Filipović krivi Bandića i oporbu za propali Kampus: HDZ prije 14 godina obećao ‘hrvatski Harvard’
Na Borongajskom kampusu, neslavno propalom projektu ‘hrvatskog Harvarda’, koji i dalje izgleda kao tek djelomično ušminkana vojarna, danas je došao HDZ-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Davor Filipović. Obećao je izgraditi kampus za čije je loše stanje u posljednjih 14 godina optužio oporbu i bivše gradske vlasti na čelu s preminulim gradonačelnikom Milanom Bandićem.
Davor Filipović, kandidat HDZ-a za gradonačelnika Zagreba
Foto: Duje Kovačević, srednja.hr
Na Borongajskom kampusu, nažalost propalom projektu ‘hrvatskog Harvarda’ kako su mu pri otvorenju tepali prije davnih četrnaest godina, održala se znakovita press konferencija Davora Filipovića, HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Zagreba.
Opet obećanja o Borongajskom kampusu
– Našli smo se na Kampusu Borongaj kako bismo još jače poslali poruku da je Zagreb sveučilišni grad. Kako bi naši mladi bili inovativni, važno je ulagati u visoko obrazovanje i infrastrukturu, rekao je Filipović pred novinarima na Borongajskom kampusu.
Dodao je kako će “u partnerskom odnosu i sinergiji sa Sveučilištem u Zagrebu te Vladom Republike Hrvatske” raditi na projektu izgradnje Kampusa. Ovdje, dodao je, ne mogu Kampus graditi ljudi koji “prodaju populističke priče poput gospodina Tomislava Tomaševića” koji se, kazao je, “protivio svakoj gradnji u Zagrebu”, ali ni, referirajući se na Miroslava Škoru, “lažni domoljubi kao što je šef Domovinskog parkinga”.
HDZ-ovci krive Bandića i oporbu
Proširenje studentskih kapaciteta, sredstva za transparentno stipendiranje, studentska poliklinika. Neka su to od predizbornih obećanja koje je na današnjoj press konferenciji podcrtala Mirjana Kujundžić Tiljak, kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika Zagreba. I resorni ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs danas je stajao uz Filipovića. Došao je prvenstveno da mu, kazao je, pruži podršku. Kratko je prokomentirao i nezavidno stanje Borongajskog kampusa.
– Na neki način nije se maklo s mrtve točke, jer su nedostajali određeni dokumenti. Žao mi je što u gradu do sada nisu imali sluha za ovakve projekte, istaknuo je Fuchs.
Kako je Filipović istaknuo da oporba ne može sagraditi kampus, naš novinar upitao ga je može li to uopće i HDZ jer se u 14 godina od otvorenja kampusa nije napravilo ništa supstancijalno. Preciznije, osim prvih nekoliko fakulteta i zgrada, kampus je ostajao stajati na mjestu. I on je okrivio gradske vlasti, ali i oporbu. Filipović je obećao pozabaviti se urbanističkim planom da se projekt Borongajskog kampusa može nastaviti.
– Napravilo se nedovoljno u svakom slučaju. Trebate znati da u 14 godina su brojne oporbene stranke bile s gospodinom Bandićem koji je držao svu izvršnu vlast. Mi smo mogli samo sugerirati, predlagati, a na njemu je bilo hoće li nešto realizirati. To će se sada promijeniti. Za mene je visoko obrazovanje jedno od najvažnijih stvari u našem gradu. Istinski želim da svi naši mladi imaju kvalitetu kakvu sam ja imao u Americi, odgovorio je Filipović.
Nije zamrznuo profesuru
Kako je nekoliko puta znao istaknuti da Tomislav Tomašević, kandidat platforme MOŽEMO za gradonačelnika Zagreba, nema osmosatno radno vrijeme, pitali smo Filipovića što je s njegovom profesurom na Ekonomskom fakultetu dok je u kampanji.
– Svoj status nisam zamrzao, izvršavam obveze redovno, od konzultacija do obrana diplomskih i završnih radova. Sve što trebam raditi, radim, kazao je Filipović.
Priupitali smo ga stigne li sve i ima li on osmosatno radno vrijeme na što je istaknuo da ima svoju normu sati u nastavi koju je za ovu godinu već premašio.
– Imam radno vrijeme propisano Zakonom o znanosti. Moja norma je ove godine 813,5 norma sati. Apsolutno sam odradio sve što sam trebao od nastave. Neovisno o tome koliko je kampanja zahtjevna, uvijek mi je zadovoljstvo ispraviti neki diplomski rad, čuti se svojim studentima i to ću nastaviti raditi i dalje, sve dok ne budem izabran za gradonačelnika, zaključio je Filipović.
Jugoslavenska vojarna, a ne ‘hrvatski Harvard’
Prije gotovo četrnaest godina, 12. listopada 2007. godine Vlada Ive Sanadera svečano je otvorila Kampus Borongaj. Tamo su se tada, u privremenim zgradama, smjestili Hrvatski studiji, Edukacijsko-rehabilitacijski i Prometni fakultet. Otvorena je i studentska menza te kafić kao i knjižnica, a Sveučilišni računski centar (SRCE) i CARNet također su uspostavili svoje objekte.
Time je završena prva faza projekta prema urbanističkom planu. U drugoj se većina zgrada trebala rušiti. Fakulteti koji su u njima trebali biti samo privremeno smješteni dobili bi nove objekte, a uz to, govorilo se nadugo i naširoko o studentskom domu, sportsko-rekreacijskom centru, čak i jezerima te parkovima. Osim već spomenuta tri fakulteta, sada se na području kampusa u jednoj zgradi izvodi i stručni studij Ekonomskog fakulteta, a Prometni je dobio još jednu zgradu. Pravni fakultet i Sveučilište koriste dio prostora kao arhivu, a otvorena je i zgrada Biocentra.
Tamo je svoje sjedište trebalo preseliti još nekoliko fakulteta, no ništa se, zapravo, nije dogodilo. Na desetu obljetnicu otvorenja Borongajskog kampusa detaljno smo obišli i fotografirali objekte. Iz naše fotoreporaže razvidno je da, osim imena, taj kompleks od preko devedeset hektara uopće ne izgleda kao znanstveno-učilišni kampus. Štoviše, atmosfera bivše jugoslavenske vojarne prisutna je i dan danas, a od obećanja političara o ‘hrvatskom Harvardu’ ostalo je samo to – obećanje.
