Apsolventica engleskog jezika otišla predavati u Tursku i ne misli se vraćati, uvjeti su odlični!
Apsolventica engleskog jezika i književnosti na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu prije tri mjeseca spakirala je kofere i
odletila u turski grad Gaziantep na samoj granici sa
Sirijom. Na prijedlog prijatelja koji predaje u srednjoj
internacionalnoj školi, a koji joj je rekao kako im hitno
trebaju nastavnici engleskog, Željka Leskovac odlučila je
iskoristiti priliku. U razgovoru za Srednja.hr otkrila je da
je Gaziantepom oduševljena te da nakon isteka godine staža definitivno planira pokušati ostati u Turskoj.
Osobna arhiva
Poznato je koliko teško mladi profesori u Hrvatskoj dobivaju
posao, a umjesto da čeka svoju šansu nakon završetka
studija, Željka Leskovac (27) odlučila je ugrabiti priliku i
otputovala na jugoistok Turske kako bi predavala engleski
jezik u internacionalnoj školi. Ispričala nam je zbog čega
je oduševljena tim gradom, kao i Turskom općenito, opisala
odlične uvjete u kojima radi i živi te objasnila zašto se ni
ne planira vraćati u Hrvatsku.
Ponudili joj staž i pitali koliku plaću želi
U Gaziantepu koji se nalazi na jugoistoku Turske na samoj
granici sa Sirijom Željka je počela predavati u rujnu. Posao
su joj ponudili zbog nestašice profesora engleskog jezika, a
budući da Hrvate smatraju izvornim govornicima (jer je tamo
učenje engleskog od prvog osnovne novina i velika stvar),
njoj su ponudili posao. – Kad sam u ožujku došla na tjedan
dana upoznala sam apsolutno sve, pa i vlasnicu kompleksa koji
se sastoji od vrtića, osnovne i tri srednje škole – opće
gimnazije, znanstvene i internacionalne, gdje svi učenici predmete slušaju na engleskom i nakon toga dobivaju diplomu s kojom
se mogu prijaviti na bilo koji fakultet, što bi bilo idealno
da stvarno tako funkcionira. Uz vlasnicu, koja lagano ide
prema devedesetoj, tadašnji glavni direktor me u razgovoru
ležerno pitao kako mi se sve sviđa, objasnio mi uvjete rada
te rekao kako bi me voljeli zaposliti, pitao me koliku plaću
želim i to je bilo to, ispričala je Željka.
Za staž plažena više nego bi u Hrvatskoj dobila kao stalno zaposlena
Budući da ona nije zaposlena kao redovni nastavnik, već kao
stažistica, raspored joj je fleksibilan i u početku se jako
često mijenjao, no sada se to uravnotežilo. Sada predaje u
osnovnoj školi, a budući da će uskoro diplomirati
nastavnički smjer, dobila je i vlastiti razred. – Dobila sam
razred za ‘english reading class’ i oni su sad moji i još
uvijek planiram koje ću točno od njih strpati u kofer za
Hrvatsku. Dodatno poslije škole dva sata tjedno držim i
engleski za početnike, primjerice one koji su doselili iz
drugog grada ili su prebačeni iz škole gdje nisu učili taj
jezik. Za to se inače dobije dodatak na plaću, ali kako
administracija i uprava u školi nisu previše organizirani,
ništa od toga, rekla je.
Ipak, ne žali se jer je ovdje za staž plaćena više nego bi u
Hrvatskoj bila kao stalno zaposlena na istoj poziciji. Osim
toga, besplatno živi u trosobnom stanu za koji ne mora
plaćati režije, a koji se nalazi u sklopu škole. Najveća
nagrada ipak joj je razred za kojeg se jako vezala. – Uz sve
probleme koji mogu postojati u jednoj ogromnoj školi poput
ove, sve je zanemarivo kada uđeš u učionicu toj ludoj dječici
koja te vide kao osvježenje, novo lice, strano i zato užasno
zanimljivo, zavole te iste sekunde a ti se zaljubiš u male
priljepke koji bi se samo grlili i mazili i zato mi je ovdje
prekrasno, oduševljeno je ispričala mlada profesorica.
