Brojni studenti ostali bez prihoda, za njih nema potpora države: ‘Otkad sam upisala faks, sama se financiram’
Od proteklog vikenda su zatvoreni svi ugostiteljski objekti, osim restorana koji rade u sklopu hotela i isključivo za njihove goste. Naravno, ugostitelji su ogorčeni jer ih se stavlja u tešku financijsku situaciju, ali nisu sami u tome. Studenti, koji vrlo često rade uz studij, su tako ponovno ostali bez posla.
Foto: Tea Ovničević|srednja.hr
Puno se toga očekuje od studenata. Očekuje se da završe fakultet u roku, i to po mogućnosti s dobrim ocjenama te s par ponuda za posao na stolu. Očekuje se i da rade tijekom studija kako bi se financirali te stekli neko radno iskustvo. Očekuje se da stignu spavati uz sve te obaveze, a usput se očekuje i da imaju aktivan društveni život.
Svašta se očekuje, a malo se toga daje. Studenti koji rade uz fakultet se trenutno nalaze u dosta nezgodnoj situaciji. S novim mjerama koje su nas uvele u polovičan lockdown, dobar dio studenata je ostao bez posla. I dok će ostali ljudi koji će sljedećih mjesec dana provesti doma dobiti barem nekakvu naknadu, studenti o tome mogu samo sanjati.
Nažalost, ponavlja se priča od proljeća, kada su studenti također bili zaboravljeni. Kako su ove mjere, za sada na snazi samo do 21. prosinca, razgovarali smo s nekolicinom studenata koji su nam prepričali svoja iskustva u cijeloj situaciji.
– Radila sam u kafiću kao konobarica. Kad je krenuo prvi lockdown, nismo znali što se točno događa i kako reagirati. Mislim da smo svi bili još nadobudni i u nedoumici, ali kod nas se radilo praktički do samoga kraja, tj. do zatvaranja. Šefica nam se svima ispričala i rekla da nas naravno čekaju radna mjesta kad se sve otvori, ali kao studenti nismo primali nikakve naknade. Tako da me čekalo radno mjesto na otvaranje, ali bila sam bez novčanih sredstava neko vrijeme. Trenutna situacija je opet ista, barem se nadamo što se tiče čuvanja radnog mjesta. Kafić naravno pati uz velike gubitke i nismo iskreno sigurni hoće li preživjeti i ovo zatvaranje. Mislim da nitko od nas nije mislio ili barem nije htio da dođe do ponovnog zatvaranja jer smo svi svjesni da ne samo mi studenti, nego i stalni zaposlenici i vlasnici, žive od toga. Trenutno sam u potrazi za poslom jer naravno uz potrebu za novčanim sredstvima, mislim da mi je postala i rutina raditi, iako trenutno je dosta teško s obzirom na slabu ponudu i većinu poslodavaca koji niti ne odgovore na poslanu prijavu, požalila nam se Karla (21) s Ekonomije.
Zadržavanje studenata u Hrvatskoj?
Problem nije u pojedinačnim poslodavcima, već u cijeloj situaciji gdje studenti nemaju nikakvu sigurnost, već uvijek žive od ugovora do ugovora. I onda se dogodi ovakva izvanredna situacija i studenti su ostavljeni na cjedilu.
– Vjerujem kako većina nas nije bila ni svjesna koje smo sve mogućnosti prije imali, a koje su sad nažalost nestale i tko zna kad će se sve vratiti u normalu i ako uopće bude. Nažalost nama studentima neke stvari uopće nisu olakšane sto se tiče slušanja kolegija i polaganja istih, a isto tako ni pronalaska i zadržavanja radnih mjesta. Svjesna sam da situacija trenutno nigdje u svijetu nije bajna, ali uz ovakav način gašenja ugostiteljstva gdje je većina studenata zaposlena te sad ovisi o tome kada i ako će se ponovno otvoriti nije način za zadržavanje studenata u Hrvatskoj, kaže Karla (21).
Naša sljedeća sugovornica je također konobarila prije nego što su donesene ove nove mjere, te su i njezini planovi podosta pomršeni.
