Bivša nastavnica diplomirala u 78. godini: Na ispite do Dubrovnika putovala po 700 km
Da za učenje nikada nije kasno, dokazuje umirovljena nastavnica Agneza Štajer. Nedavno je diplomirala na Odjelu za umjetnost i restauraciju na Sveučilištu u Dubrovniku. I ništa ne bi bilo neobično da nema 78 godina, a ovo joj druga diploma koju ima u rukama i stekla ju je pola stoljeća nakon prve.
Foto: Odjel za restaruraciju Sveučilišta u Dubrovniku
Dubrovackidnevnik.net.hr donosi lijepu priču o 78-godišnjoj Agnezi Štajer koja je nedavno diplomirala na Odjelu za umjetnost i restauraciju na Sveučilištu u Dubrovniku. Po struci je veterinarka, a sada je u mirovini. Bila je nastavnica u Veterinarskoj školi u Križevcima, gdje je predavala stručne predmete.
Na ispite putovala po 700 kilometara
– Prije nego sam otišla u mirovinu išla sam sa svojim učenicima u Zagreb u Studentski centar na Dane sveučilišta. Tako smo čitav dan tamo proveli i oni su mi svako malo govorili što im se sviđa, što im je zanimljivo, a u jednom trenutku sam im rekla ‘Društvo, i vaša profesorica je sebi našla faks! Upisat ću Restauraciju u Dubrovniku’. Oni su mi se strašno smijali, međutim ja to nisam mogla prepustiti slučaju pa sam se spremala godinu dana za prijemni ispit nakon što sam se umirovila 2008. godine, ispričala je gospođa Štajer za Dubrovackidnevnik.net.hr.
Zbog otežanih okolnosti put do njene druge diplome bio je malo dulji. Zadnji ispit je položila 2014., ali je studij stavila u mirovanje do 2019. kada je počela s pisanjem završnog rada koji je obranila u rujnu ove godine.
Također, problem je predstavljala i udaljenost njezinog Vrbovca i Dubrovnika. Kao izvanredna studentica je iz Vrbovca u Dubrovnik putovala skoro 700 kilometara. Od Vrbovca do Zagreba je stizala vlakom, a od Zagreba do Dubrovnika autobusom.
‘Familijarna atmosfera’ na faksu
Ispričala je i kako se za prijemni za upis Restauracije posebno pripremala jer se bojala da će srednjoškolci znati puno bolje od nje. U razgovoru je istaknula i da joj je Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku ostao u lijepom sjećanju zbog ‘familijarne atmosfere’ koja je proistekla iz osjećaja bliskosti zbog malog broja studenata pa su ih onda profesori ‘poznavali u dušu’.
Dotaknula se i pitanja cjeloživotnog obrazovanja i učenja, koje se kod nas često zanemaruje.
– Mislim da nitko iskreno ne vjeruje u to. Veliki dio života sam provela u odgoju i obrazovanju pa sam shvatila kako zapravo ljudi to ne doživljavaju ozbiljno. Svi misle kako zvuči dobro, ali kada se izravno susretnu s takvom prilikom onda smatraju da nije potrebno. Većina ljudi mi je tijekom školovanja pomogla, dio njih je na to gledao kao na zanimljivost, većina je ignorirala, a samo mali dio njih je omalovažavao moju odluku. Eto, to je iskren stav o cjeloživotnom obrazovanju, ispričala je za dubrovackidnevnik.net.hr gospođa Štajer čiju priču u cijelosti možete pročitati ovdje.
