Fuchsovi argumenti protiv online nastave na faksu nemaju baš nikakvog smisla
Na jučerašnjoj se pressici okupio nemalen broj novinara, no ministru ipak nitko nije postavio bitno pitanje – kako će to tako malo zaraženih studenata na fakultetima širiti zarazu u svojim rodnim krajevima? Ako ih je malo zaraženo, štoviše, toliko malo da fakulteti nisu žarišta infekcije, kako će onda u rodnim krajevima ipak širiti virus? Pa nije valjda da sveučilište od virusa i infekcije štiti autonomija.
Radovan Fuchs, ministar obrazovanja
Foto: srednja.hr | Pixabay
Kada donosi ili ne donosi odluke, vlast bi trebala ponuditi jasne razloge zašto to (ne) čini. Posebno u vrijeme globalne zdravstvene krize kada o (ne)donošenju tih odluka doslovce mogu ovisiti životi. Tako bi i ministar obrazovanja Radovan Fuchs trebao jasno obrazložiti zašto, niti privremeno, niti lokalno, ne treba uvesti online nastavu na fakultetima. Premda je jučer pred novinarima o tome održao desetominutni govor, nije to učinio. Pokazat ću i zašto.
Nema puno zaraženih
Od početka školske, odnosno akademske godine rezon ministra Fuchsa je isti: nema puno zaraženih u školama; škole nisu žarišta; dakle, nećemo ništa postići prelaskom na online nastavu. Isti je zaključak povukao i za nastavu na fakultetima iako priznaje da je, epidemiološki gledano, situacija ipak nešto lošija nego u školama. Svoj glavni argument potkrijepio je brojkama, obično izraženima u postocima zaraženih studenata i zaposlenika na visokim učilištima.
No, takvo pobrojavanje baš i nema smisla. A to, implicitno, priznaje i Fuchs koji je nakon prezentiranja najnovijih podataka rekao da, eto, tu ne ulaze oni asimptomatični. A njih, realno, može biti puno. Kao i onih s blagim simptomima prehlade koju u ovo vrijeme i inače dobiju. Svi ti ljudi svakodnevno, posebno u gusto naseljenim, velikim gradovima poput Zagreba, do škole putuju i do sat vremena nagužvani u tramvajima i autobusima. I toga je problema, pak, ministar svjestan pa je od ovog tjedna došlo do odluke da neke zagrebačke škole počinju s nastavom počinju sat kasnije.
No, postavlja se pitanje koliko je učinkovita ta mjera? Umjesto miješanja srednjoškolaca s putnicima koji idu na posao u 8, sad će ih miješati s onima koji na posao idu u 9. Jasno, možda se međusobno učenici neće sretati, no problem je uvijek bio širi od toga. Problem je od početka bio kako spriječiti gužve u kojima se ne nalaze samo srednjoškolci, već i studenti, zaposleni, umirovljenici. Na ovaj način taj se problem nikako ne rješava. Da biste znali o čemu pričam, dovoljno je samo između 8 i 9 ujutro sjesti u bilo koji zagrebački tramvaj. ‘Sjesti’.
Osim javnog prijevoza, studenti, kada već pričamo o njima, idu u menze, kafiće između predavanja, odlaze u knjižnicu, zadržavaju se na hodnicima fakulteta, posebno otkako je stiglo hladnije vrijeme. Nije, dakle, odlazak na faks slušanje predavanja i put doma, već cijeli set aktivnosti koji uključuje veći broj ljudi u zatvorenim prostorima. No, to očito nije toliko bitno jer, kako ministar kaže, nema puno zaraženih.
Ako odu doma širit će zarazu
Kako bi pokazao da je njegov sustav pripremljen, štoviše, spreman za sve scenarije Fuchs je utvrdio kako su svi fakulteti spremni prijeći na online nastavu u roku od 24 sata. Međutim, kada bi došlo do toga, mišljenja je, moramo shvatiti da bi iz Zagreba oko 20.000 studenata otišlo u svoje krajeve. Tu komponentu isto treba uzeti u obzir zbog, kako je rekao, “možebitnog miješanja i širenja eventualne zaraze”. Kada oduzmemo epitete, rezon je jasan: ako uvedemo online nastavu, studenti će otići kući; ako odu kući, širit će zarazu u tim krajevima; dakle, ne trebamo uvesti online nastavu.
Zanimljivo je da se na jučerašnjoj pressici okupio nemalen broj novinara, no ipak mu nitko nije postavio jedno bitno (ovdje možda i najbitnije) pitanje: kako će to tako malo zaraženih studenata na fakultetima širiti zarazu u svojim rodnim krajevima? Ako ih je malo zaraženo, štoviše, toliko malo da fakulteti nisu žarišta infekcije, kako će onda u rodnim krajevima ipak širiti virus? Pa nije valjda da sveučilište od virusa i infekcije štiti autonomija.
Komplikacije kod online nastave
Još jedan od argumenata koje je Fuchs, jednako u rukavicama kao i prethodne, predstavio protiv uvođenja online nastave jesu specifični zahtjevi pojedinih fakulteta. U tom je kontekstu spomenuo medicinu kao jedan od studija kod kojeg bi nastale određene komplikacije kada bi došlo do uvođenja online nastave.
Zanimljivo, ministar je uspio zaboraviti da je zagrebački Medicinski fakultet prije više od dva tjedna gotovo svu nastavu prebacio online. Predavanja i seminari na svim godinama studija, čak i pretkliničke vježbe, održavat će se na daljinu. Jedini, nužni dio kontaktne nastave jesu kliničke vježbe koje će se odvijati u bolnicama i klinikama, no po strogo određenom protokolu s najviše po dva studenta u grupi. Osim toga, spomenuo je i tehničke fakultete kao neke kod kojih bi se mogle stvoriti komplikacije.
Valja naglasiti da su zagrebački Fakultet organizacije i informatike, Tekstilno-tehnološki fakultet i Građevinski fakultet, svi u tehničkom području, u potpunosti prešli na online nastavu, a Fakultet elektrotehnike i računarstva, kao i Fakultet strojarstva i brodogradnje, dobar dio nastave održavaju online. Da, neke se stvari sigurno moraju ili ih je puno lakše provoditi uživo, no nije jasno o kojim strašnim komplikacijama Fuchs govori ako fakulteti koji izvode nastavu u tim područjima samostalno većinu ili sve odrađuju online, bez ikakvih apela da se što prije vrate na staro – zbog komplikacija.
Vraćamo se, dakle, na pitanje od prošlog tjedna – postoji li ijedan uvjerljiv argument zašto je za studente lošije privremeno prijeći na online nastavu, barem u žarišnim gradovima, nego li nastavu cijelo vrijeme slušati uživo?
*Komentar je stav autora
