Fakulteti novac od školarina studenata troše kako žele: Ovi ljudi kažu da to treba mijenjati
Fakulteti novac od školarina studenata troše, praktično, kako žele. U tome ih ne ograničava ni novi Zakon o visokom obrazovanju. Gledajući propise, to su njihova vlastita sredstva. Damir Bakić iz MOŽEMO, inače sveučilišni profesor, ne slaže se s takvom kvalifikacijom. Taj novac, smatra, treba biti namjenski i fakulteti bi ga trebali trošiti za potrebe studija.
Foto: Pexels
Školarine koje neredoviti studenti plaćaju fakultetima nisu vlastiti, nego namjenski prihod. Smatra tako Damir Bakić, sveučilišni profesor i saborski zastupnik platforme MOŽEMO. Nezadovoljan je, što je dao do znanja i u saborskoj raspravi, što pitanje vlastitih prihoda nije detaljnije regulirano novim Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
‘Novac od školarina pripada studijskim programima’
U kratkim crtama objasnio nam je u čemu je problem. Kako on tumači članak 54. Zakona o proračunu vlastiti prihod se stvara na tržištu i u tržišnim uvjetima. Izvođenje nastave, po njegovu mišljenju, to nije. Druga bi stvar bila da, recimo, govorimo o nekim specifičnim edukacijama ili tečajevima. Ovo je studijski program.
– Najjednostavnije rečeno: novac koji fakultet naplati od studenata za redovitu nastavu unutar usvojih akreditiranih studijskih programa pripada tim programima, i ne bi se smio trošiti na druge stvari, istaknuo je Bakić.
Kada bi školarine bile striktno namjenski prihod, pojašnjava nam, one bi se smjele koristiti samo za troškove održavanja i unaprjeđenja nastave. Drugim riječima, taj novac bi fakulteti mogli kanalizirati kroz plaće osoba koje izvode nastavu ili je pomažu izvoditi. Mogli bi je trošiti i na opremu za nastavu te neke druge troškove koje nastava stvara. Česta dosadašnja praksa je korištenje tog novca u svakakve svrhe, budući da se tretiraju kao vlastiti prihodi.
PLAĆALI PROFESORE KOJI NE ŽELE U PENZIJU
Jedna od takvih praksi, da napomenemo, o čemu smo često pisali, je da se vlastitim prihodima pokrivaju plaće nastavnika koje država više ne želi plaćati. Takav je slučaj u Zagrebu bio s nekim seniorima koji imaju više od 70 godina, ali im se ne ide u mirovinu. Najpoznatiji takav primjer utjelovljuje bivši prorektor Ante Čović koji je od veljače 2021. skinut s proračunske plaće pa su mu Sveučilište u Zagrebu, a manji dio i Fakultet hrvatskih studija iz vlastitih sredstava isplaćivali mjesečnu plaću. Ovakvi slučajevi više neće biti mogući, obzirom da su doneseni novi propisi, a Fakultet hrvatskih studija već je donio odluku o umirovljenju Čovića i još dvoje profesora koji imaju više od 70 godina.
‘To je neregulirano pitanje’
Da bi školarine trebale biti prihodi za posebne namjene misli i Matija Kroflin, pomoćnik glavnog tajnika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Tu namjenu treba utvrditi Zakon o visokom obrazovanju, koji je nedavno stupio na snagu. Novac koji uplate neredoviti studenti ne bi se smio tretirati, dodaje, kao vlastiti prihod i raspoređivati bez kriterija. Ovo je još jedna od stvari koje je, poentira, Zakon propustio adresirati.
– Pitanje ostvarivanja i raspodjeljivanja vlastitih prihoda već je dugi niz neregulirano pitanje. Javne ustanove nemaju jasne okvire kojim se vrstama poslova za tržište smiju baviti, što smiju raditi s prihodima ostvarenima od tržišta, za koje svrhe ih koristiti, kako ih mogu isplaćivati zaposlenicima, itd. To naravno dovodi do mnogih problema u sustavu. Jedan od najvećih je da pojedine ustanove ili pojedinci u javnim ustanovama zanemaruju svoje osnovne poslove, a to je nastava i bavljenje znanstvenim radom, kaže nam Kroflin.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kaže Kroflin, znajući da neke ustanove ostvaruju značajne prihode, u nedovoljnoj mjeri financira sve što nije osnovni trošak ustanova. Računaju, kaže, na to da će to ustanove pokrivati iz svoje blagajne.
‘Vrući krumpir’ sustava
Pitanje o vlastitim sredstvima i njihovoj regulaciji vrući je krumpir sustava, kaže Kroflin, a njime se u zadnje vrijeme očito nitko ozbiljno ne bavi.
– To pitanje je vrući krumpir sustava već niz godina. Bilo bi potrebno donijeti nacionalni Pravilnik koji bi neke od tih stvari regulirao. Predviđa ga Zakon o proračunu i novi ZVOZD, no on se donosi već godinama i bit će iznenađujuće ako se sada donese. Pravilnik uvijek pada na interesima pojedinih ustanova i sveučilištima kojima je interes te novce raspodjeljivati bez kriterija, mišljenja je sindikalist.
Zakon o visokom obrazovanju mjesto je za postavljanje nekih okvira, no to se nije dogodilo. Kroflin smatra da je ključno regulirati kojim se vrstama stručnih poslova javne ustanove – fakulteti i sveučilišta – te njihovi zaposlenici mogu baviti na tržištu i ostvarivati tako prihode.
– Zakon je trebao reći nešto o tome, a Pravilnik bi, uz uvjet da bude donesen, onda mogao definirati na što se, u kojim omjerima i na koji način ti prihodi mogu trošiti, objasnio nam je Kroflin.
