Elektroinstalateri i elektrotehničari sve su potrebniji tržištu: ‘Veći problem od opreme je pronaći nastavnika’
Elektroinstalater, elektromehaničar, elektrotehničar, elektroničar-mehaničar. Sve su to zanimanja koja se mogu upisati u nekoj od srednjih škola. Dok je većina smjerova povezana s električnim uređajima trogodišnja, elektrotehničar je pak četverogodišnja te većina učenika nakon nje odlazi i na studij. Da ni učenicima ponekad nije jasna razlika u tim zanimanjima doznali smo od nekoliko škola koje imaju program za ova zanimanja.
Kabinet | foto: Tehnička škola Požega
Potrebe za elektroinstalaterima i srodnim zanimanjima sve su veće. Profesori ovih smjerova s kojima smo razgovarali slažu se u jednom – na tržištu su ova zanimanja tražena, a upisne kvote uvijek se popune. Nakon srednje škole elektrotehničari uglavnom nastavljaju obrazovanje na fakultetu, dok se drugi odmah zapošljavaju u realnom sektoru. Doznali smo i da neki učenici dio praktične nastave obavljaju u inozemstvu.
‘Problem nam je premali prostor’
Ravnateljica Darinka Svetec iz Srednje škole Dugo Selo koja upisuje za elektroinstalatera i elektromehaničara rekla nam je kako tijekom prvog razreda i jedni i drugi stječu znanja za razumijevanje električnih instalacija, mreža, strojeva i uređaja, a od drugog razreda kreću predmeti vezani uz karakteristično zanimanje. Razlika u zanimanjima, dakle, postoji, a oba ova smjera traju tri godine.
– Elektromehaničar montira, popravlja i održava električne strojeve te uređaje. Može raditi u proizvodnom pogonu na održavanju strojeva, a velikim dijelom radi u servisima za popravak i održavanje kućanskih aparata. Elektroinstalater pak izrađuje i ispituje električne instalacije na građevinskim objektima, postavlja električnu rasvjetu i razne električne priključke na industrijskim objektima, stambenim zgradama i privatnim kućama, rekla je Svetec.
Ova škola upisuje jedan kombinirani razred od 12 elektroinstalatera i 12 elektromehaničara, a zainteresiranih je, kazala je Svetec, viša nego što je upisna kvota. Dodala je i da upisuju za oba zanimanja jer na tržištu rada postoji potreba za to. Učenici znaju razliku i što ih točno očekuje, razlike uočavaju u teorijskim stručnim predmetima u školi te u praktičnoj nastavi, a neki se tijekom školovanja i premještaju iz jednog smjera u drugi. To ovisi, napomenula je Svetec, o tome koji smjer im je privlačniji.
Oprema za nastavu | foto: Srednja škola Dugo Selo
– Svaki učenik ima svoje radno mjesto s pripadajućim alatom za izvođenje vježbi. Za elektromehaničare koriste se didaktički modeli te makete strojeva i uređaja na kojima se vrše ispitivanja. Za elektroinstalatere postavljeni su rasteri na kojima učenici vježbaju postavljanje instalacija. Materijala ima dovoljno, problem nam je premali prostor u koji ne možemo stati niti staviti opremu koju bi htjeli, objasnila je Svetec.
Dodala je da je u posljednje vrijeme porasla potražnja za ovim kadrovima pa je praksu lakše pronaći, no problem je što je sve manje poslodavaca za profil elektromehaničar pa je za to zanimanje teže pronaći praksu. Neki poslodavci, zaključila je Svetec, surađuju sa školom i doniraju opremu ili stipendiraju učenike koje nakon školovanja i zapošljavaju.
Prakse u Portugalu i Španjolskoj
Tehnička škola Požega upisuje za elektrotehničara čiji program traje četiri godine, kao i za elektroinstalatera te elektromehaničara. Elektrotehničari tako mogu nastaviti svoje obrazovanje na fakultetu, a u srednjoj školi stječu znanja o proizvodnji i prijenosu električne energije, električnim strojevima i uređajima, radiokomunikaciji, telekomunikaciji, računalstvu i procesnoj tehnici. Zainteresiranih učenika je dovoljno, a voditeljica škole Karolina Kraljević Malvić rekla je kako učenicima možda prije upisa razlika i nije najjasnija. No, škola se trudi na predstavljanjima programa osmašima demonstrirati vježbe, pokazati praktikume i radionice kako bi razlike bile jasnije.
