Kako je biti student u vlaku koji uvijek kasni i zašto je frend zbog HŽ-a skoro ostao bez kotača
Studentski problemi sastavni su dio akademskog života, no mladi koji iz Koprivnice dolaze studirati u Zagreb i obrnuto, mogu na listu svojih svakodnevnih poteškoća sasvim opravdano dodati još jedan – Hrvatske željeznice. Naime, od sredine 2016., otkad traje izgradnja pruge na relaciji Dugo Selo – Križevci, putnici moraju presjedati s vlaka na autobus, a zatim i s autobusa na vlak. U protekle dvije godine, koliko se tako vozim do glavnog grada Hrvatske, svjedočio sam gotovo svemu – od zbunjenih američkih turista, pokušaja konduktera da sroče par rečenica na engleskom, problema s prtljagom, pri čemu se prvo sjetim kako su frendu bacili opremu iz autobusa, do, naravno, vječnog kašnjenja.
Vlak Koprivnica-Zagreb ; foto: Dominik Smolak|srednja.hr
Ako tijekom uobičajenog hrvatskog radnog vremena (7 – 15h) iz Koprivnice ili Križevaca putujete prema Zagrebu ili obratno, na svoju destinaciju zbog gradnje drugog kolosijeka nećete stići prema rasporedu vožnje kojeg je utvrdio HŽ. Umjesto toga, kao naknadu za kašnjenje, naše će vam Željeznice ponuditi jedinstveno iskustvo vožnje autobusom, iako ste platili kartu za – vlak.
Rano, rano, ranije
Putnici koji na vlak sjedaju na koprivničkom kolodvoru „povlašteni“ su u odnosu na druge, jer će, za razliku od putnika kojima je Zagreb bliže, presjedati dvaput. Ući će u vlak, u Križevcima presjesti na autobus, da bi se u Vrbovcu ponovno morali ukrcati na vlak i tako se vozili do Zagreba. Program presjedanja je isti i ako zamijenite polazišnu te dolaznu točku.
Vožnja od Koprivnice do Zagreba putničkim vlakom traje oko 90 minuta, a brzim vlakom tek nešto više od sat vremena. Barem tako stoji na stranicama Hrvatskih željeznica. Istina je bitno drugačija. Put od devedesetak kilometara, ako se presjeda i vozite se putničkim vlakom, ponekad traje i više od dva sata.
Većina studenata Sjevera u problemu zbog vlaka
Više od polovice svih studenata Sveučilišta Sjever u Koprivnici vozi se tom rutom.
Anamarija iz Zagreba je preddiplomski studij na Sjeveru provela presjedavajući, a vožnju autobusom opisala kao „osjećaj da si vreća krumpira koju se prevozi u kočiji makadamom u kojima (busevima, op. a.) razmišljate kako ste premalo života proživjeli“. Zbog nefunkcionalnog rasporeda Željeznica, znala je kasniti na predavanja koja počinju u 15 sati.
– Teško je pristojnim riječima opisati drmusanje u HŽ-u. Ukratko, dio puta se ide vlakom, što je nažalost postalo luksuz u Hrvatskoj u 21. stoljeću. Vlak iz Zagreba tada je kretao u 12.51, a u Koprivnicu stigao u 15.15. Zbog kašnjenja moraš slušati jezikovu juhu profesora, ističe.
Dakle, ako ste željeli stići na predavanje, trebali ste sjesti na vlak u 11.25, gotovo četiri sata prije početka nastave. Kako su nedavno uvedene izmjene u vozni red, vlak zbog kojeg su studenti u Koprivnicu nenamjerno kasnili danas kreće u 12.39, a raniji u 11.13.
Ništa blistavija situacija nije (bila) ni u suprotnom smjeru pruge. Kako su mi u prošlom semestru predavanja u Zagrebu utorkom počinjala u 10.15, nisam želio riskirati te ići vlakom koji odlazi u 8.45, a navodno dolazi u 9.53, već uvijek kretao ranijim. Sat vremena ranijim. Koji, gle čuda, na Glavni kolodvor nije stizao u propisanih 9.19, već bi ponekad – čak i s njim – mi Koprivničanci zakasnili na fakultet smješten nedaleko Tomislavca.
The full Croatian experience
Prilikom jednog takvog odlaska iz Zagreba, upoznao sam bračni par iz Sjedinjenih Država koji me upitao gdje dolazi vlak za Koprivnicu. Nisu, naravno, znali ni da će od Vrbovca do Križevaca putovati autobusom. Nakon polaska, kondukter im je na skromnom engleskom pokušao objasniti kako funkcionira prijevoz na spornoj relaciji. Za svaki slučaj, ponovno su se obratili meni.
– Have you arranged this for us?, veselo su me priupitali nakon što smo otklonili sve nejasnoće.
– I wish, propiskutao sam sarkastično.
Priča s putovanja, ako ništa drugo, zaista ima mnogo.
Bacili mu kotač iz autobusa
Nova se (ne)zgoda zbila prošli mjesec. Prije polaska vlaka iz Koprivnice, sreo sam prijatelja koji je sa sobom, uz kofer i torbu, nosio kotač za bicikl. Zbog presjedanja je bez njega skoro ostao.
– U vlak sam sa sobom uzeo kotač za bicikl koji mi je u Zagrebu. Kako se u Križevcima presjedalo na autobus, stavio ga u spremište busa, gdje ljudi ostavljaju kofere i torbe. Kada smo stigli u Vrbovec i izašli van, vidio sam da mi je kotač prilikom vađenja stvari bačen na pod kraj autobusa, prisjetio se Koprivničanac Dominik Betti, student informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu, tog nedavnog događaja.
Tragediju ili tragikomediju oko HŽ-a nastavio je prošli tjedan državni vrh.
Ministar Butković ne vidi ništa sporno
Oleg Butković, ministar mora, prometa i infrastrukture, ne suočava se s problemima Hrvatskih željeznica. Naprotiv – zadovoljan je investicijama, usprkos pritužbama Sindikata koji ističu kako je stanje u HŽ infrastrukturi loše.
– Nikada više nije bilo investicija u željeznicu nego što je sada i još ovo što sada ide to je snažan investicijski ciklus nakon gradnje autocesta krenula je gradnja u željeznice i to je nezaustavljivo, rekao je Butković prije nekoliko dana.
Na stranicama HŽ-a nije navedeno dokad će radovi na relacijama između Dugog Sela i Križevaca trajati, niti dokad će se presjedati.
U protekle dvije godine, koliko se tako vozim do glavnog grada Hrvatske, svjedočio sam gotovo svemu – od zbunjenih američkih turista, pokušaja konduktera da sroče par rečenica na engleskom, problema s prtljagom, pri čemu se prvo sjetim kako su frendu bacili opremu iz autobusa, do, naravno, vječnog kašnjenja. Svjedočio nisam jedino dolascima vlaka na vrijeme.
