Ako se dvoumite oko odlaska na Erasmus, nakon Nikolinine priče više nećete
Na ovogodišnjem Sajmu stipendija susreli smo simpatičnu zagrebačku studenticu Nikolinu, predstavnicu u udruzi Erasmus Student Network Zagreb. U predvorju NSK popričali smo s Nikolinom o njenim doživljajima za vrijeme studijske razmjene u Belgiji. Njen zaključak je jasan – radi se o iskustvu koje će vam obilježiti život i pomoći vam da upoznate sebe, a prijateljstva koja ondje sklopite trajna su.
Fotografije iz privatne kolekcije Nikoline Relić
Nikolina Relić apsolventica je socijalne pedagogije na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, odakle i dolazi. U drugom semestru prve godine diplomskog studija sudjelovala je na razmjeni u sklopu Erasmusa.
Razmjena kao prilika za osamostaljenje
Nekoliko mjeseci svog života Nikolina je provela u Gentu u Belgiji, gdje je na Hogeschool Gent studirala socijalni rad.
– Bilo mi je super, svaka bi se mlada osoba u današnje vrijeme trebala odlučiti na mobilnost bilo koje vrste. Stvarno postoje različite mogućnosti, ne samo studijski boravak, već i praksa i oni kratki boravci od tjedan dana i slično. Neka se zaista odluče na to, jer mogu steći ne samo iskustvo studiranja u inozemstvu već ‘sakupiti’ i određeno životno iskustvo, steći mnogo internacionalnih prijatelja i naučiti puno toga o sebi, otkrila nam je odmah na početku studentica ERF-a.
Nikolina kaže kako joj je ovo iskustvo razmjene jako dobro došlo jer se u relativno kratko vrijeme uspjela osamostaliti.
– Ja sam, naprimjer, iz Zagreba pa još nikad nisam otišla negdje tako da mi je ovo iskustvo dobro došlo da se osamostalim. Ne samo da sam otišla u drugi grad, nego u drugu državu u kojoj nisam znala čak niti jezik. Jedina osoba koju sam ondje poznavala bila je jedna djevojka koja je živjela u drugom gradu, tako da smo se par puta vidjele, ali generalno nisam ondje nikoga poznavala, nisam ni s kim odavde išla na razmjenu, rekla nam je Nikolina.
No nije samo životno iskustvo ono što stječete tijekom Erasmusa. Ondje se stječu prijatelji za život, otkriva nam.
– Tijekom boravka ondje, upoznala sam jednu curu koja u ondje studira socijalni rad i još smo uvijek jako dobre prijateljice. Družila sam se s njom, ali upoznala sam još jako puno ljudi iz drugih zemalja, priča nam Nikolina.
Fotografije iz privatne kolekcije Nikoline Relić
Studenti imaju više prakse, ali uz to uče i poprilično tešku teoriju
Nastavu na tamošnjem fakultetu slušala je na engleskom jeziku, budući da je predavanja najčešće slušala s ostalim studentima koji su na razmjeni.
– Dosta smo često posjećivali institucije socijalne skrbi u Belgiji. Neko najbolje iskustvo koje sam stekla je usporedba između sistema tamo i ovdje i to je nešto što ti najbolje može prikazati stanje u Hrvatskoj i Belgiji i razliku u životnom standardu Hrvata i Belgijanaca, rekla je.
Od studenata koji ondje redovno studiraju saznala je kako belgijski fakulteti imaju kompliciran i potpuno drugačiji sustav bodovanja i ocjenjivanja. Ondje je studirala na fakultetu koji je ekvivalent našoj višoj školi pa ondje ima i više prakse, no studenti uče i opširnu teoriju, koja je poprilično teška.
Nakon ovog iskustva razmišlja o odlasku na neki drugi tip razmjene
U Gentu je Nikolina živjela u studentskom domu, a u sobi koju je plaćala čak 250 eura bila je sama, što joj se svidjelo. Kad god bi joj bilo dosadno, pokucala bi bilo kome na katu, a svi su uvijek bili spremni za druženje. Kako nam objašnjava, soba je poprilično prostrana, ima otprilike 12 kvadrata, a u njoj se nalazi sve osnovno- krevet, stol, lampa i slično, a postoji i mali umivaonik. Tuševi i zahodi su zajednički za čitav kat.
– Na katu na kojem sam živjela bili su samo Erasmus studenti. To mi je, posebice u početku, bilo super jer se ondje nalazi pedesetak novih ljudi, koji su u istoj poziciji kao i ti. Imali smo svakodnevna druženja, izlazili smo van, kazala nam je Nikolina.
Osim tamošnjeg studentskog doma, Nikolini se ondje svidjela i studentska menza, kao i hrana koju ondje poslužuju.
– Menza mi je ondje bila odlična. Isto smo imali studentsku karticu za subvenciju prehrane, a jedan meni je koštao 3,70 eura, što je u usporedbi s našim menijem dosta skupo, ali dosta toga ulazi u jedan obrok, prepričava.
Za kraj nam je Nikolina otkrila kako i sada razmišlja o odlasku na neki drugi tip E+ programa te poručuje svima da za sebe pronađu neki oblik razmjene.
Više informacija o nekoj od vrsta mobilnosti možete pronaći na ovoj poveznici.
