Ikone jedne borbe: Jan Palach – baklja studentskog otpora
Nerijetko se kaže da se cijela povijest sastoji od biografija velikih ljudi. Isto tako možemo reći da se razvoj i uspon studentskog otpora najbolje može shvatiti kroz sudbine utjecajnih pojedinaca ili vođa tih pokreta. Za prvi feljton o ikonama jedne borbe izabrali smo Jana Palacha, mladog Čeha koji je svojom smrću šokirao svijet i otvorio oči uspavanom narodu.
Spomenik Janu Palachu
Povijest 20. stoljeća ispunjena je ljudima koji su hrabrošću postali predvodnici otpora među ljudima diljem svijeta. Masovni mediji, prvenstveno televizija, od do tada nepoznatih ljudi stvorili su simbol borbe za slobodu, izdvajajući one najhrabrije i najodlučnije kao primjere borbe za ideale veće od pojedinačnih života. Možda dvije najpoznatije takve slike su ona samozapaljenja vijetnamskog budista Thich Quang Duca i slika čovjeka čije ime i sudbinu ni danas ne znamo, već samo znamo da je 1989. godine stao pred kolonu tenkova na trgu Tiananmen.
‘Plamen koji gori dvostruko jače, gori samo upola dugo’
Vrlo je teško bez grča u želucu čitati potpunu rekonstrukciju radnji koje je Jan Palach, 21-godišnji student Filozofskog fakulteta, poduzeo 16. siječnja 1969. godine. Ujutro je napisao pisma u kojima objašnjava postupak kojeg se sprema učiniti. Potom izlazi iz kuće i kreće prema Vaclavskim namestima, glavnom praškom trgu. Na putu do trga šalje pripremljena pisma i kupuje razglednicu koju šalje svojem najboljem prijatelju Hubertu Bytstričanu na kojoj se potpisuje s ‘tvoj Hus’ aludirajući tako na Jana Husa, poznatog češkog teologa i reformatora koji je život skončao na lomači. Kupuje dva mala kanistera, puni ih benzinom na benzinskoj postaji i dolazi na Vaclavske namesti.
Po dolasku otvara benzin, polijeva se njim i pali šibicu. U agoniji plamena istrčava na prugu gdje ga zamalo udara tramvaj, te zatim trči još 50-ak metara glavnim gradskim trgom okružen zaprepaštenim ljudima te napokon pada na pod gdje ga prolaznici uspjevaju ugasiti svojim kaputima.
Još svjestan i u neopisivim mukama, Palach uspijeva reći užasnutim svjedocima njegovog samozapaljenja da otvore aktovku koju je ponio sa sobom gdje nalaze jedan primjerak oproštajnog pisma u kojem navodi kako se radi o političkom protestu. Sebe u pismu naziva ‘prvom bakljom’ i iznosi nadu kako ljudi u Čehoslovačkoj neće trebati više svijetla. Također, navodi kako je ‘siječanj 1968. počeo odozgo, siječanj 1969. mora početi odozdo’. Primljen u bolnicu s opeklinama drugog i trećeg stupnja na čak 85 posto površine tijela. Umire tri dana poslije.
‘Možete zgaziti cvijeće, ali ne možete zaustaviti proljeće’
Palachovo djelo moramo staviti u povijesni kontekst tadašnje političke situacije. Što je jednog studenta koji se ničime nije pretjerano izdvajao iz mase ostalih studenata natjeralo na ovakav čin? U siječnju 1968. godine započelo je Praško proljeće, jedan od revolucionarnih pokreta 1968. koji je te godine digao cijelu Čehoslovačku na noge. Zbog najavljenih reformi koje su naginjale prema liberalnom komunizmu, zemlje članice Varšavskog pakta uputile su svoje vojske u Čehoslovačku te su na vlast postavile sebi odane ljude koji su uveli strogi komunistički režim s cenzurom medija i prorežimskim glasilima. Česi i Slovaci koji su poletjeli na krilima Proljeća upali su u stanje apatije uzrokovane represivnom vlašću.
Foto: Jan Palach
Palach, revoltiran takvim stanjem duha naroda i činjenicom da njegovi ostali, manje radikalni planovi poput zauzimanja radijske postaje i emitiranja poziva na opći prosvjed nisu uspjeli, odlučuje se na ovakav potez, potez kojim je htio probuditi ljude i ponovno zapaliti plamen slobode u njihovim srcima. Nažalost, osim još par samozapaljenja studenata koji su sljedili njegov primjer, akcija nije urodila plodom.
Uspomenu na Jana Palacha prvenstveno su sačuvali njegovi sunarodnjaci u egzilu kojima je on postao simbol otpora protiv represivne komunističke vlasti instruirane iz Moskve. Početkom kraja komunizma u Čehoslovačkoj, ime Jana Palacha ponovno se počinje pojavljivati u javnom životu, izvikuju ga ljudi na protestima, a 1991. godine Palach posmrtno dobiva orden Tomaša Masaryka za nemjerljiv doprinos demokraciji i ljudskim pravima.
Kada će ponovno doći proljeće?
Što smo učinili s ostavštvinom Jana Palacha? Studentska populacija širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, pliva u strogo kontroliranim bazenima ugode upijajući poput spužvi informacije koje nam se nude. Čini se kako je plafon trenutnom studentskom tijelu organiziranje Facebook peticija, prosvjeda, revolucija, bez ikakvog konkretnog utjecaja ili rezultata. Umjesto da budu nosioci progresivnih ideja za boljitak društva, studenti danas spavaju, uz poneki pospani bunt kad se dirne baš u njihova prava.
Priče o solidarnosti radnika i studenata čine se kao bajke iz neke daleke zemlje.
– Svjetlo baklje Jana Palacha trebalo bi dostajati čitavom čovječanstvu kao podsjetnik o jednom neustrašivom mladiću koji je dao život na grozan način kako bi probudio uspavani narod, no danas je, po svemu sudeći zaboravljena.
