Godine studentskog otpora daleko su iza nas. Danas, 45 godina kasnije, studentski aktivizam je zamro, a mladi samo povremeno i kaotično sudjeluju u oblikovanju društvene slike. Što se promijenilo od 1968. i hoće li se vratiti opet pokušali smo odgovoriti u trećem i posljednjem feljtonu u ovoj seriji.
Slogani s uličnih prosvjeda za vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine
Kako usporediti prosvjede 1968. godine i današnju situaciju, i kako izmjeriti utjecaj takvih zbivanja na današnje društvo? U proteklih 45 godina, svijet je doživio pad jednog državnog i ekonomskog sustava i nestanak praktične grane jedne ideologije, te kapitalizam, odnosno demokracija danas nemaju alternativu u Europi, ali i šire (jedinim izuzetcima možemo nazvati Kinu, Sjevernu Koreju, Kubu i poneke južnoameričke države).
Računajte na nas
Sumnjam da je Danny the Red organizirajući prosvjede u Francuskoj razmišljao kako će jednog dana biti zastupnik u Europskom parlamentu ili da se vodio slavom – vjerujem kako mu takvi sebični motivi nisu bili poticaj.
On se borio za svoj svijet – svijet koji je imao na dlanu dolaskom televizora i koji je početkom globalnih informacija mogao upoznati uzduž i poprijeko ne izlazeći iz sobe.
Svijet u kojem je u tom trenutku vođen Vijetnamski rat. Svijet u kojem je govor Martina Luthera Kinga odjeknuo u svim domovima diljem Globusa, a u kojem je i dalje bila živa zakonom regulirana segregacija na spolnoj i rasnoj razini.
Možemo slobodno reći da nije uspio u svojem planu, odnosno nije postigao trenutačni uspjeh – u Francuskoj se nije mnogo toga promijenilo odmah poslije studentskih prosvjeda, Bastilla nije pala kao 1789. godine, kaos demonstracija nije doveo do novog društvenog poretka i mijenjanja zakona. S druge strane, uspio je promijeniti mentalitet, uspio je sa svojim studentima poručiti ‘Računajte na nas!‘, uspio je etablirati studente kao relevantan politički faktor kojeg se ne smije zanemariti.
Današnjim studentima je tako u nasljeđe ostavio velika očekivanja, ali i velike mogućnosti, a o nama ovisi hoćemo li ih ispuniti.
Car je gol
Možda je nama na ovim prostorima lakše dati sud o jugoslavenskim studentskim demonstracijama. Studenti u Jugoslaviji prvi su izrazili nezadovoljstvo jugoslavenskim sustavom, uzviknuvši tako ‘Car je gol’. Titova Jugoslavija prvi je put bila uzdrmana, a uzdrmali su je mladi intelektualci kojima je bilo kudikamo teže usaditi kult ličnosti Josipa Broza nego radnicima u tvornicama i ljudima koji su proživjeli Drugi svjetski rat.
Slogan ‘Dok mi gradimo socijalizam, vi gradite vile’ koji se pojavio na prosvjedima u Beogradu ukazao je na sve trulo u Jugoslaviji u tom trenutku. Bunt studentske inteligencije u Zagrebu svoju važnost je potvrdio kao pokretač Hrvatskog proljeća 1971. godine, pokazavši kako u toj Jugoslaviji, za razliku od one prethodne, ima mjesta za kritičko razmišljanje i nezadovoljstvo, nastavljajući tako buntovno nasljeđe Napredne omladine koja je još 1895. godine palila mađarske zastave.
I iako prosvjedi 1968. godine nisu iznjedrili povijesne ličnosti poput braće Radić, u Hrvatskoj su pokrenuli val koji je bilo nemoguće zaustaviti, val probuđenog nacionalnog identiteta koji je dugim i zaobilaznim putem doveo do Republike Hrvatske u današnjem smislu.
‘Osam šezdeset, vratit će se opet…’
Kako danas promatrati 1968. godinu? Možemo ju promatrati kroz prizmu studentskih prosvjeda u Hrvatskoj u proteklih par godina kada su studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu blokirali nastavu 35 dana zahtijevajući besplatno obrazovanje. Možemo ju promatrati i kroz trenutnu političku i ekonomsku situaciju u Hrvatskoj gdje je besplatno obrazovanje sve češće samo mrtvo slovo na papiru, stanovnici se koprcaju u ovrhama, te sve veći broj obitelji jedva spaja kraj s krajem.
U takvoj situaciji, čini mi se da je ponovno potreban entuzijazam i odlučnost studenata, baš kao i prije 45 godina, baš kao što je najavio (ili zaprijetio) Johnny Štulić u svojoj pjesmi „’68.“
Nešto više od 20 godina poslije 1968., Arrighi, Hopkins i Wallerstein su u svojoj knjizi ‘Antisystemic movements’, pomalo borgesijanski izjavili ‘Postojale su samo dvije revolucije do sada. Prva 1848., druga 1968.. Povijesno, obje su neuspješne. Ipak, obje su promijenile svijet.’
U tom promijenjenom svijetu danas živimo mi, neke nove mlade generacije. Što ćemo učiniti s ovim, našim svijetom i kako ćemo iskoristiti vrijeme koje nam je dano pokazat će jesmo li spremni učiti o hrabrosti od onih koji su nam dali mogućnost da mijenjamo svoje svjetove. Vjerujem da zaslužujemo bolje, baš kao i oni.
