Hrvatice otkrivaju tajne studentskog života na Sveučilištima Ujedinjenog Kraljevstva
Izbor studija je velika prekretnica u životu mlade osobe s kojom se trenutno suočava jedna cijela generacija hrvatskih školaraca. Unatoč velikom izboru studija, studiranje vani nas je sve barem nakratko privuklo.
Nika s kolegama
Odlazak u nepoznato, novi ljudi, okolina i kultura su ujedno primamljivi i zastrašujući. Čini se kao da diploma sa stranog sveučilišta na tržištu rada otvara još neka dodatna vrata stoga se strah od nepoznatog vrlo brzo zanemari. Prije godinu dana, dvije maturantice zagrebačke desete gimnazije ‘Ivan Supek’ otisnule su se u nepoznato i otišle na studij u Ujedinjeno Kraljevstvo gdje su trenutno među najboljim studentima svojih sveučilišta. Ida, studentica novinarstva na University of Northampthon, i Nika, studentica biologije na University of South Wales, ispričale su nam svoja dosadašnja iskustva, ali objasnile razlike u studentskom životu vani i kod nas.
Nika, kako si donjela odluku o odlasku i kako je izgledala sama prijava?
Odluka je pala kad sam bila dijete jer je majka uvijek poticala da studiram vani, a i što sam bila starija sam shvatila da mi je to najpametnije. Prijavu sam obavila samostalno, preko njihove verzije “Postani student” gdje je moguće odabrati maksimalno 5 smjerova, napisala oblik motivacijskog pisma i zamolila razrednicu da napise reference, jer netko tko me zna akademski mora uz moju prijavu to poslati. Prijava su zapravo ta dva pisma, i izjava o prijavljenim maturama – ne zanimaju ih ocjene na kraju razreda. Nakon mature na nekim fakultetima kao što je Oxbridge se provode i intervjui no kod nas to nije slučaj.
Kakvi su akademski standardi, vidi li se razlika između studenata različitih kulturoloških temelja?
Meni stručni vokabular nekad malo zapne, ali lako se sve objasni, profesorima je jako stalo da što više objasne, potiču što vise pitanja za vrijeme predavanja. Što se tiče razlike predznanja, mi smo definitivno jači u povijesti i geografiji ali i matematici s obzirom da ih većina ne ode na A level maths, ali kako oni imaju college prije university tamo imaju specifičnije predmete ovisno o tome što žele na faksu. To im donosi malo bolje, specifičnije predznanje u kemiji, biologiji i općenito prirodoslovnim predmetima, ali opet, ovisi o tome što su radili za A level mature.
Kakav je studentski socijalni život?
Ja živim u domu koji je na kampusu u selu Treforest pa sam svjedok i domskih tuluma i izlazaka koji nisu pod utjecajem roditelja tako da svi nekako uspjevaju i učiti i zabavljati se do jutra 3-4 dana tjedno. Ovdje nema kao kod nas “kultura kafana”, ide se u pubove navečer i glavno piće je ili piva ili cider.
Kakav je smještaj u kampusima?
Ovisi zapravo o tome koliko si platio sobu. Ja sam u najjeftinijem dijelu ali sve je to dobro, Zapravo, imam svoju kupaonu i imamo wifi tako da se mogu usporediti s najbolje opremljenim sobama u Hrvatskoj. Po jednom tom stanu je 6 osoba, dakle 6 osoba dijeli kuhinju, ali ne i kupaonicu. Hrana ovdje je jako masna i puna ugljikohidrata pa je kuhinja često u pogonu, makar moram priznat da sam se dugo odupirala ‘toast and beans’ pa me na kraju oduševilo. Cimerice su drage jako ali se zna dogoditi da u tri ujutro bude buke jer je uvijek kod nekoga tulum, pogotovo srijedom, ali nitko nije bezobrazan – bar ne prema meni. Funkcioniramo na način ‘ako ti nešto treba, pokucaj i pitaj’. Ekipa je dosta mješovita jer ima stvarno jako puno stranaca, rekla bih da nam je omjer 50 : 50.
Kakvi su uvjeti za nalazak studentskog posla?
Nije baš da ima hrpa posla, ali se posao može naći nakon studija i samo sa diplomom prvostupnika. Doduše, nama treba dozvola za rad i za studentske poslove ali dosta mojh kolega radi u Cardiffu jer je jako blizu a pizzerija Dominos nam je u selu pa se i tu može raditi. Također, svi izvandomski tulumi se održavaju po pubovima u Cardiffu.
