izrazito bitno da si međusobno odgovarate. U domu se možete i dogovoriti za cimerstvo, no neki studenti nemaju taj ‘luksuz’ jer ne znaju nikog tko je upao u isti dom kao i oni.
– Puno ljudi zapravo nema luksuz birati cimera realno, iako imaš na početku svake godine, kada izađu one prve rang liste za domove, neke dogovore i kombinacije, pa čak i oglase u studentskim grupama na društvenim mrežama, rekao je Roko.
Rekao je i da ‘neplanirani cimeri’ mogu ispasti super osobe s kojima ćete živjeti, a možda se kasnije i sprijateljiti.
– Imao sam jednog cimera s kojim mislim da se nisam životno slagao u 90% pitanja, a suživot nam je savršeno funkcionirao. Mislim da je najbitnije postići taj neki minimalni kompromis, poput osobne higijene i čišćenja sobe, ali i poštivanja privatnosti i mira kada treba, objasnio je Roko.
Roko Uvodić | Foto: srednja.hr
Stella se složila s njim i dodala je i da joj je bilo draže živjeti s prijateljicama jer se poznajete i zbog toga sve urednije funkcionira. Međutim, i sa ‘neplaniranim cimerima’ joj je sve dobro funkcioniralo.
– Jedna od mojih boljih cimerica je bila cura s kojom sam bila u sobi samo jednu godinu, zato što je ona radila, a svaki vikend bi odlazila kod dečka pa bih bila sama u sobi, našalila se i rekla kako je imala sreće jer su sve cure bile razumne i imale slične životne navike.
‘Internet u domu socijalizira’
Inga je podijelila angedotu iz doma o spajanju na poznati EduRoam, internetsku mrežu na koju se svake godine na tisuće novih studenata mučno pokušava spojiti.
– To se dogodilo odmah kad sam se uselila u dom. Klasična priča – nije mi radio Internet pa sam tražila u grupi tko mi može pomoći. Došao je lik iz drugog paviljona, ja sam živjela u četvrtom. Mi smo od tad najbolji frendovi, ispričala je Inga.
Roko je kroz smijeh dodao da zapravo ljudi iz EduRoama namjerno kompliciraju prijavu na Internet kako bi pomogli socijalne odnose između studenata.
Najam stana ili studentski dom?
Inga, Roko i Stella složili su se da današnji brucoši sigurno samostalno ne mogu plaćati najam stana, već samo uz roditeljsku pomoć.
– Ako radiš preko studentskog ugovora, prvo moraš naći posao koji će te plaćati 900 eura mjesečno da bi ti sam mogao pokriti stan od minimalno 400 eura, otprilike. Mislim da je to uz obveze na faksu nemoguće, pogotovo jer moraš raditi puno radno vrijeme, rekao je Roko.
Stan također zahtijeva puno više vremena, dodala je Inga.
– Puno ti više vremena treba za očistiti stan od 50 kvadrata i pomesti sobu od 12 kvadrata, rekla je i dodala da je veliki plus za brucoše što u sklopu doma imaju menzu.
Stella je savjetovala svim brucošima koji ostvaruju uvjete za dom da pokušaju tamo živjeti.
– Ne samo da je jeftinije, nego mislim i da te život u domu pripremi da poslije puno više cijeniš ono što ćeš dobiti u stanu. Naučit ćeš i te neke društvene vještine jer ćeš živjeti u malenoj sobici s cimerom pa ćeš morati komunicirati i dogovarati se. Mislim da te to dosta ojača karakterno, rekla je Stella.
Život u domu podrazumijeva i velika odricanja i kompromise, nastavio je Roko te dodao da nije dom za svakoga.
– Ako dolaziš iz stana gdje si imao puno veću kvadraturu i svoju sobu, na primjer, mislim da se jako teško prilagoditi na život u domskoj sobi. Nekoga samo ta pomisao može odbiti od prijave za dom, iako se svi vrlo brzo naviknu, zaključio je i također savjetovao svima da se pokušaju prijaviti za dom.
Cijeli redakcijski podcast o pitanju stanovanja za vrijeme studija pogledajte niže.
Projekt Brucoš 101: Uvodni kolegij o studiranju provodi portal srednja.hr. Partneri projekta su Agencija za komercijalnu djelatnost (AKD), Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta (ZŠEM), Edward Bernays University College, Privredna banka Zagreb (PBZ), dm i Sveučilište u Dubrovniku (UniDu). Našu online konferenciju pogledajte ovdje. U sklopu projekta ćemo nagraditi najbolje projekte studentskih udruga, a prijavite se putem ovog linka. Sve vijesti o projektu pratite kroz rubriku Brucoš, a često postavljanja pitanja pročitajte ovdje.
