Don Damir Stojić, nakon 13 godina, više nije studentski kapelan zagrebačkim studentima. Završio je svoju službu, a javnosti se obratio putem Facebooka. Otkrio je kako je i kako je studnet koji mu je bio prvi ‘klijent’ sada svećenik. Novinare je pak optužio da su ‘skrivečki dolazili na vjeronauk’ i krivo ga prenosili.
Damir Stojić, bivši studentski kapelan Sveučilišta u Zagrebu Foto: Youtube screenshot; Varazdinska Biskupija | srednja.hr
Zagrebački studenti, kao što smo i pisali, dobili su novog kapelana. Nadbiskup Josip Bozanić umjesto Damira Stojića studente je povjerio na brigu drugom salezijancu, Mariju Bobiću.
No don Stojić i dalje ostaje živjeti na Jarunu, gdje sada preuzima vođenje Župe Duha Svetoga.
Zadnji dan svog mandata Stojić se oprostio od studenata, rekavši kako započinje novo poglavlje svećeničkog života.
– Bio sam još na postdiplomskom studiju u Washingtonu u SAD-u kad mi je tadašnji provincijal javio da ću biti studentski kapelan zagrebačkog sveučilišta. To je bilo u svibnju 2007. godine. Nisam znao što me sve čeka, ali rado sam prihvatio novu službu i u rujnu krenuo u nepoznato, ispričao je don Stojić.
‘Nakon 13 godina mogu samo reći – Bogu hvala…’
Kaže kako biti studentski kapelan nije tipičan svećenički posao.
– Trebalo je privući i zadržati studente na neobveznim susretima nakon što su cijeli dan proveli na faksu. No, krenuo sam. Nisam znao kako ću uopće doći do njih pa sam oblijepio sve studentske domove plakatima i svaki je student pored svoje sobe dobio bookmark-brošuru. Onda sam u uredu na Cvjetnom nestrpljivo čekao prve studente za razgovor, a u ‘dvici’ na Savi i u kongresnoj dvorani na Cvjetnom održao sam prvi vjeronaučni susret. I onda je krenulo – vjeronauci, tribine, molitve, duhovne obnove, hodočašća, zornice, blagoslov soba, humanitarne akcije, ljetni kampovi, virtualni pastoral – pitanja i odgovora, ispovijedi, razgovori, razgovori, razgovori… i razgovori.
13 godine poslije mogu samo reći – Bogu hvala i slava i hvala tolikim ljudima, uskliknuo je dosadašnji kapelan.
Potom je krenuo nabrajati kome je sve zahvalan.
– Hvala mojim salezijancima, posebno provincijalima koji su imali povjerenja u mene i podržali me. Hvala subraći na Jarunu koji su mi pomagali i trpjeli me. Hvala uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću koji mi je dao dekret i podržao moj rad, a i mene osobno kroz čitavo ovo vrijeme, piše Stojić.
Zahvalio je i svojim suradnicima, zapolslenicima SC-a. Studentski kapelani, naime, zaposlenici su Studentskog centra.
– Velika hvala svim djelatnicima Studentskog centra: čistačicama, zaštitarima, portirima, tehničarima, osoblju u menzi, tajnicama i svim djelatnicima na Cvjetnom, na Savi i u Savskoj 25 koji su me uvijek rado primali u svoje urede. Iskrena zahvala posebno pripada svim ravnateljima SC-a i upraviteljima studentskih domova, kaže Stojić.
Zahvalio novinarima: Ja volim dobar fight
A, pomalo ironično, zahvalio je i svim medijima.
– Dobro ste pročitali. Iskreno se zahvaljujem novinarima i medijima. Svjestan sam da su me ponekad ismijavali, skrivečki dolazili na moj vjeronauk i krivo me prenosili. Nema veze. I ja volim dobar fight. Uglavnom, hvala vam što ste besplatno prenosili istine Katoličke Crkve i poruku evanđelja na mjesta za koja ne bih mogao ni u snu zamisliti. Možda niste svjesni toga ali ste na svoj način širili evanđelje… hvala vam na tome!, rekao je.
Studentima je rekao dvije riječi: oprostite i hvala.
– Šećer za kraj. Dragi (bivši) studenti, imam za vas samo dvije riječi: Oprostite! Oprostite ako nisam (na vrijeme) odgovorio na vaše poruke i mailove; oprostite ako nisam imao rješenje ili odgovore na sve vaše potrebe ili pitanja. Oprostite ako nisam uvijek djelovao in persona Christi ili bio alter Christi. Oprostite mi! Hvala! Hvala vam za vašu vjeru i ljubav za Krista i Crkvu. Puno sam od vas naučio. Hvala vam! Jednoj skupini studenata ipak pripada posebna pažnja i hvala; mojim suradnicima. Bez vas bi ovaj posao bio nezamisliv i nemoguć. Toliko je vas bilo kroz ovih 13 godina da vas ovdje sve ne mogu nabrojiti. Ali vi znate tko ste. Hvala vam za vašu pomoć, savjete, kritike, za služenje, strpljenje, žrtvu i ljubav. Zapravo, riječ hvala ne može izraziti sve što vam želim reći. Jedina prikladna riječ koja može donekle izraziti ovo što sam od vas primio je ljubav. Volim vas sve!, poručio je studentima.
Pohvalio nasljednika: Radit će i služiti
Poželio je sve najbolje i svaki blagoslov svom nasljedniku i subratu don Mariu Bobiću.
– Don Mario ima iskustva u radu sa studentima i znam da će svim srcem raditi i služiti, pohvalio ga je.
Svoj rad opisao je kroz priču prvog i posljednjeg susreta sa studentima .
– Prvi student koji je ušao u moj ured za razgovor u listopadu 2007. bio je Zoran Vladušić iz Pule, student pravnog fakulteta i stanar doma na Cvjetnom. Zoran je danas grkokatolički svećenik i župnik na Žumberku. A zadnji koji su mi ovih dana bili kako bi iznijeli svoje tegobe, teškoće, ali i radosti su momak i djevojka koji hodaju u čistoći i planiraju brak. Drugim riječima dok su studenti na fakultetima stjecali različita znanja ja sam se kao studentski kapelan trudio osposobiti ih za školu života, kako bi naš don Bosco rekao – odgojiti ih u poštene građane i dobre kršćane, poručio je don Stojić.
Dodao je i kako ostaje na Jarunu te će kao župnik i dalje raditi s mladima i studentima.
– Molite se za mene, Bog vas blagoslovio, zaključio je.
Smiješne izjave: Analni seks ne bih preporučio nikome
Podsjetimo, don Stojić poznat je po svojim odgovorima studentima, poput onog da analni seks ne bi preporučio nikome. Deset najzabavnijih izdvojili smo ovdje.
Prošle godine pokušali smo doznati i kolika je plaća tadašnjeg kapelana don Stojića.
– Don Damir Stojić je radnik Studentskog centra u Zagrebu temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Kateheta za studente sukladno odredbama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova. Nadalje, plaća radnika uređena je aktima Studentskog centra u Zagrebu i to Kolektivnim ugovorom za Studentski centar u Zagrebu i Pravilnikom o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu, odgovorili su nam iz Ureda sanacijskog upravitelja.
Naglasili su i kako je, kao radnik Studentskog centra u Zagrebu, koristio ured u sklopu Studentskog doma Cvjetno naselje, dok je prostore Studentskog doma Stjepan Radić koristio za održavanje vjeronauka i katehetskih susreta studenata.
