Kako je imati prosjek 5.00 na FER-u? Razgovarali smo s najboljim studentima kojima je to pošlo za rukom
Studiranje mnogima teško pada, ali postoje i oni koji uživaju u studiranju. Nekima uživati u studiranju znači izlaziti, dane provoditi na kavama i raditi na širenju mreže poznanika, ali postoji i druga vrsta. Vrsta ljudi koja će se zaista fokusirati na studij i za vrijeme studiranja posvetiti učenju.
foto: FER
FER je na glasu kao jedan od najtežih fakulteta u državi, jedan od onih gdje nije bitno imati prosjek, već položiti. I dok se ne treba ubijati oko prosjeka, sasvim sigurno ga ne treba ganjati, odnosno učiti samo za njega. Teško je pronaći ravnotežu između apsolutne ravnodušnosti i pretjerane brige oko ocjena.
U srednjoj je glavna motivacija imati visoke ocjene radi kasnijeg upisa na fakultet, ali kako na fakultetu pronaći motivaciju za imati visoke ocjene? Pogotovo u našem društvu gdje je i dalje prisutan mentalitet osuđivanja ‘štrebera’, odnosno samog nazivanja ‘štreberom’ svakoga tko ima visoke ocjene.
Dvojica imala prosjek 5.0, jedan 4.99
Zamislite sada da imate visoke ocjene na FER-u… Zvuči kao nemoguća misija, zar ne? Danas ćemo vam pokazati da to nije slučaj, zato što smo razgovarali s troje bivših studenata FER-a koji su kroz studij bili u najboljih 1% godine – dvojica su imali prosjek 5.00, a jedan 4.99.
– Dodijeljena su mi dva Priznanja “Josip Lončar”, po jedno za prvu i drugu godinu preddiplomskog studija koje sam završio s prosjekom ocjena 5,00. Također mi je dodijeljeno Posebno priznanje “Josip Lončar” za posebno uspješan završetak preddiplomskog studija Računarske znanosti s težinskim prosjekom ocjena 4,99. Navedenim priznanjima nagrađuje se najboljih 1% studenata. Lijepo je dobiti nagradu kojom se prepoznaje uloženi trud i ističu ostvareni rezultati, pogotovo kada istu dobiju i prijatelji. Na početku studija planirao sam iskoristiti prilike koje FER pruža i naučiti najviše što mogu u nadi da će mi stečeno znanje kasnije biti od koristi, bez obzira na to kakve će biti ocjene. Uz malo sreće na ispitima, uloženi trud rezultirao je najvišim ocjenama iz gotovo svih predmeta. Učenje velike količine gradiva s razumijevanjem oduzelo mi je značajan dio slobodnog vremena. Nije mi žao zbog toga jer mi se trud u više navrata isplatio prilikom rješavanja stvarnih problema izvan fakulteta, rekao nam je Luka Mesarić (22) koji je nagrađen ove godine na studiju Računarstva.
Bivši najmaturant sada je među najboljim studentima
Tako je i naš sljedeći sugovornik, Karlo Valentin Cihlar (22) koji je kroz sve godine studiranja imao prosjek 5.00, upozorio da kod ganjanja ovakvih nagrada, nije fokus imati visoke ocjene zbog nagrade, već zbog znanja i ljubavi prema faksu. Inače, Karlo je 2017. bio među najboljim maturantima u generaciji, a tadašnju priču o njemu možete pročitati ovdje.
– Lijepo je dobiti ovu nagradu, pogotovo ove godine jer smo bili i financijski nagrađeni. Lijepo je da se trud, rad i izvrsnost cijene. Od početka sam ciljao imati što bolje ocjene, no nisam očekivao ovu nagradu niti radio s ciljem da ju dobijem. Naravno da je uloženo truda i vremena, no ne bih rekao da mi je bilo pretjerano teško. U učenju mi je pomogla motiviranost, odgovornost i organiziranost, te podrška mojih prijatelja i obitelji. Novim studentima bih poručio da budu uporni i optimistični i da ne ciljaju na ovu nagradu, jer je ona samo posljedica, a cilj bi im trebao biti kvalitetnije obrazovanje, mišljenje je Cihlara (22) koji je nagrađen za studij Elektrotehnike i informacijske tehnologije.
Sada pričamo samo o nagradi, no put do te nagrade je bio popločen razno raznim kolegijima i ispitima. Bilo da ste student ili ne, znate koliko je teško preživjeti ispite. Ispitni rokovi su vjerojatno vrijeme kada svaki student dotakne svoje dno, a kako li je to izgledalo za naše sugovornike, koji su uspjeli imati ovako visoke ocjene?
