Idealizirate, nije studiranje tako super: Uživajte u ovim stvarima dok ste još doma!
Sitno se broji do početka nove akademske godine. I ovaj put, velik broj studenata se osjeća kao da su brucoši. Dobro, nema onog osjećaja izgubljenosti i panike, ali definitivno je prisutno ono uzbuđenje koje inače dožive samo brucoši – napokon se vraćamo na faks, uživo.
foto: Pexels; Kelly Lacy
Nakon puno, puno vremena, čini se da postoji mogućnost da se vratimo na fakultete. Ali ono ozbiljno, NA fakultete. Ne pred naše laptope na Zoom, već na prava predavanja. S ljudima! Doduše, ima još previše dana do početka nove akademske godine pa je i to upitno, ali zasad se čini da je moguće da ćemo se zaista vratiti na fakultete.
Puno puta smo ponovili i puno pišemo o tome, ali kao što smo rekli – vlada opće uzbuđenje, kao da smo brucoši. Vjerojatno će to isto uzbuđenje splasnuti već nekad u vrijeme prvih kolokvija, ali do tad ima još vremena, možemo se veseliti. Toliko smo vremena proveli idealizirajući studentski život, da je nemoguće sada zamisliti da bi išta moglo poći po zlu. A može.
Ali nećemo danas o tome, nije još vrijeme za negativu. I dalje se držimo pozitive (osim pozitivnih testova na covid-19), i gledamo na svijet kroz ružičaste naočale. Baš zato, vraćamo pozitivu i ove dane koji prolaze u iščekivanju odlaska na faks. Sada vam se vjerojatno čini da je ovo najgore ikada, ali pričekajte. Uskoro će vam i te najgore stvari početi faliti. Pitate se koje?
Bacanje smeća
Sjećate li se koji je glavni uzrok svađa i netrpeljivosti među cimerima? Tako je, u pitanju je smeće. Malo koja stvar može pokrenuti tako pasivno-agresivne ispade koliko to može smeće. Ili bilo kakvo čišćenje ustvari, ali bacanje smeća… Ima nešto toliko jadno u tome, da jednostavno to ne možete pustiti.
Koliko god dana i tjedana prošlo, koliko god velika bila ta hrpa smeća, koliko god to smeće imalo jak ‘miris’ – nećete posustati. Nema šanse da ćete progutati ponos i baciti to smeće. Ako njima ne smeta, što bi vama smetalo? I tako se nastavlja priča iz dana u dan, pomaka nema, a vi svoje cimere svakim danom sve manje i manje volite. Ili sve više i više mrzite, kako vam je draže.
Briga oko hrane
Jedna od velikih mana samostalnosti, ali i odraslog života općenito, jest to što u jednom trenu shvatite da ćete do kraja života morati smišljati što ćete jesti. I to ne jednom dnevno, već tri puta dnevno. Dobro, kada ste student realnije je ciljati na barem dva normalna obroka u danu, ali možemo se nadati i tri.
Sada ste doma i vrlo vjerojatno ne samo da ne morate razmišljati o tome što jesti, nego ne morate razmišljati ni o tome kako ćete doći do te hrane, a kamoli kako ćete ju spremiti. I onda kad odete na faks, opet vam to postaje glavna briga. Sigurno, djeluje zabavno to što možete jesti čips i gumene bombone za ručak, ali ubrzo shvatite zašto to inače ne radite.
Pranje rublja
Najveća studentska muka, možda čak i veća od polaganja ispita i kolokviranja kolegija, je sasvim sigurno pranje rublja. Ako ste u stanu, vjerojatno vam treba sedam godina dok vam se skupi robe za okrenuti jednu mašinu – ako ste u domu, uvijek imate previše robe i ne znate kuda više s njom.
Jednostavno, dok ste doma, ne razmišljate o perilici rublja kao o nekakvom luksuzu. Sasvim je normalno razmišljati da ako vam se nešto zaprlja, uvijek to možete (relativno) brzo i jednostavno oprati. I onda odete na studij i shvatite da to ipak nije tako. Također, zašto je toliko komplicirano prati robu i zašto su deterdženti tako skupi?! Pravda za studentske novčanike!