– Škola posjeduje elektro-laboratorij koji je nov te dobro opremljen i učenici u njemu odrađuju sve vježbe vezane uz stručne predmete. Također, trenutačno smo u preuređivanju i nabavci nove opreme u dva labosa za majstorska zanimanja gdje učenici u sklopu praktične nastave rade instalacije, odrađuju vježbe, rastavljaju i popravljaju. Zadovoljni smo opremom i materijalima za nastavu koje posjedujemo. Uvijek još nešto kupujemo i zamjenjujemo, poručila je Kraljević Malvić.
foto: Tehnička škola Požega
Praksa se ponekad teško pronalazi, ali tada se škola uključi i sve se riješi u hodu. Učenici zanimanja elektrotehničar odrađuju praksu tijekom drugog i trećeg razreda za vrijeme praznika, 80 sati, a u četvrtom razredu u rasporedu imaju jedan dan prakse u tjednu. Neki od učenika projektima Europske unije odrade dva tjedna prakse u Portugalu ili Španjolskoj. Na taj način, spomenula je Kraljević Malvić, upoznaju se s novim radnim okruženjima te stječu nove kompetencije.
‘Program je vrlo lako zapošljiv’
Obrtnička škola Koprivnica obrazuje za elektrotehničara, elektromehaničara, elektroinstalatera, ali i za program elektroničara-mehaničara. To je još jedno trogodišnje zanimanje kojemu je cilj popravljanje elektroničkih sklopova, izrađivanje tiskanih pločica i elektroničkih sklopova te popravljanje elektroničkih uređaja, poput audio i video uređaja. Nastavnik elektro grupe predmeta iz te škole, Saša Seretin, rekao nam je kako je potražnja za ovim vrstama zanimanja visoka te da su to deficitarna zanimanja.
foto: Obrtnička škola Koprivnica
– Sva tri smjera uvijek su nam popunjena u prvom upisnom roku. Program je vrlo lako zapošljiv nakon završetka obrazovanja. Što se tiče opreme, potrebna je najmodernija koja trenutno postoji jer se elektrotehnika i računalstvo razvijaju iz dana u dan. Za elektrotehničare, elektromehaničare i elektroinstalatere potrebni su električni vodiči, kablovi, prekidači, utičnice, elektroinstalaterske cijevi, razvodni ormari i slično. Škole koje obrazuju učenike iz tehničkih zanimanja su u jednu ruku skupe škole jer trebaju dosta opreme, istaknuo je Seretin.
Shodno tome, dodao je Seretin, kao i mnogo druge škole ne mogu si priuštiti sve materijale za dobro školovanje, budući da kao škola nisu u mogućnosti ostvariti dodatnu zaradu već ovise o financijama osnivača, države i Europske unije. Problema s praksom nema jer nam je Seretin kazao kako posljednjih nekoliko godina poslodavci sami dolaze u školu s upitima imaju li učenike koji bi htjeli kod njih odrađivati praksu.
Problem zapošljavanje nastavnika
Tehnička škola Karlovac školuje za elektrotehničara, elektroinstalatera i elektromehaničara. Njihov ravnatelj Ivan Janković rekao nam je kako mnogi učenici nakon četvertogodišnje škole za elektrotehničara upisuju visoke škole i fakultete. Učenicima je, pojasnio je Janković, razlika između zanimanja i perspektiva vrlo jasna. Interes za sve programe izuzetno je velik.
– Za elektrotehničara upisujemo 30 učenika godišnje, a po deset učenika upisujemo za elektromehaničara i elektroinstalatera. Imamo primjereno opremljene kabinete sa strojevima, mjernim uređajima, računalima i potrebnim rekvizitima te ih nastojimo kontinuirano obnavljati s novijom opremom. Veći problem od nabavke opreme nam je zapošljavanje mlađih inženjera elektrotehnike za nastavnike, napomenuo je Janković.
Dodao je da je to problem u mnogim tehničkim zanimanjima jer je posao nastavnika slabije plaćen od realnog sektora. Suradnja s poslodavcima je dobra te učenici nemaju poteškoća sa sklapanjem ugovorima o naukovanju i stručnoj praksi. Učenici koji završe četverogodišnji program teže nastavku obrazovanja na studiju te se, zaključio je Janković, na tržište vraćaju kao visoko obrazovani inženjeri.
