Cijenjeni akademik postavio važno pitanje ministru Fuchsu: ‘Na to bih stvarno rado dobio odgovor’
Cijenjeni akademik Vlatko Silobrčić za srednja.hr piše o etici u znanosti i novome Zakonu o visokom obrazovanju koji je to važno pitanje propustio regulirati. Ministru Radovanu Fuchsu postavio je i nekoliko dosta zanimljivih pitanja.
Akademik Vlatko Silobrčić
Screenshot: YouTube
Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti stupio je na snagu, no kritike su tu. Izvrsnost gotovo da se ne spominje, a etika u znanosti, metaforički rečeno, novim je propisima eutanazirana. O tome su dosta jasno i precizno za srednja.hr govorile Marijana Puljak, saborska zastupnica stranke Centar i Vesnica Garašić, profesorica zagrebačkog RGN-a i sindikalistica koje se godinama bavi etičkim pitanjima.
Nakon što smo objavili tekstove sa spomenutim sugovornicama, na mail nam se javio cijenjeni akademik Vlatko Silobrčić s tekstom podrške našim sugovornicama koje su kritizirale nove propise zbog manjkavosti regulacije o izvrsnosti i etici. Složio se, praktično, sa svime što su rekle, a onda i ponudio svoje viđenje situacije. U nastavku teksta, ispod okvira, prenosimo tekst akademika Vlatka Silobrčića.
AKADEMIK VLATKO SILOBRČIĆ
Akademik Vlatko Silobrčić redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, njegov profil možete pronaći ovdje, a znanošću se, takoreći, bavi od druge godina studije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Umirovljeni je znanstvenik, a široj je javnosti poznat kao nekadašnji predsjednik saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, tijela koje je donijelo mišljenje o plagijatu bivšeg ministra Pave Barišića.
Znanost je samo jedna – svjetska
Počet ću time da su, u vrijeme pisanja Zakona izašla dva otvorena pisma znanstvenika o pitanjima etike i izvrsnosti. U objema se tekstovima naglašavala potreba isticanja izvrsnosti u našoj akademskoj zajednici u kojoj se ne vodi suvisla sustavna briga o kvaliteti znanosti. Sada se s time nastavlja, pa ja postavljam javno pitanje Ministru zaduženom za znanost i visoko obrazovanje: koliko on smatra da u Hrvatskoj ima znanstvenika svjetskog formata? Naime ja vjerujem da drugi format znanstvenika ni ne postoji. Po svemu što ja o znanosti znam, znanost je samo jedna – svjetska. Znam da mi Ministar neće odgovoriti na to moje pitanje. Neće zato što je on možda i sam svjestan da registar znanstvenika u njegovome Ministarstvu predstavlja dvojbenu brojku umjesto pravog stanja stvari.
Uzmite samo recenzije koje se pišu u Hrvatskoj. Bio sam predsjednik tijela koje se bavilo znanstvenim časopisima u Hrvatskoj. U godinama bavljenja time, rijetko sam uspio pročitati suvisle kritične recenzije. A i kad se to čudo dogodilo, blokirano je na razini tijela koji konačno te recenzije uvažava ili ne. I opet mogu postaviti relevantno pitanje: koliki je postotak odbijenih rukopisa u hrvatskim časopisima? Ni tu neću dobiti nikakav odgovor jer to većini akademske zajednice odgovara. Tako će se rukopisi i dalje slati recenzentima koji neće ‘gnjaviti s kriterijima’. Dakako sve se to ‘kritičko ocjenjivanje’ u našoj znanosti može prenijeti i na napredovanja, na doktorate, nagrade itd.
Sabor odlučivao o plagijatima
A sada nešto i o etici. Upravo je ‘sjajno’ pročitati da Odbor za etiku u znanosti i visokome obrazovanju ne treba jer, po dosadašnjem iskustvu, nije ispunio svoju zadaću. Istina je da je ulogu Odbora znao odigrati Sabor koji je rukama većine odlučivao o plagijatima. Svjetski presedan! Je li onaj koji je zaključio da Odbor ne treba kojim sretnim slučajem pregledao zapisnike sa sjednica Odbora? Nije i neće. Ne zanimaju ga stvarni podaci nego pazi da ukine Odbor koji je opasno dobro obavljao svoju zadaću.
Moram, nažalost, ovdje spomenuti i ulogu Ustavnog suda, koji je, oduzimajući Odboru stanovitu drugostupanjsku ulogu, obrazložio da Odboru nije dato da donosi mišljenja o pojedinim predmetima, premda je, u tada važećem Zakonu, baš to bila jedna od uloga Odbora. I tako su se riješili nekoliko plagijata i krađa autorstva, koji su bili na dnevnom redu Odbora. Da ne govorim da je tako odlaknulo većini pojedinačnih slučajeva neetičnog ponašanja u našoj akademskoj zajednici. Slažem se, puno je lakše, na primjer, doktorate rješavati na lokalnim zajednicama nego ih kritički ocijeniti na nacionalnoj. Zato imamo toliki broj doktorata o kvaliteti kojih nema ni riječi.
Brine li se itko o kvaliteti i etičnosti?
Znam da je sve ovo što sam rekao nažalost zakašnjelo: Imamo novi Zakon! Bojim se samo da će i sve njegove ‘izmjene i dopune’ izbjeći rješavati ta prevažna pitanja. Ima li itko u našoj akademskoj zajednici koji se stvarno brine o kvaliteti i etičnosti onoga što se u njopj događa?
U vezi s deklariranom nakanom Zakona da se približimo europskim nastojanjima u znanosti i obrazovanju, posjedujem dokument: European Commission : Towards a reform of the research assessment system- Scoping Report, (Manuscript completed in November 2021.). Samo prva rečenica iz Executive Summary: Assessment od research quality and impact, and of researchers’ performance, is fundamental to selecting research proposals to fund, to decide which researhers to recruit, promote and reward, and to identifying which research unit and institution to support. Nakon toga moje konačno pitanje: kako je moguće izjaviti da nema načina da se ocjenjuje uspješnost znanstvenika? E, na to bi pitanje stvarno bih rado dobio javni odgovor.
