I prošle godine 5.818 studenata ostalo bez sobe u domu: Evo zašto je to veliki problem
I prošle je godine 5.818 studenata, iako su se prijavili na natječaj, ostalo bez mjesta u studentskom domu. Mjesta jednostavno nema, a kvote na učilištima su visoke i studenti su onda prisiljeni živjeti u privatno unajmljenim stanovima. To onda utječe na iznos cijena najma, a posljedično i na studentski standard. O tome za srednja.hr govore Ivan Pavao Boras, glavni predstavnik studenata u Zagrebu i Antonela Đuraš, glavna predstavnica studenata na nacionalnoj razini.
Peti paviljon Studentskog doma Stjepan Radić na Savi
Foto: Dominik Smolak, srednja.hr
Svake godine s proljeća marljivi statističari iz Državnog zavoda za statistiku objave jedno, za srednja.hr izrazito važno, izvješće – o studentima. U posljednjoj su nam ‘rundi’ tako otkrili da su trećina svih studenata u Hrvatskoj – brucoši – među kojima je i 18 posto onih koji ponavljaju prvu godinu studija. Negdje na polovini tog izvješća naletjeli smo na jednu informaciju koja nam – i svima koji su upoznati s (ne)prilikama hrvatskog sustava visokog obrazovanja – zadaje glavobolje.
Ta informacija kaže, prosto, da je prošle akademske godine 2021./2022. čak 5.818 studenata diljem države apliciralo za smještaj u studentskom domu, no dobili ga nisu. Zašto? Zato što za njih nema mjesta. Kvote na fakultetima su visoke i svi koji zadovolje minimalne uvjete na maturi mogu upisati neki studij. Dosta ljudi odlazi iz ruralnih sredina i obiteljskih domova na studij u velike gradove. No, studentskih domova nema dovoljno pa se redovito događa da imamo tisuće i tisuće studenata koji, unatoč prijavi, u dom ne dospiju.
U DOMOVE SMJEŠTENO 13.424 STUDENATA
Tijekom prošle akademske godine na području Hrvatske djelovala su 24 studentska doma. U njima je bilo zaposleno 336 ljudi, a smješteno 13.424 studenata. Smještaj u domu, unatoč prijavi, nije uspjelo dobiti 5.818 studenata. To znači da je preko 30 posto prijavljenih dobilo odbijenicu zbog nedostatnih kapaciteta.
‘Već smo se dosta naslušali, treba uvesti transparentan model’
Ivan Pavao Boras, glavni studentski predstavnik na Sveučilištu u Zagrebu, kaže kako ga brojevi nažalost ne iznenađuju jer se radi o trendu koji je prisutan već dulji niz godina. Broj studenata u odnosu na smještajne kapacitete, pogotovo u većim studentskim gradovima, veli nam, u nesrazmjeru je. Svake godine vidimo preprodaju domova.
– Neki sveučilišni gradovi su proširili svoje smještajne kapacitete unatrag 10 godina i uvelike pomogle potrebitim studentima. Povećanje smještajnih kapaciteta je vjerojatno najočitiji način rješavanja ovoga problema. Subvencioniranje privatnog smještaja, davanje državnih stanova na korištenje su još neke od opcija kojima se možemo riješiti ovoga problema. Možda bi najveći pomak bio bolja i veća regulacija rada uprava studentskih centara kako bi se smanjila količina privilegiranog i van natječajnog smještaja koji neki uporno mimo zakona guraju, kao i bolja regulacija primanja od strane Porezne uprave, kaže nam Boras.
Pitali smo ga imaju li i visoke kvote na studijima utjecaja na to što studenti ostaju bez domova. Naime, puno više ljudi studira nego ikad prije. Ivan Pavao Boras, predsjednik Studentskog zbora na zagrebačkom sveučilištu, kaže nam da veći fokus treba staviti na kvalitetu, a manje na kvantitetu studijskih programa. Smanjenje kvota, kaže, na određenim bi programima pozitivno utjecalo na situaciju unutar studentskih domova. Osim toga, kad ovoliko studenata mora na studij, a ne uspije upasti u dom, to utječe na cijene privatnog smještaja jer, slaže se Boras, velika potražnja rezultira većim cijenama.
– Što se samog Zagreba tiče, nemam što puno reći. Famozni Borongaj se već po tko zna koju godinu spominje, a što će biti od toga, tek ćemo vidjeti. U Zagrebu studenti ne mogu biti zadovoljni situacijom sa smještajem, već smo se dosta naslušali oko privremenog odnosno privilegiranog smještaja i načina na koji ga studenti dobivaju. Imali smo pokušaj subvencioniranja privatnog smještaja, gdje su u Zagrebu studenti koji su dobili domove ujedno i dobivali subvenciju za privatni smještaj. Zagreb će biti u problemima dok god se na napravi transparentan model gdje će se vidjeti tko je sve uistinu u domu i po kojim uvjetima, zaključuje za srednja.hr Ivan Pavao Boras, glavni studentski predstavnik na Sveučilištu u Zagrebu.
‘Imamo i pozitivnih primjera, nije svugdje isto’
Antonela Đuraš, glavna studentska predstavnica na nacionalnoj razini, predsjednica Hrvatskog studentskog zbora ističe kako su na svim razinama studenti svjesni problema. Iako nije svugdje ista situacija, činjenica je da mjesta u domovima nedostaje.
– Svjesni smo da su kapaciteti studentskih domova u Hrvatskoj nisu dovoljni, najgore tu prolaze studenti, ali i na sveučilištima se suočavaju s izazovom pružanja adekvatnog smještaja. To je vrlo važan dio studiranja, posebno za one studente koji su iz udaljenijih krajeva. Smatram da su ministarstva i sveučilišta, odgovorni za cjelokupan studentski standard, ti koji bi trebali ulagati dodatne napore oko renovacije postojećih domova i izgradnju novih. Imamo i pozitivnih primjera, nije svugdje isto, međutim u svakom slučaju treba raditi na povećanju kapaciteta u studentskim domovima, kaže Antonela Đuraš.
Općenito treba unaprijediti studentski standard, dodaje studentska predstavnica, jer je to studentima iznimno važno.
– Nažalost, vidjeli smo i po Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, pa tako i sada u izmjenama Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama, jasno se vidi da se studente maksimalno pokušava minimizirati, da nemamo neki utjecaj i da ne budemo bitni akteri. S tim se ne slažem. Studenti trebaju biti glasni i trebaju biti ti koje se pita, za bitne stvari, za savjete. Želim pozvati sve koji su zaduženi za studentski smještaj i standard općenito, da njegovom unaprjeđenju što prije pristupe, zaključno nam je rekla Đuraš.