Puno truda
– Količina uloženog truda je ovisila o trenutku u semestru u kojem biste me uhvatili. Veliku većinu semestra obavljao bih samo ono što je nužno – pratio bih predavanja i rješavao bih zadaće, laboratorijske vježbe i ostale nužne stvari, no pravo učenje bih ostavio do zadnjeg trenutka. Tako da bi mi posljednja dva-tri tjedna ispitnog perioda bila poprilično stresna i naporna, ali po meni se to isplatilo jer bih većinu semestra onda mogao provesti ne zamarajući se previše. Ne bih rekao da sam nešto značajno žrtvovao jer sam imao dovoljno vremena za sve što sam htio, ali sam vrlo vjerojatno dio kose izgubio tijekom tih nekoliko ispitnih perioda… Mislim da je najveća pomoć, koja mi je omogućavala da većinu semestra ne radim puno i dosta kasno krenem s učenjem, bila činjenica da sam slušao gotovo sva predavanja, što mnogi ne rade. Vrlo često misli znaju odlutati tijekom tih predavanja, ali sama prisutnost na njima uvelike povećava šansu da barem nešto „uđe u glavu“ odmah, a onda je kasnije samostalno učenje puno lakše, objasnio nam je Igor Kladarić (22) koji je nagrađen za studij Elektrotehnike i informacijske tehnologije.
Osim što je kod upisa fakulteta bitno brinuti o tome da upišete ono što vas zanima, isto je tako bitno i upisati fakultet koji vam neće zagorčati život. Ako ste student, onda znate koliko je bitno da fakultet funkcionira kako bi studiranje bilo bezbolno. Kakva je situacija na FER-u?
– Sveukupno, vrlo sam zadovoljan FER-om. Malo koji fakultet u Hrvatskoj može se pohvaliti tako kvalitetnom nastavom i organizacijom. Studentski rasporedi algoritamski se optimiziraju kako bi se minimizirala preklapanja i slobodni sati između predavanja, uz niz drugih faktora koji odgovaraju studentima. Kolegiji puno pažnje posvećuju tome “kako stvari rade iznutra”, što je izrazito korisno za kasnije razumijevanje nečega s čime se prije niste susreli. Naravno, ništa nije savršeno te postoje kolegiji koji odstupaju od ostalih, bilo po manjkavoj organizaciji, upitnim kriterijima ocjenjivanja ili relativno zastarjelom gradivu. Srećom, takvi su u manjini, pogotovo nakon prelaska na novi FER 3 studijski program, rekao nam je Mesarić.
Na slične probleme nam je ukazao i Kladarić. Poznato je da FER upisuje velik broj studenata i da na njihovim predavanjima dvorane budu prepune. Možda trenutno nisu zbog situacije s pandemijom, ali broj upisanih po kolegijima je i dalje ekstremno visok. Nažalost, to nekad zna stvarati probleme u nastavi.
Zadovoljni s fakultetom?
– Mogu reći da sam uglavnom zadovoljan s FER-om. Mogu pohvaliti profesore na koje sam naišao, pogotovo mentore koje sam imao tijekom projekata i završnog rada, no to vjerojatno ovisi od studenta do studenta. U svakom slučaju mislim da ako studenta nešto zanima, na FER-u može pronaći nešto za sebe ili nekoga komu se može obratiti. Po meni su najveći problem „šablonski“ predmeti. Najčešće su to društveni predmeti i predmeti na nižim godinama koji uključuju velik broj studenata, a često se svedu na obrađivanje gradiva bez nekakve specifične motivacije, nego forme radi, i rješavanje velikog broja vrlo sličnih šablonskih zadataka. Vjerujem da se upravo tu dosta studenata izgubi, a takvi predmeti se uglavnom pojavljuju na početku studiranja. Kasnije, kad se razrijedi broj studenata po predmetu, može se osjetiti razlika u pristupu, primijetio je Kladarić.
Ipak, svi naši sugovornici se slažu u jednom – da mogu ponovno birati, upisali bi ponovno FER. Kako su točno došli do te odluke, prepričali su nam u nastavku.
– Kroz osnovnu i srednju školu intenzivno sam se bavio kemijom i išao na državna natjecanja, a na tri sam i pobijedio. Zbog toga sam imao direktan upis na Kemijski odsjek PMF-a te su mi PMF i Farmaceutsko-biokemijski fakultet bili glavni izbor više godina. Nekoliko mjeseci prije mature kroz rad na projektu iz informatike shvatio sam koliko mi je programiranje zanimljivo. Nakon savjetovanja s prijateljima i roditeljima u zadnji sam čas postavio FER na prvo mjesto u aplikaciji za upise. Drago mi je da sam to napravio, pohvalio nam se Mesarić.
