Bliže se upisi na faks, a vi još uvijek ne znate želite li uopće išta upisati? Ovo je tekst za vas
Ja sam studirao pet godina. Ne zato što su svi išli na studij ili su mi tako sugerirali mama i tata. Ne. Studirao sam, i studirao točno određenu stvar, zato što sam to htio. Zbog toga danas ne žalim. Pet godina žongliranja između knjige, predavanja, studentskog posla i socijalnog života ni najmanje ne žalim jer me to odvelo točno tamo kamo sam htio da me odvede. Ponekad je bitno samo čuti i poslušati što ti kaže vlastita intuicija.
Foto: Unsplash; Christian Erfurt
Ovih dana svi maturanti nalikuju jedni drugima. Teme o kojima sada vode razgovore su, redom, kako je tko riješio maturu, gdje će tko studirati i što će na popisu studija izabrati. Neki s gorkim okusom u ustima iščekuju rezultate mature i obavijest da nisu upali na željeni faks, a drugi, pak, s osmijehom na licu već planiraju preseljenje u drugi grad. No, je li tako uistinu? Postoje li samo te dvije dijametralne suprotnosti, možda još nekoliko onih koje ne briga hoće li studirati ekonomiju ili novinarstvo, ili postoji i neka četvrta vrsta maturanata?
Ne pričamo o onima koji ne idu na faks
Naravno da postoji. Od preko 25.000 njih koji su ove godine na ljetnom roku pristupili maturu, sigurno ima i onih koji su, kako se bliži vrijeme upisa na faks, sve manje sigurni da uopće žele studirati ove godine. Razlozi za premišljanje u zadnji trenutak su razni. Možda trenutno nisu sigurni što žele studirati, možda imaju dilemu o tome mogu li priuštiti studij u drugom gradu ili, pak, uopće ni ne znaju žele li uistinu još tri do pet godina provesti obrazujući se i živeći, sukladno situaciji, skromno.
Na tu skupinu ljudi često zaboravljamo. Ne samo da o njima i njihovim dilemama ne pričamo, već ih potpuno zaboravljamo spomenuti kada pričamo o maturi i upisima na faks. Danas je došlo vrijeme kada sve više maturanata po generaciji, neovisno o tome jesu li završili strukovnu školu ili gimnaziju, žele nastaviti školovanje na visokoj razini, da kompletno zaboravimo na one koji to – legitimno – ne žele.
Upisati faks nije uvijek pametan potez
Upis na faks, suprotno popularnom mišljenju, nije nužno u karijernom smislu najpametniji potez koji možete povući. Davno je prestala važiti ona logika da će ti diploma donijeti bolje plaćen posao. Štoviše, da će ti uopće to što si odlučio studirati donijeti ikakav posao. Jasno, za neke profesije, poput liječničke, odvjetničke ili učiteljske, potrebno je završiti propisano formalno obrazovanje.
Međutim, ne zaboravimo da danas, imamo karijernih puteva više no ikad prije, koji u fokus ne stavljaju formalno obrazovanje ni granu ekspertize u kojoj se pojedina osoba obrazovala, već vještine. Vještine koje se stječu, ponekad, istini za volju formalnim obrazovanjem, ali puno češće praksom, radom ili suradnjom na projektima.
‘Faks završavaju uporni, a ne pametni’
Osim karijerno i financijski, upisati faks, ako to istinski ne želite, samo zato što je postalo standard, također nije najpametniji potez. Sigurno ste već negdje čuli onu izlizanu, ali još uvijek istinitu tvrdnju – da faks završavaju uporni, a ne pametni. Faks više nije škole i nitko vas neće tjerati da radite i učite. Neće zvati vaše roditelje kada padnete tri ispita niti kad zbog nedolazaka ili kašnjenja izgubite pravo na potpis iz predmeta. Na faksu ste, zapamtite to dobro, sami za sebe.
Koliko radite i koliko ulažete, toliko će vam se, u pravilu, i vratiti. Ako nemate interne motivacije za studiranjem, velika je vjerojatnost da ćete se na tom tri ili pet godina dugom akademskom putu negdje zaustaviti. A kad se zaustavite, teško ćete krenuti dalje. Zbog toga, ako nemate želje ići na studij, čak i ako niste sigurni imate li motivacije za tim, promislite i o mogućnosti pauziranja godine između srednje i faksa. To vam vrijeme, recimo, može poslužiti da dodatno razbistrite glavu oko planova za budućnost.
Slušaj sebe, ne druge
Još jedna stvar, ma što vam govorili, inputirali, sugerirali – nije životni neuspjeh ako (odmah) nakon srednje ne upišete faks. Isto kao što sama činjenica da netko nešto studira nije nužno hvalevrijedna sama po sebi. Ne dajte da takve budalaštine dođu do vas. Ako mene pitate, u životu je bitno raditi ono što istinski želiš. Ako imaš tu privilegiju da većinu vremena možeš posvetiti onome što želiš, a ne onome što moraš, iskoristi to.
Ja sam studirao pet godina. Ne zato što su svi išli na studij ili su mi tako sugerirali mama i tata. Ne. Studirao sam, i studirao točno određenu stvar, zato što sam to htio. Zbog toga danas ne žalim. Pet godina žongliranja između knjige, predavanja, studentskog posla i socijalnog života ni najmanje ne žalim jer me to odvelo točno tamo kamo sam htio da me odvede. Ponekad je bitno samo čuti i poslušati što ti kaže vlastita intuicija.
