Fuchsov zakon stupio na snagu, ali ozbiljne kritike su tu: ‘HDZ ne želi izvrsne ljude ni u jednom segmentu društva’
HDZ ne želi izvrsne ljude ni u jednom segmentu društva, a posebno ne u znanost i visokom obrazovanju. Komentira to Marijana Puljak, saborska zastupnica stranke Centar, nakon što novi Zakon u režiji ministra Radovana Fuchsa nije, po njenom mišljenju, adekvatno adresirao pojam izvrsnosti i kriterija izvrsnosti u resoru. Za srednja.hr obrazlaže zašto je to goruće pitanje važno za razvoj ne samo akademije već i cijelog društva.
Foto: Screenshot N1 | obrada srednja.hr
Radovan Fuchs je uspio. Nakon 12 godina i jednog neuspjelog pokušaja, donio je novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Nitko ga ne smatra revolucionarnim. Dapače, radi se više o vatrogasnoj mjeri negoli reformi; dokumentu koji, doduše vrlo precizno i jasno, stavlja ‘zakrpe’ na rupe i adresira goruće problema resora znanosti i visokog obrazovanja.
Zbog toga je, izuzev bivše uprave Sveučilišta u Zagrebu, i naišao na malo kritika – onih supstancijalnih. Jednu od njih opetovano je u saborskoj proceduri iznosila Marijana Puljak, zastupnica stranke Centar. Revoltirana je time što se u novom Zakonu tek na dva mjesta spominje izvrsnost, a zanemarena je i, primjerice, čak i načelno, kod odabira članova za Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.
‘HDZ ne želi izvrsne ljude niti u jednom segmentu društva’
HDZ ne želi izvrsne ljude niti u jednom segmentu društva, a pogotovo u znanosti i obrazovanju. Oni koju glavom izviru iz vode su opasnost, a mediokriteti osiguravaju status quo. Ne talasaju. Ne propituju. Ne traže bolja rješenja. Mišljenje je to Marijane Puljak koja za srednja.hr objašnjava zašto je važno inzistirati na izvrsnosti kada se radi o resornim propisima.
– Znanstvena izvrsnost nije izbrisana samo iz ovog Zakona. Sjetimo se i nedavno donesenog Zakona o zakladi za znanost gdje je ukinuta međunarodna recenzija prijedloga projekata koji traže financiranje iz Zaklade, te se kod izbora stručnih tijela nigdje ne spominju kriteriji znanstvene izvrsnosti, istaknula je Puljak.
Fuchs je u saborskoj raspravi na njene primjedbe odgovorio kako je teško definirati što je izvrsnost, uzevši u obzirom brojna, međusobno različita znanstvena područja i polja. No, ona ima odgovor na to.
– Nitko nije ni govorio o tome da postoji jedan univerzalni kriterij izvrsnosti za sva područja znanosti i umjetnosti. Znanstvena područja su različita i nije niti potrebno imati univerzalni kriterij u smislu istovjetnih mjerila za sva znanstvena područja. Mjerila su slična, ali nikako ne trebaju i nisu ista. Najveće su razlike u humanističkim znanostima i umjetnosti u odnosu na druga znanstvena područja, ali se za svako područje vrlo dobro zna što je izvrsnost, odgovara Puljak.
‘Zna se tko je izvrstan’
Ako se izvrsnost ne može mjeriti, nastavlja Puljak, zašto onda postoje uvjeti za izbor u zvanja, i to prilagođeni područjima? Ne sugerira li to, kaže, da se profesori i znanstvenici ipak mogu mjeriti i rangirati prema nekom kriteriju izvrsnosti. I procesi akreditacije visokoškolskih i znanstvenih institucija vođeni su, primjećuje, mjerljivim kriterijima. Državne nagrade za znanost, dalje nabraja, također se dodjeljuju prema postavljenim kriterijima.
Ministru stoga, kaže, treba napomenuti da se vrlo dobro zna tko je izvrstan jer načini mjerenja izvrsnosti, kako pojedinaca, tako i institucija, itekako postoje. Oni su dio sadašnjeg sustava znanosti i visokog obrazovanja. To što se primjenjuju selektivno ili nikako, komentira naša sugovornica, to je druga pjesma. Jedno je, pak, sigurno. Novim zakonom sve je to još skupa, kaže, još više ‘zacementirano’.