Unatoč tradicionalnoj okolini, stanovnici Gaziantepa su izuzetno gostoljubivi
Osim što je oduševljena učenicima, isto ne krije ni prema
stanovnicima Gaziantepa, koji je sam po sebi vrlo
tradicionalna sredina gdje se, kako kaže Željka, nije baš
pametno izjašnjavati kao ateist. – U Antepu, kako ga zovu
domaćini, ima stvarno svega – od emancipiranih žena koje
hrabro pokazuju kosu (koja je prema njima najseksi dio
ženskog tijela zbog čega bi ju žene trebale pokrivati jer
time provociraju muškarce) do ekstremnih vjernika ili barem
onih koji se pridržavaju najstrožih pravila islama,
ispričala je te dodala kako je unatoč tome Gaziantep sredina
u kojoj prevladavaju druželjubivi i gostoljubivi ljudi, kao
i odlična hrana.
– Turci općenito, pa onda i ljudi u Antepu najpoznatiji su
po gostoljubivosti, to je prvo što čuješ od stranaca koji se
tu dosele, a bome i doživiš kad doletiš. Jest da ne možeš
izbjeći buljenje na svakom koraku jer je preočito da si
stranac, ali nema šanse da ćeš kupiti i magnet za tri kune
bez da te prodavač smjesti na stolčić u trgovini i počasti
čajem ili kavom, ispričala je Željka.
Zabavljanje u prirodi
Na pitanje kako se mladi ljudi zabavljaju u ovom gradu,
Željka ima puno za ispričati. – Ljudi se najčešće zabavljaju
tako da odu u neki park ili šumu i roštiljaju. Kebab je
uvijek glavno jelo, i naravno, nema veze s onima što mi
zovemo kebab (na turskom je kebab meso, a to nije ona
ljigavoća koja se kod nas guli s nekog metalnog štapa). Osim
toga, noćnog života nema. Postoji jedan restoran/kafić/noćni
klub u kojem se može čuti živa svirka koja nije
tradicionalna turska glazba i taj je u sklopu ogromnog
šoping centra. Osim toga postoji još možda pokoje sumnjivo
mjesto u koje ženama nikako nije preporučeno niti
‘prismrditi’, jer ih uglavnom smatraju prostitutkama i s tom
im namjernom prilaze. Osim toga imaju još dva centra i to su
uglavnom jedina mjesta na kojima se mogu naći objekti poput
Mc’Donaldsa, Burger Kinga, Dominos pizze i dobrog, starog
Starbucksa, a to je ujedno i mjesto gdje se odlazi u kino,
na klizanje i slično, opisala je profesorica.
‘Mogu si priuštiti let do Istanbula bez razmišljanja’
Slobodno vrijeme Željka najradije provodi u Istanbulu, koji
je udaljen sat i pol leta avionom, a to si može bez
razmišljanja priuštiti s plaćom koju zarađuje predajući u
školi. Osim glavnog grada posjetila je mnoge okolne gradove,
razgledala prirodu i kulturne znamenitosti te upoznala
mnoštvo dobrih ljudi s kojima se sprijateljila. Ovakvo bi
iskustvo, iskreno kaže, preporučila baš svakome.
Želi ostati u Turskoj
– Preporučila bih ovo ljudima raspoloženima za pustolovine,
žednima učenja i putovanja i prilagođavanja novim i
drugačijim okolinama i kulturama, ljudima koji vole jesti
najbolje na svijetu, koji su komunikativni, i naravno, onima
koji poučavaju jer vole taj posao, a ne zato što moraju.
Nikako ne pasivcima, introvertima ili neprilagodljivim
ljudima koji imaju problema s putovanjiima, probavom i slično. Osobito bih
dolazak preporučila onima koje zanima svjetska povijest,
umjetnost i spomenici, objasnila je Željka.
Ona ima ugovor za ovu školsku godinu, a definitivan plan
za sljedeću još nema. Najveća želja joj je pronaći nešto u
Istambulu, što zasad, kako tvrdi, izgleda moguće. Ipak,
dobije li ponudu od ove škole u kojoj se sada nalazi, dobro
će razmisliti, jer je svjesna da nešto slično u Hrvatskoj ne
može očekivati.
