Četiri velika sveučilišta imaju prve verzije novih statuta: Analizirali smo najspornije odredbe
Četiri velika sveučilišta pripremila su prve verzije novih propisa – nacrte statuta. Svi sadrže neke sporne odredbe koje bi mogle dovesti do ušutkivanja studenata i straha među profesorima, ali i rektorske samovolje u odlučivanju o važnim pitanjima sveučilišta i fakulteta pod sveučilišnim okriljem. Analiziramo zašto bi novi propisi, ako prođu u formi u kakvoj su zamišljeni, mogli biti problematični.
Foto: Philippe Bout, Unsplash
Sveučilište u Zagrebu pripremilo je nacrt svog novog Statuta, temeljnog propisa, a upravo je završilo javno savjetovanje. Detaljno smo ga pročitali i u analizi otkrili neke poprilično sporne odredbe. Prorektori bi, prema novoosmišljenim propisima, u Senatu trebali dobiti pravo glasa. Studenti će i dalje morati, unutar svojih obveza, promicati ugled svog faksa i Sveučilišta, a i oni i nastavnici – svi članovi sveučilišne zajednice – moraju djelovati politički neutralno i ne iskazivati političke stavove.
Osim toga, Sveučilište u Zagrebu je u dijelu regulacije o javnosti svojega rada dodalo i posebnu klauzulu. Navode tako da ne prihvaćaju ‘zlouporabu i šikaniranje’ kao ni druge postupke kojima se ‘pretjerano i bezrazložno iscrpljuju njegovi resursi te kojima se ometa i sprječava redovan rad Sveučilišta’.
Nacrte svojih statuta u javnu su raspravu poslali i čelnici drugih sveučilišta. Mi smo detaljno pregledali nacrte statuta koje su pripremili Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Rijeci i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. U kratkim crtama, primijetili smo da se neke sporne odredbe, sadržajno u bitnome jednake zagrebačkim, ponavljaju.
Poslovna tajna može biti informacija koja šteti ugledu Sveučilišta
Iako ne daje pravo glasa prorektorima, u Nacrtu novoga Statuta Sveučilišta u Splitu spominju se druge sporne odredbe. Tako u članku 21. navode da Sveučilište može neku informaciju proglasiti poslovnom tajnom ako se radi o ispravama ili podacima ‘čije bi priopćavanje ili davanje na uvid neovlaštenim osobama’ bilo ne samo protivno poslovanju splitskog sveučilišta, već i ‘štetilo njegovu ugledu i interesu’. Poslovna tajna, među ostalim, postaje bilo koji podatak ili isprava za koju rektor tako odluči.
Sveučilište u Rijeci, kao jednu od svojih osnovnih zadaća u članku 5. statutarnog nacrta navodi otvorenost prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici. Međutim, na istom mjestu navodi da nastavnici, znanstvenici i studenti u svom radu, djelovanju i ponašanju ‘promiču ugled Sveučilišta’.
Student ima obvezu ‘čuvati ugled i dostojanstvo studenta, nastavnika i drugih pripadnika akademske zajednice’
Gotovo pa istim koracima kroče i tvorci Nacrta novog Statuta Sveučilišta u Osijeku. Tako u članku 7. navode da su članovi sveučilišne zajednice – što uključuje i zaposlenike i studente – obvezni pridonositi ‘očuvanju i unaprjeđivanju ugleda Sveučilišta i sastavnice’. U članku 143. propisuju da nastavnik stegovno odgovara za narušavanje ugleda Sveučilišta ili sveučilišne sastavnice, a u članku 175. da student ima obvezu ‘čuvati ugled i dostojanstvo studenta, nastavnika i drugih pripadnika akademske zajednice na Sveučilištu’.
U članku 188. definiraju poslovnu tajnu, na način kao i splitsko sveučilište. Svaka informacija čije objavljivanje ili davanje na uvid neovlaštenoj osobi može naštetiti ugledu ili interesu Sveučilišta, može postati poslovna tajna; poslovnu tajnu, podsjetimo, kad je informacija takvom proglašena, Sveučilište nije obvezno dijeliti s javnosti. Na koncu, statutarni nacrt Sveučilišta u Osijeku u članku 41. daje prorektorima pravo glasa na sjednicama Senata.
OVO NISU JEDINI PROPISI
Napomenimo da su ovo prvi nacrti statuta naša četiri velika sveučilišta, kao i da su statuti temeljni, ali ne i jedini propisi na tim institucijama. Drugim riječima, neke od ovih spornih odredbi možda se neće naći u finalnim verzijama koje će izglasavati senatori, a neke će možda ‘ući’ u sadržaj posebnih pravilnika koje će sveučilišta naknadno donositi.
Što ako budu prolazile sve odluke rektora?
Prorektori su najbliži suradnici rektora i čine upravu sveučilišta. Samim time članovi su rektorskih kolegija na kojima se sastavljaju točke dnevnog reda Senata. Tijelo je to koje se sastoji od profesora i studenata koji de facto, svojim raspravama i odlukama, upravljaju sveučilištem.
Kada prorektori u Senatu dobiju pravo glasa, to znači da će moći izglasavati odluke u čijem su stavljanju na dnevni red najdirektnije moguće sudjelovali. Osim toga, rektori će, ako te odredbe prođu, imati gotovo pa zajamčen broj glasova iz redova svojih bliskih suradnika – prorektora – kojih na nekim sveučilištima ima i po osam. To zna biti presudno kada se donose važne odluke za koje je potrebna, primjerice, dvotrećinska većina glasova.
Što ako student opravdano naruši ugled faksa?
Nametanje obveze studentima i zaposlenicima da poštuju i promiču ugled sveučilišta i fakulteta s kojih dolaze može biti jako problematično. Nakon svih afera, ušutkavanja, skandala sa seksualnim uznemiravanjem, ugled pojedinih institucija u akademiji je zasigurno okaljan, no – opravdano.
Potencijalna etička i stegovna odgovornost zaposlenika koji će progovoriti o negativnim pojavama i kaznenim djelima koja se događaju na nekim fakultetima mogla bi imati efekt ušutkavanja gdje će se profesori i studenti bojati prozivati moćnije od sebe, pa i svoje kolege, zbog straha od teških posljedica.
Što ako rektori sakriju afere iza poslovne tajne?
Uskraćivanje informacija zbog ‘pretjeranog i bezrazložnog’ potraživanja, proglašavanje podataka koji mogu naštetiti ugledu sveučilišta poslovnom tajnom, kako oni ne bi dospjeli u javnost, djeluje poprilično opasno.
Znači li to da će rektori sve ono što bi moglo opravdano narušiti ugled sveučilišta na čijem čelu stoje – recimo, informacije o sveučilišnim zgradama u kojima ljetuju? Ili informacije o troškovima za usluge pojedinih, vrlo specifičnih odvjetničkih ureda?
Sve od navedenog moglo bi dovesti do produbljivanja šutnje i straha, ili još gore, apatije u akademiji i rektorske samovolje. Sve te, poprilično zamislive posljedice, nisu u skladu s misijom i vizijom ni jednog od naših javnih sveučilišta. Baš naprotiv, sveučilišta se predstavljaju kao središta slobodne intelektualne misli, istine, etike i poštenja, a ove bi odredbe na to mogle utjecati.