‘Vara se, krade i prepisuje, a pravila služe da ih se zaobiđe’
Pojam izvrsnosti se danas u resoru, smatra zastupnica stranke Centar, općenito zaobilazi, jer su kriteriji izbora u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja minimalni. Nitko ne mora dati sve od sebe, nema potrebe za tim, a znanstvenici i profesori tako ostaju u zoni komfora. Čast iznimkama, kaže Marijana Puljak, no kad bi se domaći znanstvenici u svojim disciplinama išli usporediti s kolegama u inozemstvu, vidjeli bi da su znatno skromnijeg učinka i prepoznatljivosti.
– Znanstvena izvrsnost podrazumijeva međunarodne reference, a kakve bi to međunarodne reference mogli ostvariti svi ovi doktori znanosti koji su u grupama, u kombijima, hitali i preko vikenda stjecali doktorate kao na traci. Oni će sad uredno moći biti članovi Nacionalnog vijeća za znanost. Osim toga, znanstvena izvrsnost se ne odnosi samo na izvrsnost u znanstvenim istraživanjima, nego izvrsnost i u povezivanju znanosti s društvom, u poučavanju i mentoriranju mladih znanstvenika, u upravljanju sustavom, sudjelovanju u debatama, savjetovanju o znanosti glavnih kreatora politika i tako dalje, mišljenja je Puljak.
Da smo u normalnom društvu, napominje, formalna mjerila izvrsnosti ne bi trebalo ni propisivati. Izvrsnost bi mogli definirati dosta široko, kao rad koji donosi napredak struke, nova znanja, a ocjenu bi kada je to potrebno davali odbori sastavljeni od izvrsnih kolega. Oni bi objektivno mogli sagledati rad znanstvenika i procijeniti tko je izvrstan a tko ne.
– No, živimo u Hrvatskoj, gdje je normalno da se doktorati naknadno dopisuju, gdje se vara, krade i prepisuje, a pravila služe samo da ih se zaobiđe. Povrh toga, izdvajanja za znanost i znanstvene projekte u Hrvatskoj su minimalna, rijetke sastavnice Sveučilišta diljem Hrvatske nagrađuju izvrsnost i izvrsne znanstvenike. Za HDZ je izvrsnost jednostavno nepoželjna u našem društvu.
‘Ne trebaju svi znanstvenici biti izvrsni’
Želimo li da naša znanost, time i društvo, zaista napreduju, onda moramo primjenjivati međunarodne standarde izvrsnosti. One koji vrijede na najrazvijenijim sveučilištima u svijetu. Druge nema. Smatra tako Marijana Puljak pa poentira da je upravo Zakon o visokom obrazovanju trebao isticati znanstvenu izvrsnost, ne nužno propisati pravila. Mjere se uvijek dodatno razrađuju pravilnicima. No, očekivala je zalaganje, poticanje i zahtijevanje izvrsnosti kod svih izbora i donošenja odluka u znanosti.
– Ako tri kandidata, recimo za člana nekog visokog znanstvenog tijela, imaju različita znanstvena postignuća onda se bira onaj koji ima više postignuća u znanstvenoj izvrsnosti. Zajednički nazivnik izvrsnosti su uvijek međunarodna postignuća kao što su voditeljstva velikih međunarodnih projekata, međunarodne nagrade, objavljivanja u najprestižnijim časopisima itd., navodi primjer za ono o čemu priča.
Iako se u obrazloženju donošenja novog zakona navodilo da se zalaže za izvrsnost, to nije slučaj; a onda to, kaže Puljak, znači, da se zadovoljava s osrednjosti ili prosjekom. Ne trebaju svi znanstvenici biti izvrsni, napominje, ali perspektiva prema izvrsnosti treba biti otvorena, što ovdje nedostaje.
PREDLAGALA JE AMANDMAN, ODBIJEN JE
– Amandman je samo predlagao zadržavanje uvjeta iz prošle verzije Zakona, da članovi Nacionalnog vijeća za znanost moraju biti vrhunski znanstvenici s međunarodnim referencama. Upravo mi je nevjerojatno da sam morala ukazivati i tražiti zadržavanje tog uvjeta za članove najvišeg tijela u sustavu znanosti. Ovako je otvoren put raznoraznim plagijatorima teorijskih paradigmi da s te najviše pozicije u znanosti postavljaju pravila igre svima ostalima. Da su prihvatili amandman to bi bio samo mali korak čuvanja obraza Ministru, ali nikako ne bi spasio cijeli Zakon od nedostataka, zaključuje Marijana Puljak, saborska zastupnica stranke Centar.