– Radim vikendima u jednom kafiću u Zagrebu što mi odlično dođe da si popunim vrijeme vikendima, istovremeno promijenim okolinu i zaradim pristojan džeparac. Imam odličnog šefa tako da mu nikad nije bio problem to što pauze između posluživanja gostiju koristim za učenje ili pisanje raznoraznih zadaća, seminara i skripti, a i kolege su puni razumijevanja tako da se kod svake stiske s ispitima lako dogovorim s njima da preskočim jedan vikend ili se jednostavno zamijenimo za smjene. Budući da mi je prošli semestar trebao biti jako zahtijevan, taman sam tjedan dana prije lockdowna prestala raditi, ali su me unatoč tome dečki zvali čim je u petom mjesecu došlo do otvaranja kafića, a budući da mi je faks bio isključivo online, nije mi bio problem odraditi i dodatnih par dana uz te moje klasične vikende. Volim taj posao baš zbog kontakta s gostima, a budući da se radi o mirnom kvartovskom kafiću sa stalnim gostima imamo krasan odnos pa si uvijek mogu s nekim popričati, priznala nam je Sara (21) s Farmaceutsko biokemijskog fakulteta.
Džeparac
Super je raditi posao koji vas raduje i nije vam muka zapisati se za smjenu, no ipak su tu i novci bitni u cijeloj toj priči.
– Što se tiče same plaće, već mi je i ovo skraćivanje radnog vremena prilično utjecalo na istu. Ja sam jedna od sretnica jer živim sa svojima pa ne moram strahovati hoću li biti gladna ili hoću li imati dovoljno novaca za platiti stanarinu ili režije, ali i dalje će mi faliti taj moj komfor da si mogu priuštiti neke stvari koje su mi potrebne, također stiže Božić pa neću moći bližnjima priuštiti ni upola dobre poklone kakve sam planirala, a i faks od nas konstantno zahtijeva printanje i kopiranje razno raznih sadržaja, kupovanje knjiga i materijala tako da će ovo svakako biti jedno zanimljivo razdoblje. Vjerujem da ću nastaviti raditi nakon što se kafići otvore samo je veliko pitanje kad će to uopće biti. Mi studenti smo u ovoj situaciji u najnezahvalnijoj poziciji jer za nas nema nikakvih potpora od države i prepušteni smo sami sebi tako da se nadam da će svi kojima je to neophodno pronaći nekakav drugi izvor prihoda! Atmosfera na poslu je posljednja dva tjedna bila stvarno turobna i nikakva i svi su u nekakvim svojim mukama, šef i kolege imaju i svoje obitelji, žene i djecu i ovo im je svima donijelo ogroman pritisak i konstantno preispitivanje ‘što i kako dalje’.
I dok neki rade samo kako bi si osigurali dodatan džeparac, neki ovise o svojem poslu. Ostati odjednom bez bilo kakvog izvora prihoda jest vrlo traumatično bilo kada, a pogotovo sada kada ne postoje alternative. Gotovo pa je nemoguće pronaći drugi posao.
Financiranje studija
– Studiram nastavničku matematiku na PMF-u. Otkad sam upisala fakultet samostalno se financiram jer samohrana majka ne radi, a na školovanju imam još dvije sestre i brata. Raditi uz fakultet je iznimno naporno i zahtjeva volju i organizaciju. Radim većinom poslove vezane uz ugostiteljstvo, animacije djece, prodaju i čišćenje. Prosječan broj mojih radnih sati tjedno je 25; nekada radim svaki dan, a kada su ispiti ne radim uopće. Neposredno prije lockdowna bila sam zaposlena u sandwich baru, gdje im nakon toga više nisam bila potrebna kao radnik. Nisam dobila nikakav novčani iznos od poslodavca, kao niti od države. Bila sam bez posla oko mjesec dana, kada sam se uspjela zaposliti u pubu. U međuvremenu sam promijenila posao i paralelno konobarila u slastičarnici i čistila teretanu, no sada sam ostala bez oba posla. Ponovno, nisam dobila nikakvu naknadu niti od jednog poslodavca. Ne preostaje mi drugo već ponovno slati životopis i prijave na različite oglase kojih je trenutno vrlo malo. Teško je pronaći studentski posao. Bez posla preživljavam isključivo zahvaljujući dečku. Na poslove se vraćam 21.12., ali niti na jednom od njih mi radno mjesto nije sigurno. Donesene mjere prema ugostiteljima smatram izuzetno nepravednim, sve dok su otvoreni shopping centri i ostala žarišta zaraze. Studenti su stavljeni u vrlo nepogodan položaj, jer, prema zakonu, ne smijemo raditi na ugovor o radu, studentski posao nikad nije bilo teže naći, a nitko nam nije osigurao novčanu potporu ako smo ostali bez posla, ističe naša anonimna sugovornica.
Iako ne djeluje da se uopće razmišlja o novčanoj potpori za studente koji su (ponovno) ostali bez posla, upravo bi to bilo pošteno prema studentima. Prisjetimo se, Slovenija je na proljeće ipak nekako pomogla svojim studentima s naknadom od 300 eura, a detalje možete pronaći ovdje. Studentima preostaje samo nada da će do takve promjene doći i kod nas.
