Bivši prorektor Čović tužio filozofa za klevetu jer je problematizirao njegovo odlikovanje: Izgubio je
Filozof i profesor emeritus Jure Zovko oslobođen je optužbe za klevetu bivšeg zagrebačkog prorektora i profesora filozofije Ante Čovića na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Naime, Čović je Zovka tužio za klevetu zbog toga što je problematizirao odlikovanje koje mu je dodijelila bivša predsjednica Grabar-Kitarović. Sud u presudi piše da svaka osoba, posebice ona iz akademske zajednice, ima pravo izražavati sumnju na odlikovanje osobi kojem je ranije pokrenut postupak oduzimanja zvanja. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, podsjetimo, Čoviću su htjeli oduzeti zvanje redovitog profesora, no sve je zaustavio Matični odbor za filozofiju.
Zovka je sud oslobodio optužbe za klevetu nakon Čovićeve tužbe | foto: Jure Zovko, Ured bivše predsjednice RH
Na samom kraju svog mandata u 2020. bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović dala je odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića bivšem prorektoru zagrebačkog sveučilišta i profesoru filozofije Ante Čoviću. Bivšoj predsjednici je, inače, upravo Čović bio šef na prvom radnom mjestu, a za odlikovanje predložilo ga je Hrvatsko bioetičko društvo. No, kako su izvještavali Telegram.hr i N1, bivšoj predsjednici se pismom obratio filozof i tadašnji profesor na zadarskom sveučilištu Jure Zovko koji je od nje tražio da oduzme odlikovanje Čoviću. Za to je iznio argumente, između ostalog, kako je povjerenstvo Filozofskog fakulteta 2019. predložilo da se Čoviću oduzme zvanje redovitog profesora. Istaknuo je kako je na kraju Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta izglasalo oduzimanje zvanja Čoviću, no to je obustavio Matični odbor za filozofiju. Objasnio je da mu nije jasno kojim se kriterijima predsjednica vodila prilikom odlikovanja.
Zbog tog pisma, čije je dijelove objavio Telegram.hr i o kojem je Zovko kratko diskutirao na N1, Čović je tužio Zovka za klevetu na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Čović je izgubio, a sud je Zovka oslobodio optužbe, pokazuje presuda iz travnja u čijem smo posjedu. Čović bi trebao platiti 500 eura sudu i nadoknaditi izdatke Zovku i njegovu odvjetniku. Naglasimo kako je na tu odluku Općinskog kaznenog suda u Zagrebu moguće podnijeti žalbu.
Sud kaže da je Zovko dao osobni sud koji je moguće donijeti na temelju izvješća stručnog povjerenstva te da je imao opravdani razlog za to
Čović je tužbu pokrenuo u svibnju 2020. godine, tri mjeseca nakon što mu je uručeno odlikovanje i isto toliko od diskusije o tome u medijskom prostoru. Zovko je u obrani iznio da je smatrao moralnom obvezom iznijeti stav o tom odlikovanju te da se u mišljenju oslanjao na izvješća Filozofskog fakulteta. Napomenuo je da je pismo bilo njegovo mišljenje i reagiranje na odlikovanje upućeno bivšoj predsjednici i da ne zna kako je završilo u medijima. Čović je pak na sudu rekao da se pozitivna vijest njegova odlikovanja pokušala anulirati te da su tvrdnje iznesene na agresivan način.
Sud u presudi ističe da se Zovko u pismu i televizijskoj emisiji pozivao na izvještaje Filozofskog fakulteta i da mu se takve činjenične tvrdnje ne mogu pripisati kao neistinite, a to je bitno obilježje klevete. Navode da je Zovko dao osobni sud koji je moguće donijeti na temelju izvješća stručnog povjerenstva te da je imao opravdani razlog za to. Naveli su i kako je Čović u optužbi iz televizijske emisije od 12 minuta izdvojio ‘doslovno samo dvije rečenice’ kao klevetničke. Istaknuli su da je Zovko u pismu problematizirao činjenice koje su i prije toga bile problematizirane i podvrgnute proceduri koja uključuje dubinsku analizu i provjeru.
Naglasili su da svaka osoba, osobito ona koja je ugledni član kako hrvatske zajednice filozofa i redoviti član dviju međunarodnih akademskih zajednica, imaju pravo sumnjati i izraziti sumnju u odlikovanju predsjednice osobi kojoj je matično tijelo pokrenulo postupak oduzimanja znanstvenog zvanja. Osoba poput Čovića, navode, može biti podvrgnut javnom mnijenju te mora prihvatiti sve upućene kritike i pohvale uz njegove javne dužnosti. Zovko, ističe sud, ne može odgovarati za prenošenje nečeg što su naveli drugi visoko obrazovani i očigledno, s obzirom da su imenovani u povjerenstva, stručni članovi akademske zajednice. Stoga sud navodi da Zovko nije počinio dva kaznena djela klevete koja su bila istaknuta u tužbi, jedan zbog članka na Telegram.hr, drugi zbog sudjelovanja u emisiji N1.
Zovko za srednja.hr: ‘Negativno iskustvo je biti na kaznenom sudu u društvu osoba koje dovode na ročište u lisicama i pod pratnjom specijalaca’
Zovko je za srednja.hr kazao kako ga je tužba na kaznenom sudu iznenadila jer nije bilo nikakve osnove ni razloga za to, tvrdi. Navodi da je iznio svoje mišljenje, na što ima pravo, pogotovo kada je predmet kritike javna osoba.
