Prije godinu dana rekli bismo da će Boras sigurno ostati rektor: Sad više nismo tako sigurni, evo i zašto
Zagrebačkom rektoru Damiru Borasu, uoči sutrašnje presudne sjednice Senata, fotelja se trese kao nikada do sada. Istini za volju, i prije je bilo nezadovoljnih glasova, no ovog su puta okolnosti puno drugačije.
Sutra se održava možda najvažnija sjednica Senata zagrebačkog sveučilišta. Prvo, zato što se senatori nakon gotovo godinu dana dopisivanja mailom konačno sastaju uživo. Drugo, zato što će raspravljati o stanju na Sveučilištu. Treće, zato što bi se, izvjesnije no ikada prije, na dnevnom redu sjednice mogla naći točka o opozivu rektora Damira Borasa. Nezadovoljstva je, istini za volju, uvijek bilo, no ovoga je puta drugačije. Barem je pet znakova da se rektor nalazi u ozbiljnijoj situaciji nego što je on ili bilo tko drugi uopće mogao zamisliti.
1. Politika je povukla podršku
U posljednjih šest godina, izuzev iznimnih sukoba za mandata ministrice Blaženke Divjak, vladajuće su strukture predvođene HDZ-om bile uglavnom blagonaklone postupcima rektora Borasa. Mediji su pisali, profesori i studenti upozoravali, ali ništa se nije događalo. To se promijenilo posljednjih nekoliko mjeseci. Resorni ministar Radovan Fuchs tražio je reakciju Sveučilišnog savjeta, tijela koje nadzire rad rektora i sveučilišnih tijela. Podnio je i prijavu inspekciji rada zbog radnog statusa Borasovog najbližeg suradnika, uskoro 72-godišnjeg moćnog prorektora Ante Čovića. Pavo Barišić, inače bivši HDZ-ov ministar, također se okrenuo protiv dijela rektorata pa se i sukobio sa svojim dugogodišnjim akademskim suputnikom Čovićem. Pitanje je, dakle, koliko je Borasova fotelja stabilna bez kontinuirane podrške vladajućih političkih struktura.
2. Stihija među najbližim suradnicima
To nas dovodi do iduće znakovite okolnosti. Borasova uprava u rektoratu pomalo se, jel, raspada. Prorektorica iz njegove uprave Mirjana Hruškar podnijela je neopozivu ostavku, istaknuvši kako ni moralno ni profesionalno ne može podržati rektorove odluke. Prorektor Miljenko Šimpraga, nakon golemih je pritisaka javnosti bio prisiljen pred Sveučilišnim savjetom dati ostavku na mjesto privremenog čelnika Filozofskog fakulteta, a moćnom prorektoru Čoviću kao nikad do sada opasno prijeti odlazak u mirovinu, u čemu djelomično svojom prijavom sudjeluje i ministar Fuchs.
3. Tridesetak sigurnih glasova za smjenu
Među senatorima, odnosno sedamdesetero ljudi koji de facto upravljaju zagrebačkim sveučilištem, pred kojima je rektor odgovoran za svoj rad, uvijek je bilo nekoliko nezadovoljnika. U spornim bi se odlukama znalo skupiti i do dvadeset ruku združenih glasova protiv Borasovih odluka i onih suzdržanih. No, posljednjih mjesec dana u javnosti se stalno priča da postoji tridesetak sigurnih ruku za pokretanje opoziva rektora. Podsjetimo, kako bi ta točka došla na dnevni red sutrašnjeg Senata, potrebno je 36 glasova senatora koji će se o tome javno izjasniti. Nakon toga, za konačno izglasavanje smjene rektora potrebno je opet minimalno 36 glasova, no taj se dio glasanja odvija tajno.
4. Sveučilišna tijela istupaju protiv rektora
Čak i u najgorim trenucima konstituirana sveučilišna tijela koja se bave ozbiljnim pitanjima nisu zajednički istupala protiv rektora Borasa. No, sad je i tu došlo do velikih promjena. Sveučilišni odbor za proračun, u sastavu Zoran Nakić s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, Boris Cota s Ekonomskog, Marijan Klarica s Medicine, Zoran Grgić s Agronomskog, Mirko Planinić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta te Dragan Sremec s Muzičke akademije, poslao je pismo senatorima i Rektorskom kolegiju, a u njemu ukratko ističu da nisu imali uvid ni kontrolu nad dobrim dijelom financija rektorata za vrijeme mandata rektora Borasa.
5. Sastanak na kojem je Boras hvalio svoju upravu
U srijedu je, dva dana uoči presudne sjednice Senata, održan i neformalni sastanak Borasa s dekanima zagrebačkih fakulteta. Kako nam je potvrdilo nekoliko prisutnih dekana, sastanak je trajao više od tri sata, a rektor i suradnici su, dosta znakovito, gotovo cijelo vrijeme držali monolog o uspjesima ove uprave rektorata. Dekani, pak, opet znakovito, uglavnom nisu postavljali pitanja već su samo pustili rektora kako bi vidjeli hoće li se očitovati o svim aferama o kojima se priča posljednjih godina, i nešto žustrije posljednjih tjedana, no to se, kako su nam rekli, nije dogodilo.