[ANALIZA] Ovo je 5 članaka Etičkog kodeksa koje uprava i zaposlenici Sveučilišta u Zagrebu obožavaju kršiti
Osim što je najveće u Hrvatskoj, Sveučilište u Zagrebu javnosti je poznato i po nizu nepravilnosti, afera i artikuliranog nezadovoljstva studenata i zaposlenika. Hrvatski studiji i Filozofski fakultet samo su neke od sastavnica koje su osjetile negativne posljedice odluka vrhuške Sveučilišta. Odluke i procesi prvenstveno su bile legalne pa se postavljalo pitanje moralne odgovornosti. No, ubrzo je i kršenje zakona došlo na tapet, što je uz moralno upitne postupke navijestilo potpuni sumrak na najvećem hrvatskom sveučilištu. Rektor Damir Boras gotovo nikada javno ne daje svoje mišljenje o spornom djelovanju Sveučilišta kojem je na čelu. Štoviše, to ne čini ni na zahtjev nadležnih institucija, što smo imali prilike vidjeti u priči s upravnim nadzorima Ministarstva znanosti i obrazovanja. To onemogućava daljnje provjere, iako postoji dovoljno dokazne građe koja upućuje na nezakonitost djelovanja u određenim situacija. Zbog toga smo odlučili istražiti zakonske i podzakonske akte prema kojima bi trebalo djelovati Sveučilište te pronaći konkretne odredbe koje je u svojem radu prekršilo. U prvom tekstu donosimo 5 članaka Etičkog kodeksa koje uprava Sveučilišta i neki zaposlenici obožavaju kršiti.
Etički kodeks i rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras (desno) | Foto: srednja.hr
Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu donesen je prije više od 10 godina, a sadržava načela morala i profesionalne etiku kojima se u svojem javnom djelovanju trebaju ravnati SVI djelatnici Sveučilišta (članak 1., stavak 1). ‘Trebati’ nije riječ koja u Hrvatskoj, ili barem na Sveučilištu u Zagrebu, puno znači, što dokazuju netransparentni i protuzakoniti potezi njegove Uprave. Kada govorimo o brojkama, najmanje je 5 članaka Etičkog kodeksa koje Uprava Sveučilišta i dio zaposlenika krši u svojemu radu. Analizu s konkretnim primjerima donosimo u nastavku.
Načelo poštovanja zakona i pravnih postupaka
Poštivanje pravnih propisa i postupaka jedan je od odlomaka Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu. Već prvi članak tog odlomka Sveučilište u Zagrebu je prekršilo, prema našim saznanjima, barem jednom.
Članak 10.
(1) Od svih članova sveučilište zajednice očekuje se poštovanje svih pravnih propisa i pravnih postupaka koji se tiču njihovih obveza kao članova sveučilišne zajednice.
Ako se od svih članova sveučilišne zajednice očekuje poštovanje zakona i pravnih propisa, onda se to pogotovo tiče njihovih predstavnika u Senatu te rektora Damira Borasa kao čelnika. Oni su prvi koji bi trebali te vrijednosti promicati, ali, ironično, i prvi koji su se o njih okršili. Naime, Senat Sveučilišta je 17. siječnja, na prijedlog rektora, podržao nezakonitu promjenu statusa Hrvatskih studija u Sveučilišni odjel. Učinili su to uvjerljivom većinom – 54 glasa ‘ZA’, 5 suzdržanih i tek jednim ‘PROTIV’ (op. a. Damir Bakić jedini je glasao protiv) takve odluke. Promjena statusa je, kako su brojni članovi akademske zajednice upozoravali, nezakonita jer Sveučilišni odjel prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti (članak 64.) sudjeluje u izvedbi studija u jednom znanstvenom polju ili interdisciplinarnom području. HS su ustrojili kao Odjel zanemarujući činjenicu da se sa svojih 7 znanstvenih polja i 3 znanstvena područja ne uklapa u zakonsku definiciju. To je nedavno zaključilo i Ministarstvo, koje je u svojem odgovoru Nezavisnom sindikatu ustanovilo da su Studiji nezakonito ustrojeni te da ilegalno izvode nastavu.