– Nije bilo nikakvog uvredljivog tona, prenio sam stvarno stanje stvari glede znanstvenog opusa tužitelja, iznio sam svoje mišljenje o moralnom habitusu tuženika koje se temeljilo na izvješću na stručnog povjerenstva koje treba ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja prof. dr. sc. Anti Čoviću. Nakon svega moje je obrazloženje je postalo plauzibilno da gospodin ne zaslužuje najviše znanstveno odličje Reda Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića, govori Zovko, a podsjetio je i na naš članak u kojem bivši zagrebački rektor Marijan Šunjić govori o Čovićevom spornom upravljanju Hrvatskim studijima.
Upravo je Šunjić, ističe Zovko, došao na ročište sa štakama po velikom ledu kao svjedok. Zahvalio je i profesoru Nevenu Sesardiću kao svjedoku kojeg Zovko opisuje ‘ po običaju kao lucidan, koncizan i uvjerljiv’. Podsjetimo, Sesardić je bio jedan od članova povjerenstva koje je razmatralo i utvrđivalo valjane razloge za oduzimanje zvanja prorektoru Čoviću u 2019. godini.
– Moji su svjedoci nastupili hrabro, fer i na visokoj razini moralne odgovornosti. Negativno iskustvo je biti na kaznenom sudu u društvu osoba koje dovode na ročište u lisicama i pod pratnjom specijalaca. Bila je to specifična tortura da sam se morao pojavljivati na svakom ročištu. Problem je kad je netko svoj život posvetio drugim stvarima, a ne nastojanjima da objavi znanstvene radove kod uglednih stranih izdavača i uglednih međunarodnih časopisa, račun je stigao na naplatu, njegovi argumenti su isprazni. Netko je ipak konstatirao da se siromašni znanstveni opus moga tužitelja sastoji uglavnom od objava u časopisima i bibliotekama gdje je osobno bio urednik, onda je za očekivati da će netko osporiti njegova znanstvena i akademska postignuća pogotovo pri dodjeli najvišeg državnog odličja za znanost, pojašnjava Zovko.
‘Nas nekoliko koji se toga nismo pridržavali pokušavalo se ušutkati tužbama’
Zovko nam je rekao da nikada nije dobio odgovor na svoje pismo od bivše predsjednice Grabar-Kitarović. Konstatiramo i da se čini kako akademska i znanstvena zajednica često šuti oko važnih društvenih tema pa Zovka pitamo mogu li ovakve tužbe još više ušutkati tu zajednicu.
– Šutnja je tipična hrvatska pojava, koja se u zadnjem desetljeću posebno manifestirala u životu akademske zajednice; nas nekoliko koji se toga nismo pridržavali pokušavalo se ušutkati tužbama. Demokratsko društvo bez kritičkog mišljenja, valoriziranja i prosudbe stanja stvari, ne može ostvarivati svoj civilizacijski napredak. Živimo u vrijeme slobode, njezino ograničavanje tužbama, i optužbama da se radi o govoru mržnje, povrede dostojanstva i slično, vodi nas u perfidni oblik totalitarizma s izvanjskom demokracijom ostajanja na vlasti iste klike ljudi. Ako je nekome matična ustanova oduzela profesuru jer nema dovoljno objavljenih radova, a on uživa u akademskim privilegijama i pozicijama, doslovno pliva u novcu, onda tu nešto ne štima. Pa Vaš portal je pisao o velikim iznosima novca koje Sveučilište u Zagrebu rasipno troši na sudske troškove, uglavnom tužbe. Akademska zajednica u kojoj dominiraju tužbe, umjesto elitnih postignuća postaju loša karikatura vlastite svrhovitosti, opisuje Zovko.
I dok se još uvijek čekaju novi kriteriji za napredovanje profesora na sveučilištima, Zovko komentira da je puno loših primjera u našoj akademskoj zajednici i nada se da će novi naraštaji ‘unijeti svježinu u ovu učmalu žabokrečinu’. S novim Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz 2022., ističe Zovko, nije sretan. Podsjetimo, Čović je kao profesor radio i nakon 70 godina, a umirovljen je nakon donošenja tog Zakona koji više ne predviđa mogućnost rada profesora nakon 70 godina.
– Imam dojam da je Zakon pisan da bi se ministar obračunao s Čovićem i njegovim, kako su tvrdili ministri, ‘protuzakonitim radom na Sveučilištu’. Čović je otišao sa 70 i nešto godina u mirovinu, mi drugi s daleko bogatijim znanstvenim opusom otišli smo sa 65 godina u mirovinu. Ako neke druge članice EU unije, u mirovinu šalju svoje profesore sa 68 ili sa 70 godina, trebala je to učiniti i Hrvatska. Najgora stvar u novom Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti da se humanističke znanosti stavilo u tržišnu utakmicu s prirodnim, tehničkim i moćnim društvenim znanostima kao što su pravo i ekonomija, da profesore nakon 65 godine mogu plaćati iz vlastitih sredstava. Kako ćete očekivati od klasičnog filologa da plaća profesore iz vlastitih sredstava. Doći ćemo u situaciju da ćemo neke studije proglasiti suvišnim što će imati pogubne posljedice za edukaciju mladih ljudi. Humanističke znanosti su duša svakoga društva, novim Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti prodali smo, da se metaforički izrazim, vragu dušu svoju, zaključuje Zovko.