Fokus na znanje i razumijevanje, ne samo ocjene
PMF i FER su dosta bliski fakulteti i zna se dogoditi da studenti često dvoume između ta dva fakulteta, a nekad i da upišu oba. Kladarić se također dvoumio između ova dva srodna fakulteta.
– Tijekom srednje sam bio vrlo zainteresiran za fiziku te su mi stoga najprivlačniji bili FER i PMF Fizika u Zagrebu. Na kraju sam se odlučio za FER jer mi se činio bliži mojim interesima, a i mislio sam da bi mogao poslužiti kao bolja „odskočna daska“ u slučaju da kasnije odlučim nastaviti studiranje negdje drugdje, što se na kraju i dogodilo. Naravno, želim naglasiti da ideja nije bila pobjeći od FER-a prvom prilikom, štoviše, bio sam sasvim spreman ostati na FER-u i za diplomski studij u slučaju da nisam uspio upisati ETH, jer FER uistinu nudi veliki broj zanimljivih putova studentima koji su motivirani. Mogu samo reći da sam mnogo toga na FER-u naučio i zahvalan sam na svemu što mi je FER dao te bih se jednog dana na neki način volio odužiti ako budem imao priliku, rekao nam je Kladarić.
Ovo su najbolji studenti na FER-u, pa kome se bolje obratiti za pitanja i savjete, nego njima?
– Studentima i srednjoškolcima preporučio bih da se fokusiraju na pravo znanje i razumijevanje, a ne samo na ocjene. One će u pravilu same doći. Uvijek postoje neki kolegiji koji se svode na čisto pamćenje relativno nebitnih činjenica. Tu od razumijevanja baš i nema pomoći, a ocjene nažalost ne moraju korelirati sa stvarnim znanjem. Ipak, ne treba zavaravati samog sebe misleći da su svi kolegiji takvi ili da su svi ispiti preteški. Potrebno je razumjeti u kojem trenutku bodovi na kolegiju reflektiraju manjak razumijevanja i potrebu za ulaganjem dodatnog truda. Također, ciljajte sve kolegije položiti kontinuirano kroz dva međuispita jer je tako često značajno manje opterećenje. Ako sve položite kontinuirano, imate dodatna dva tjedna slobodnog vremena koje bi inače bilo utrošeno na polaganje ispitnih rokova, kao i bezbrižno ljeto. Nemojte se za prolaz kolegija oslanjati na ispitne rokove, nego ih promatrajte kao priliku za popravljanje ocjene, poručuje Mesarić.
Planovi za nakon
Pitali smo ih i što planiraju nakon faksa, a svi su nam otkrili da bi voljeli ostati u Hrvatskoj.
– Nemam posebne planove za koje osjećam da bih morao ostvariti po završetku diplomskog studija. Razmišljao sam o doktorskom studiju, ali sumnjam da ću ga upisati. Pretpostavljam da ću početi raditi paralelno uz izradu diplomskog rada. Želio bih ostati u Hrvatskoj jer mi se ovdje sviđa i velika je potražnja za kvalitetnim inženjerima. Otišao bih u inozemstvo jedino ako mi se ponudi izvanredna prilika, po mogućnosti unutar Europe. U idealnoj situaciji za desetak godina vidim se kao Tech Lead u domaćoj ili stranoj kompaniji. Nadam se da ću biti aktivan i u akademskoj zajednici, primjerice kao vanjski predavač na nekoj vještini vezanoj uz područje kojim ću se tada baviti, želje su Mesarića.
Svoje planove za život poslije faksa nam je otkrio i Karlo Valentin.
– Za nakon faksa nemam još konkretan plan, ali u svakom slučaju planiram ostati u Hrvatskoj. U svakom slučaju moram po završetku studija raditi u Zagrebu zbog stipendije Grada Zagreba koju trenutno primam. Što se tiče zaposlenja, mislim da za računarce ima puno mogućnosti i nema brige o poslu, a što se tiče elektrotehničara, mogućnosti su ograničene, jer je industrija u Hrvatskoj u ovom području slabo razvijena. No, ima mladih firmi koje su tek krenule s radom, pa će situacija za pet do deset godina možda biti drugačija. Kroz deset godina ću u idealnom slučaju imati svoju firmu koja se bavi robotima, nadanja su Cihlara.
Za sam kraj, ovi studenti, iako su doslovno najbolji na FER-u, posvećuju se i drugim stvarima. Imaju vlastite interese van fakulteta koji su im svojevrstan ispušni ventil, ali i vrijeme uživanja. Karlo tako svira gitaru, a Igor voli sportove. Kako nam je rekao, jedva čeka da završi pandemija pa da se može ponovno vratiti tenisu i nogometu. Nadamo se da će ova trojica mladića poslužiti kao uzor mnogima!