Kako je koncipiran studij?
Za početak, mi ne studiramo po bolognskom procesu. Svaki predmet tj. profesor odlučuje o tome kako će donijeti finalnu ocjenu. Neki to rade samo na temelju ispita, a neki na završnim ispitima i seminarima.
Ida u ulozi novinarke
Nešto drugačije odgovore dala nam je Ida koja studira novinarstvo na University of Northampthon.
Otići u stranu državu na studij priča je za sebe na kojoj se ne bih voljela pretjerano zadržavati jer bih o tome mogla napisati knjigu. Ukratko, za mene je to bio veliki izazov, i dugo sam premišljala jesam li spremna učiniti takav korak. Međutim, s vremenom sam postala frustrirana državom u kojoj živim, i svoje ambicije htjela sam ostvariti u državi koja mi nudi više prilika i bolju edukaciju.
Za mjesto na fakultetu u Northamptonu, u Engleskoj, pripremala sam se godinu dana kako bih ispunila sve njihove uvjete. Naposljetku, dobila sam mjesto na ‘Multimedia Journalism’ na University of Northampton – i eto, već šest mjeseci živim u Engleskoj.
Koje su razlike između Hrvatske i Ujedinjenog Kraljevstva?
Fakultet je potpuno drugačiji od onoga na što smo navikli u Hrvatskoj. Moje prvo veliko iznenađenje bilo je oslovljavati profesora imenom. U Hrvatskoj bi to, pretpostavljam, bilo nepristojno, tako da sam taj dio pokušavala izbjeći mjesec dana dok nisam shvatila kako to ovdje funkcionira. Profesori su tvoji prijatelji, i u interesu im je da imaš što bolje ocjene- jer bi to značilo da su oni dobri predavači koji su izvršili sve svoje dužnosti. Uvijek su ti spremni pomoći, bila to pitanja gradiva ili pitanja privatne prirode. Ti njima nisi broj, ti si njihov student s imenom i prezimenom kojeg poštuju, i uvijek će ti nasmiješeno prići i pitati te kako si.
Što se tiče samog studija, ima puno više praktičnog rada, a manje teorije i ‘grijanja stolice.’
Na mojem smo smjeru već od prvog dana s opremom izlazili na ulice, radili vlastite reportaže, intervjuirali ljude i učili se ponašati pred kamerama. Ono što je ovdje važno jest biti kontinuiran – što znači da moraš biti prisutan na gotovo svim predavanjima, i izvršavati sve zadatke na vrijeme. S obzirom da ja studiram novinarstvo, moram biti u toku sa svim događanjima u svijetu, te nam to znanje provjeravaju svaki tjedan. No međutim, ta se provjera ne ocjenjuje već boduje, i na kraju godine, tri učenika s najboljim bodovima dobivaju nagradu kao npr. odlazak u BBC studio kako bi iskusili pravo novinarstvo.
Postoji li razlika u ocjenjivanju studenata?
Kako je studij koncipiran što se tiče ocjenjivanja je teško objasniti jer se prilično razlikuje od hrvatskog sistema. Kroz cijelu godinu za svaki predmet moramo obavljati različite „zadatke“ ( U Hrvatskoj bi se to možda nazvalo kolokvijima) – pisati eseje, držati prezentacije, ili raditi svoje tv/radio reportaže, fotografije, časopis i slično. Svaki zadatak nosi određenu težinu i postotak za završnu ocjenu. Za neke od tih zadataka dobijemo osvrt i predloženu ocjenu profesora, koji nam tada daju vremena da svoj rad popravimo i predamo na „službeni“ termin u četvrtom mjesecu, nakon kojeg se dobiva završna ocjena. Teških teorijskih ispita za sada nije bilo, no jedan nas čeka u petome mjesecu. To je zadnji ispit nakon kojeg imamo ljetne praznike u trajanju od 3, 4 mjeseca. U tom periodu je potrebno napraviti nekoliko dana/tjedana radnog iskustva koje je uvjet za ulazak na drugu godinu.
Nika i Ida trenutno pohađaju prvu godinu preddiplomskog studija i obje su među 10% najboljih studenata. S obzirom na sam sustav studiranja kažu da slobodnoga vremena zapravo i nema jer uvijek postoji nešto što se treba napisati, sastaviti ili naučiti pa je često teško naći vremena i za kontakte sa obiteljima. Ipak, njihovi primjeri nam pokazuju kako ukoliko postoji volja, studiranje izvan Hrvatske nije toliko strašno niti teško ostvarivo.