Diskriminacija
Kao jedno od neprihvatljivih ponašanja članova sveučilišne zajednicu, u Kodeksu ističu i bilo kakav tip diskriminacije na osnovu rase, spola, životnog stila ili godina.
Članak 11.
(1) U skladu s načelima iz čl. 4. do 10. Etičkog kodeksa, nedopustiv je svaki oblik neposredne i posredne diskriminacije temeljen na religiji, etničkoj i nacionalnoj pripadnosti, […], godinama…
Upravo diskriminaciju na temelju godina počinio je rektor Boras na sjednici Senata Sveučilišta pred više od 50 dekana i senatora. Prozvao je novinarku portala Srednja.hr Doru Kršul, imenom i prezimenom, kao nezavršenu studenticu u dobi od 27 godina koja svojim izmišljanjem afera pokušava doći u fokus javnosti. Sve to učinio je zbog toga što je spomenuta novinarka otkrila aferu prekoračenja obračunskih koeficijenata, od čega je, neslužbeno, iznos od 10 milijuna kuna bio vezan za Sveučilište u Zagrebu.
Plagiranje
Među oblicima neprihvatljivih akademskih ponašanja svakako spada i plagiranje, čemu je posvećen cijeli članak. Više-manje cijeli taj članak opetovano je kršilo Sveučilište u Zagrebu te neki čelnici i zaposlenici sveučilišnih sastavnica.
Članak 19.
(1) Svaki oblik plagiranja radova i ideja smatra se povredom Etičkog kodeksa.
(4) Potrebno je štititi pravo na intelektualno vlasništvo nad rezultatima istraživanja i prikupljenim podacima svih članova sveučilišne zajednice.
Da odmah odagnamo svaku sumnju – kršenje ovog članka ne tiče se plagijata bivšeg ministra Pave Barišića. Vratimo se u malo noviju povijest. Prvo srpanj, a potom i rujan ove godine. Na Hrvatske studije Sveučilišta u Zagrebu u srpnju kao profesor dolazi Mislav Kukoč. Osim što je cijela procedura bila netransparentna, Kukoču je saborski Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju dokazao autoplagijat. To upravi Sveučilišta, kao ni upravi HS-a na čelu s pročelnikom Marijom Grčevićem, očito nije smetalo. Pred sam početak ove akademske godine, Senat Sveučilišta Kukoča je imenovao povjerenikom (op. a. ekvivalent prodekanu) za doktorsko studije na HS-u, a od početka akademske godine imenovan je i predstojnikom Odsjeka za filozofiju na istoj instituciji.
U rujnu, pak, kao vanjski suradnik, opet na Hrvatske studije, dolazi Zdravko Radman. Još jedan plagijator. Mišljenje o njegovu plagijatu također je donio saborski Odbor za etiku, no valja napomenuti, još prije 7 godina, u potpuno drugom sastavu i s drugim članovima. Možda bi netko sada mogao reći da ni uprava Sveučilišta ni uprava HS-a nije plagirala, no činjenica je da prema gore navedenom članku (stavak 4) imaju obvezu štititi pravo na intelektualno vlasništvo, što zapošljavanjem (auto)plagijatora sigurno ne čine.
Sukob interesa
Sukob interesa, nastao obiteljskim i prijateljskim vezama, ali i antagonizmima, trebalo bi izbjegavati koliko je god to moguće. Sastavili su to nekada članovi sveučilišne zajednice, da bi ‘neki novi klinci’ tu odredbu do kraja ismijali.
Članak 22.
