Institut Ruđer Bošković mijenja Statut: Ne žele nam poslati prvu verziju, morate pročitati objašnjenje zašto
Institut Ruđer Bošković u procesu je donošenja novog Statuta. Na nacrt tih temeljnih internih propisa mišljenje je dao već niz tijela na toj ustanovi. No, što se, kako i na koji točno način u propisima mijenja – ne znamo – jer nam s Instituta ne žele dati prvu verziju dokumenta. Statut je u fazi nacrta, nije službeno usvojen dokument, kažu, pa stoga nije ni objavljen. Upoznali smo ih s činjenicom da su naša javna sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku fino, transparentno objavila prve verzije svojih statuta i da smo o njima ekstenzivno pisali. No, to im nije promijenilo mišljenje pa o novoosmišljenim propisima našeg najvećeg i vodećeg znanstvenog instituta nećemo moći pisati barem još neko vrijeme.
Institut Ruđer Bošković
Foto: LinkedIN IRB
Kada je novi Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koncem prošle godine stupio na snagu, visoka učilišta, znanstveni instituti i druge ustanove u resoru dobili su rok od šest mjeseci unutar kojeg svoje interne propise moraju uskladiti s novim zakonskim odredbama. Sveučilišta su mahom donijela nove statute, analizirali smo ih i u njima našli niz spornih točaka, od nametanja obveze promicanja ugleda faksa za studente pa sve do uvođenja prava glasa za prorektore na sjednicama senata.
Nedavno je u proceduru donošenja novog Statuta krenuo i naša najveća i vodeća znanstvena organizacija Institut Ruđer Bošković u Zagrebu. Znanstveno vijeće je 21. ožujka provelo raspravu i donijelo svoje mišljenje o nacrtu tih internih propisa, glasalo se o određenim izmjenama, a sad je na Upravnom vijeću, tijelu koje de facto upravlja Institutom, da donese finalnu odluku. Uoči sjednice na kojoj će se izglasati novi statut, zakazane za 24. travnja, kontaktirali smo Institut te ih upitali da nam pošalju dokument nacrta novog Statuta. Kako nam je rekla Petra Buljević Zdjelarević, voditeljica odsjeka za odnose s javnošću na IRB-u, nacrt nije javno dostupan jer se radi o dokumentu koji još nije službeno usvojen, već je podložan promjenama.
Konkretno, statut još može izmijeniti Upravno vijeće, koje će izglasavati finalni dokument, a budući da javni znanstveni instituti nemaju autonomiju kao sveučilišta, njihove nove interne propise mora potvrditi i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Nakon što vrhovna tijela i čelo resora prihvati Statut, pojasnila nam je, javno će biti objavljen na stranicama Instituta Ruđer Bošković. No, nas je zanimalo kako ti propisi izgledaju i u fazi nacrta. Ponovimo, upravo smo u toj fazi analizirali i statute naša četiri velika sveučilišta, a u slučaju onog najvećeg – Sveučilišta u Zagrebu – detaljno smo usporedili prvu i konačnu verziju. Iz tog razloga upitali smo još jednom IRB da nam dostavi statutarni nacrt. Nismo ga dobili.
Dali nam odgovor na sve, osim onoga što smo tražili
U odgovoru na naš ponovljeni upit, koji je stigao 12. travnja, s Instituta Ruđer Bošković ponovili su kako su prema Zakonu o pravu na pristup informacijama dužni objavljivati službene dokumente, propise i ostale informacije koje se odnose na područje rada Instituta. Sve te dokumente dužni su, kažu, dostaviti i u Središnji katalog službenih dokumenata RH. Sve to, poštujući zakonske odredbe, stoji u odgovoru IRB-a za srednja.hr, čine.
No, opet, ponavljaju se, budući da nacrt novog Statuta nije službeno donesen dokument, već skica podložna promjenama, nije javno objavljen na stranicama. Bit će, još jednom nam kažu, dostupan zainteresiranim građanima i medijima, kad bude donesen. Povrh svih zakonom propisanih obveza, dodaju, IRB redovito izvještava javnost o svojim aktivnostima, projektima, programima, istraživanjima te drugim aktivnostima kroz sve dostupne kanale komuniciranja. Organiziraju, nabrajaju dalje, brojna javna događanja što uključuje seminare i radionice gdje izravno komuniciraju s javnošću i medijima te odgovaraju na pitanja i komentare javnosti.
– Dakle, kao javni institut, IRB u skladu sa zakonom, odgovorno i s dužnom pažnjom osigurava transparentnost svojih aktivnosti te će to nastaviti raditi i u budućnosti, stoji u zaključku odgovora Instituta Ruđer Bošković za portal srednja.hr.
Sveučilišta su objavila nacrte, ali ne i vodeći institut
Kada smo ponovili upit, Institut Ruđer Bošković upoznali smo sa serijalom naših tekstova o nacrtima statuta naša četiri velika javna sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Upoznali smo ih i s time da je, nakon naših analiza, prva verzija statuta na zagrebačkom sveučilištu dorađena i ispravljena, u barem jednom pogledu u kojem su odredbe bile nedorečene. Skrenuli smo pozornost i na to da su nam prve verzije propisa bitne kako bismo ih mogli, kad konačno budu izglasane, usporediti s finalnim verzijama. Na koncu, IRB-u smo pripomenuli da se radi o izmjenama statuta javnog znanstvenog instituta koji je za transparentnost djelovanja i trošenja javnog novca odgovoran pred javnosti, i to, među ostalim, posredstvom medija i novinara.
Nacrt novog Statuta, unatoč tome, nismo dobili. Dobili smo samo informacije o tome što sve Institut čini kako bi bio transparentan. O procesu kritika, promjena i prihvaćanja pojedinih dijelova Statuta moći ćemo izvijestiti tek kad se taj dokument službeno donese. Tad će već biti kasno za upozoravanje na eventualne izmjene koje treba donijeti. Isto tako, iako smo primili pritužbe zaposlenika Instituta o navodno spornim promjenama glede broja uzastopnih mandata ravnatelja Instituta, to nećemo moći iscrpno analizirati jer nam IRB ne želi dati nacrt novog Statuta.
Premda naš najveći i vodeći znanstveni institut nema izrijekom propisanu obvezu objave nacrta dokumenata, napomenimo još jednom da je to dio dobre prakse koju su ispoštovala naša četiri velika javna sveučilišta. Ista sveučilišta o kojima smo, nemali broj puta, izvještavali kritički i koje smo prozivali upravo zbog netransparentnosti djelovanja i nedovoljno izravne komunikacije s javnosti, javno su i transparentno objavila nacrte statuta i provela savjetovanje s cijelom zainteresiranom javnošću. Naš vodeći javni znanstveni Institut, na kojem rade i dobitnici prestižnog financiranja Europskog znanstvenog vijeća, tzv. znanstvenog Oscara, ipak, čini se, nije zadovoljio taj standard.
