Dankasto, sretno, zaljubljeno, u kurcu: Studenti Filozofskog u holu fakulteta otkrili kako se osjećaju
U predvorju knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu se već nekoliko dana nalazi pano naslovljen ‘Osjećam se…’ i uputstvom da na prazne post-it papiriće napišete vlastite dojmove i osjećaje. Studenti FFZG-a nisu ostavili papiriće da zjape prazni, već su ih ispunili zanimljivim i iskrenim odgovorima. No pano nije postavljen kao sam sebi svrha, već je dio fotografske izložbe ‘Zoom na psihu’ studenata psihologije.
Galerija 9 Fotografija
Otvori
Koliko puta pitate nekoga ‘Kako si?’ Svakodnevno i po nekoliko puta, jer nam je to postalo prvo pitanje koje postavimo kada nekoga susretnemo. Ali koliko puta nas je zapravo zanimalo kako se neka osoba u tom trenutku osjeća? I kako bismo reagirali kada bi nam netko umjesto šablonskog ‘Dobro’ ili ‘Okej’ rekao da je baš u kurcu, ili čak da se upravo bori s depresijom?
Depresija i anksioznost su psihički poremećaji vezani uz čovjekovo raspoloženje, a vrlo su česti kod studenata. Osobe s psihičkim poremećajima su u društvu nažalost i dalje stigmatizirane čime su im funkcioniranje u društvu i borba protiv poremećaja dodatno otežani.
Da bi se došlo do konkretnih rješenja u borbi protiv psihičkih poremećaja, ali i kako bi se potakle javne rasprave o temi psihičkog i mentalnog zdravlja, održan je međunarodni transdisciplinarni simpozij Aporije psihe. Simpozij je trajao od 23. do 25. studenog, a organizirali su ga Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku u suradnji s Hrvatskim bioetičkim društvom, udrugom Ludruga te projektom ‘Zoom na psihu’ studenata s Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Ako ne možeš reći, napiši
Posljednjeg dana simpozija je otvorena izložba fotografija ‘Zoom na psihu’ koju i dalje možete pogledati u predvorju knjižnice. ‘Nekada je teško reći kako se osjećaš’, piše kao uvod u izložbu i stoji da su fotografije nastale kao oblik nošenja sa psihosocijalnim izazovima.
Upravo zato što je osjećaje ponekad teško priznati, studenti su se mogli barem malo olakšati ako svoje osjećaje priznaju papiriću na panou. Ima ih duhovitih, ima ih zbunjujućih, ali i iznimno negativnih i suicidalnih što bi nas trebalo potaknuti na brigu ili barem na razmišljanje.
Baš iz tog razloga trebamo uvijek ostati svjesni da se o našem mentalnom zdravlju trebamo brinuti jednako kao i o tjelesnom, ako ne i više, te da se takvih oboljenja ne trebamo sramiti. Uspjeh projekta i ideje je zabilježen i pozitivnim reakcijama na samom panou, što ipak znači da su studenti prepoznali problematiku i otvoreniji su prema, i dalje tabu, temi mentalnih bolesti.
