‘Imam više respekta za one koji će potonuti s Borasom, nego one koji sada otkrivaju svoju osjetljivost na njegove svinjarije’
Oko 30 članova Senata Sveučilišta u Zagrebu spremno je dati svoj glas za pokretanje opoziva rektora Damira Borasa, a jučer ga je napustila jedna od najbližih suradnica, Mirjana Hruškar. Dala je neopozivu ostavku s mjesta prorektorice za prostorni razvoj i sustav kontrole kvalitete. Đurđica Čilić, docentica s Filozofskog u Zagrebu u nekoliko je rečenica putem Facebooka, objasnila zašto sada ima više respekta za one koji će sada potonuti s Borasom, ‘nego za ove što baš ovih dana otkrivaju svoju moralnu osjetljivost na njegove svinjarije.’
Đurđica Čilić| Foto: Srednja.hr/screenshot: YouTube
Prvo, rektor Damir Boras počasnim je zvanjem nagradio profesora optuženog za seksualno uznemiravanje studentica. Zatim je Ministarstvo utvrdilo kako je njegov prorektor, Ante Čović, koji sada po treći put pokušava izbjeći odlazak u mirovinu, morao još prije dvije godine biti umirovljen. Treće, doznalo se da je rektor Boras cijepljen protiv korone iako je istu prebolio prije dva mjeseca te još nisu procijepljeni svi iz prioritetne skupine. Sve to skraćeni je pregled događanja na Sveučilištu u Zagrebu u svega zadnjih nekoliko dana.
Mandat rektora Borasa koji traje od 2014. obilježen je skandalima, ali tek sada je oko 30 članova Senata istupilo sa željom da svoj glas za pokretanje opoziva rektora. Jučer ga je i napustila jedna od najbližih suradnica, prorektorica Mirjana Hruškar koja je dala ostavku na prorektorsku poziciju. Docentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Đurđica Čilić, u nekoliko je rečenica putem Facebooka objasnila zašto sada ima više respekta za one koji će sada potonuti s Borasom, ‘nego za ove što baš ovih dana otkrivaju svoju moralnu osjetljivost na njegove svinjarije.’ Njen status, uz dozvolu, u nastvakvu prenosimo u cijelosti.
Čak i ako vas ne zanima akademska zajednica, a nažalost, akademska zajednica nam je takva da jedva zanima i one koji je čine, ne možete ne primijetiti da su mediji odjednom puni negativnih tekstova o rektoru Borasu.
Sve upućuje na to da će uslijediti njegov pad.
Iznenadno ga se odriče prorektorica, koja je godinama skladno surađivala s njim, a Sveučilišni savjet, koji bi trebao nadzirati rad rektorata, i koji se nije sastao godinu i pol, sad se saziva preko noći. Tridesetak dekana i članova Senata, koji su, iako je 21. stoljeće, pristali da cijelu godinu na sjednicama Senata sveučilišta sudjeluju dopisno, bez prava na diskusiju, i koji su ignorirali apele članova s Filozofskog o nedemokratičnosti takvih sjednica i nelegalnosti odluka što se na njima donose, te mirno gledali kako se rektor i prorektor iživljavaju nad Filozofskim fakultetom, eto sad više ne mogu izdržati i žele rektorovu smjenu. Baš sad, kad je izgledno da je ta smjena zatražena “odozgo”.
Nikad nisam o Borasu mislila da je dobar rektor, dapače. A ponešto sam znala i o tome kako je uopće rektor postao i koliko se tu usluga dalo i primilo te koliko su neki važni ljudi iz klera pomogli da bi on i Čović postali najmoćniji ljudi zagrebačkog sveučilišta.
Sad međutim više respekta imam za one koji će s njim potonuti nego za ove što baš ovih dana otkrivaju svoju moralnu osjetljivost na njegove svinjarije.