(1) Svi članovi sveučilišne zajednice trebaju izbjegavati sukobe interesa (sukob interesa mogu uzrokovati, na primjer, obiteljski odnosi, blisko prijateljstvo, intimne veze, antagonizmi i sl.)
Ovim se načelom sigurno nije vodio rektor Boras kada je na čelo Odbora za rješavanje pravnog statusa i znanstvenog profila Hrvatskih studija stavio Antu Čovića. Zašto je tomu tako? Ante Čović, zajednu uz Barišića, jedan je od osnivača i prvi voditelj (op. a. ekvivalent dekanu) Hrvatskih studija, gdje je i radio do 1995. godine. Tada je Čovića i Barišića, zbog pokušaja ‘privatizacije’ i financijskih malverzacija, s HS-a de facto otjerao tadašnji rektor Marijan Šunjić, što nam je u intervjuu i potvrdio. Godinama nakon, Čović je istupio u jednom mediju nazivajući HS razornom hercegovačkom gangrenom na hrvatskom tijelu, a poslije je i s nekim zaposlenicima Hrvatskih studija vodio po nekoliko sudskih sporova. Bez obzira na višestruki antagonizam između Ante Čovića i profesora, kao i čitave institucije, on je dobio glavnu ulogu u odlučivanju o sudbini i opstanku Hrvatskih studija. Do te mjere da je na kraju postao i članom privremenog Stručnog vijeća.
Valja naglasiti i da je Damir Boras, za vrijeme svog mandata, kao rektor potpisao dodjeljivanje novca za istraživački projekt samom sebi, i to u iznosu od 68.500 kuna. Ujedno je to i najveći iznos koji je u konkurenciji još 11 prijavitelja dodijeljen od strane Sveučilišta u Zagrebu. Izbjegavanje sukoba interesa na razini, u glavnim ulogama Damir Boras i Ante Čović.
Transparentnost i povjerljivost
U javnosti se često mogu čuti primjedbe na nedovoljnu transparentnost djelovanja niza institucija. Jedna od institucija koja se sasvim sigurno ne može pohvaliti suviše transparentnim djelovanjem je Sveučilište u Zagrebu, kao i njene sastavnice.
Članak 23.
(1) Sveučilište podupire i promiče transparentnost u propisima i djelovanju kao jednu od temeljnih vrijednosti…
Kada pričamo o transparentnosti, dovoljno je spomenuti gore navedeni Odbor za Hrvatske studije kojim je predsjedao prorektor Ante Čović, Povjerenstvo za realizaciju kampusa Borongaj te Etički savjet te niz drugih povjerenstava, odbora i drugih tijela u sastavu Sveučilišta. Čovićev Odbor u gotovo godinu dana svojeg djelovanja nije, ni samovoljno ni na zahtjev, predočio zapisnik jedne sjednice koju je održao, iako je bio zadužen za potpuni formalno-pravni i znanstveno-nastavni re-ustroj jedne sastavnice. Povjerenstvo za realizaciju projekta kampusa Borongaj imenovano je u travnju ove godine, a na stranicama Sveučilišta još se uvijek ne može naći nijedan pisani trag o njegovu djelovanju, do te mjere, da nema javno dostupnog, pisanog traga postojanju Povjerenstva. U kontekstu transparentnosti, valja napomenuti i Etički savjet koji je u jednom trenutku ostao bez predsjednice zbog vanjskih uplitanja u autonomiju tog tijela. Iskorišten je i u kontekstu obrane plagijata bivšeg ministra Barišića, i to iznoseći alternativne činjenice mašući dokumentima u televizijskim emisijama. No, kada su novinari zatražili te dokumente, nikada nisu dobili odgovor. Kao zadnje, ali ništa manje važno, valja napomenuti i 48 pitanja koja smo uputili upravi Sveučilišta, a da odgovor nikada nismo dobili. Samo taj podatak dovoljno je zaključiti koliko Sveučilište ‘podupire i promiče’ transparentnost u djelovanju.
