Ekskluzivne fotografije raketiranja: ADU obilježava dan kada je smrtno ranjen brucoš Luka

Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu danas obilježava svoj dan. Iako većina fakulteta slavi svoje dane na obljetnice osnivanja, ADU svoj dan obilježava u sjećanje na tragičan događaj od 3. svibnja 1995. Prije točno 22 godine, par minuta iza podneva, u raketnom napadu na Zagreb, između ostalih pogođena je i zgrada Akademije dramske umjetnosti. Pritom su ranjena dva zaposlenika i četiri studenta, dok je Luka Skračić, student prve godine filmske režije, od zadobivenih ozljeda preminuo mjesec dana kasnije. Tragičnog 3. svibnja 1995. godine, za srednja.hr prisjeća se tadašnji dekan Akademije, dr. art. Enes Midžić.

Galerija 6 Fotografija

Otvori

Kao odgovor na vojno-redarstvenu akciju Bljesak 1. svibnja 1995. godine, srpski pobunjenici raketirali su nekoliko hrvatskih gradova, a među njima je i glavni grad Zagreb. U raketnim napadima na civilne ciljeve, poput Dječje bolnice u Klaićevoj ulici, zgrade baleta HNK-a, Akademije dramske umjetnosti i užeg središta grada, poginulo je šest, a ranjeno je 205 građana.

Jedan ‘redoviti radni dan’

Tog dana, na Akademiji dramske umjetnosti u tijeku je bio redoviti radni dan. Tadašnji dekan Enes Midžić u razgovoru za srednja.hr prisjeća se kako su studenti, kao i svakog dana, dolazili na Akademiju, a on je, u svojoj kancelariji, primio jednog gosta.

– U 12 sati i 4-5 minuta, iznad naše zgrade začula se jedna jaka eksplozija. U tom trenutku su se kod mene u kancelariji otvorila vrata i jedan je projektil probio krov, uletio u moju sobu, rasprsnuo se u sobi i vrata su zaustavila taj naboj da ne ubije i rani mene i mog gosta. Izletio sam van, dvoje ljudi je bilo ranjeno u hodniku ispred kancelarije, radilo se o našoj tajnici Akademije Zori Bukovec i docentu Damiru Munitiću, prisjeća se profesor Midžić.

Osim smrtonosnih zvončića u dekanatu, jedan je eksplodirao u sobi u kojoj se održavala nastava dramaturgije gdje je radio profesor Zuppa. Tadašnji dekan Midžić nam priča kako su profesor i studenti netom prije eksplozije izašli iz te sobe tako da tamo nije bilo žrtava.

Spomen ploča ispred ADU-a foto:Dora Kršul|srednja.hr

‘Umriti pa ne misliti’

Velika je šteta načinjena na krovu zgrade Akademije, na kojem su bile tri velike rupe. No, u tom trenutku materijalna šteta nikome nije bila na pameti.

– Kad su svi izašli van ispred Akademije, gdje su također pali zvončići, ustanovili smo da je i tamo ranjena nekolicina studenata, međutim jedan je student teško ranjen, ležao je na pločniku ispred Akademije. Taj trenutak nismo ustanovili o kome se radi, no radilo se upravo o studentu prve godine filmske režije, Luki Skračiću, priča nam profesor Midžić. Teško ranjeni student Luka odmah je prevezen u Traumatološku bolnicu, gdje je mjesec dana kasnije podlegao smrtonosnim ozljedama.

Profesor Midžić prisjeća se posebno dirljivog detalja vezanog za poginulog studenta Luku Skračića.

– Luka je dolazio na sat sa svojim školskim radom koji je trebao biti prezentiran, a koji se zove Autobiografija. U toj Autobiografiji, tom dokumentu koji smo dobili na uvid, vidi se čak i slika aviona koji izbacuje projektile. Pa čak ima jedna rečenica dolje dosta znakovita – ‘Umriti pa ne misliti’. Dakle, nešto sudbinski je vezano uz to. Ne mislim da se radi o sudbini, ali jedna koincidencija koja svakako dira čovjeka u srce, osim naravno što je teško kad vam pogine student, priča tadašnji dekan ADU.

Prisjeća se kako su, u sveopćem metežu, njegov kolega Gamulin i voditelj filmske tehnike Mile Blažević unosili u kola hitne pomoći ranjene studente. Kasnije su čuli da je, nedaleko Akademije, na autobusnoj stanici, ranjena i jedna bivša studentica, a nekoliko je studenata ranjeno u blizini Strossmayerova trga, dok su se vraćali s nastave tjelesnog.

– Taj 3. svibnja veže se uz puno ljudi i puno događaja. Teško je danas, kad se toga prisjećam, prisjećam se ljudi. Sam događaj je naprosto kakav je, on je šokantan, posebice kad mislite da je kraj rata i onda kad vidite da je bezumlje srpskih pobunjenika otišlo toliko daleko da su jedan otvoreni grad gađali rasprskavajućim, međunarodno zabranjenim kasetnim bombama, onda vidite s kim ste imali i s kim imate posla, govori profesor Midžić.

Granatiranje ADU-a foto: Iz fotodokumentacije Mile Blaževića

Lovorov vijenac i sedam svijeća za poginule studente

Nakon nemilih događaja s početka svibnja 1995., na ADU su 3. svibnja počeli obilježavati kao Dan Akademije. Kako kaže profesor Midžić, ne samo kao dan sjećanja na taj događaj, nego i sjećanje na sve ranjene i poginule studente ADU tijekom Domovinskog rata. Naime, u ratu je ubijen diplomirani student ADU, snimatelj HRT-a Gordan Lederer, kao i njegov kolega snimatelj Žarko Kaić. Student prve godine filmskog snimanja Pavo Urban poginuo je u Dubrovniku snimajući bombardiranje grada, diplomant Živko Krstičević poginuo je u Turnju kod Karlovca, kod Travnika je poginuo student treće godine snimanja Tihomir Tunuković, a bivši student ADU i pripadnik vukovarske 201. brigade Boris Erdelji, poginuo je 1994. kod Vinkovaca. U ratu je poginuo i tadašnji predsjednik poslovodnog odbora ADU Nikša Župe.

U sjećanje na događaje iz svibnja 1995. godine, na pročelju zgrade Akademije, podignuta je spomen ploča. Zajednički su je podigli ADU i Društvo baletnih umjetnika Hrvatske.

– Taj dan, kad je pogođena naša Akademija, pogođen je i balet Hrvatskog narodnog kazališta. Obično se krivo piše da je pogođeno samo Hrvatsko narodno kazalište. Ne, već pokrajnja zgrada – balet HNK, gdje su vrlo teško, surovo ranjeni baletani i balerine koji su uvježbavali jedan europski projekt ‘Donau Balet’. Tako da zajedno s baletnim umjetnicima obilježavamo taj dan, polažemo lovorov vijenac na spomen ploču i palimo sedam svijeća za naše poginule studente, zaključuje profesor Midžić, inače s Odsjeka snimanja Akademije, s dekanskim mandatom na ADU od 1988. do 1996. godine.

Osim spomen ploče na pročelju zgrade Akademije, još je jedna podignuta na Trgu svibanjskih žrtava 1995., nedaleko križanja Draškovićeve i Vlaške ulice u Zagrebu. U spomen svim stradalim građanima tijekom raketiranja Zagreba 2. i 3. svibnja 1995., istaknuto je i ime Luke Skračića, tada 20-godišnjeg studenta.

Trg Svibanjskih žrtava 1995. foto:Dora Kršul