[INTERVJU] Mihovil je bio na čelu mladeži HDZ-a, a sad želi studentima osigurati ambulantu i digitalizirati iksice

S Mihovilom Miokovićem, novim predsjednikom zagrebačkog Studentskog zbora trebao sam se naći na kavi. Malo je on odgađao, malo ja, a onda je nastupila posljednja epizoda novog normalnog i sve se zatvorilo. Nasreću, odavno živimo u 1984., pa su svega par poruka i jedan jedini poziv mobitelom spasili stvar.

Mihovil Mioković, novi predsjednik Studentskog zbora na zagrebačkom sveučilištu
Foto: privatna arhiva

Petak poslijepodne je, redakcija je šarena, prepuna božićnih ukrasa. Kolegici se kroz slušalice čuje Michael Buble. Još malo pa je kraj radnog vremena i svi smo nekako baš spremni zakoračiti u vikend. Meni je, doduše ostala još jedna stvar. Ulijevam treću po redu kavu taj dan pa s telefonom i laptopom odlazim u sobu za sastanke. Zovem. Odzvonilo je tek nekoliko puta i Mihovil se javio. Malo smo čavrljali o tome kako nam je žao što ne može sjesti na kavu, pa relativno brzo prešli na stvar.

Da ne duljim, zašto si se kandidirao za predsjednika Studentskog zbora?

Želja mi je bila realizirati kapitalne stvari, zato sam i stavio tri prioriteta u fokus – uspostava studentske poliklinike, digitalizacija i implementacija pametne iksice te proširivanje smještajnih kapaciteta u studentskim domovima. Kad si predsjednik, ti diktiraš tempo i ti si odgovorna osoba. To je bio glavni razlog zašto sam se kandidirao

Bio si predsjednik HDZ-ove mladeži u Sisku. Predstavlja li ti to teret u radu ili te obogatilo?

Od trećeg srednje djelujem u raznim nevladinim organizacijama, a na 2. godini fakulteta se učlanjujem u stranku te sam ubrzo poslije izabran za predsjednika Mladeži HDZ-a u Sisku. Kao i u svim organizacijama, s time sam dobio iskustvo koje mi sigurno pomaže u današnjem radu. Predstavlja li mi to teret? Ne predstavlja, ali komentara ne manjka. Konstruktivne kritike i komentare rado prihvaćam, a na one druge se ne obazirem. Činjenica je da sam ponosan time što sam član HDZ-a, ali ima i dana kada bih najradije propao u zemlju jer sam član iste organizacije. U svakom žitu ima kukolja, a Hrvatska demokratska zajednica ima oko 200 000 članova i prepuna je kvalitetnih i kompetentnih ljudi. Samo mi je žao jer je kukolj interesantniji javnosti od zdravog i bogatog ploda.

Navodiš barem dva cilja u predsjedničkom mandatu koje su navodili i tvoji prethodnici. Oni ih nisu proveli. Po čemu si ti poseban u odnosu na njih da misliš da ćeš uspjeti?

Ne želim uopće ulaziti u to tko je koliko radio od mojih prethodnika, ali činjenica je da ključni akteri ovog društva nisu skroz upoznati s ovom problematikom te se možda nije dovoljno inzistiralo na rješenjima istih. Također, stavio sam svoje ime i prezime iza tri velika projekta za koja ne obećavam da će biti realizirana, ali obećavam da ću nastaviti davati svoj maksimum kako bi se isti realizirali do kraja mandata.

Zdravo sveučilište je nešto što ističeš kao primarni cilj. U par rečenica, što želiš postići do kraja svog mandata?

Želja mi je uspostaviti rad studentske poliklinike koja nam je prijeko potrebna. Studenti bi na jednom mjestu imali uslugu doktora opće medicine, stomatologa, ginekologa i postojala bi usluga pružanja psihološke pomoći. Velik je problem oko prebacivanja kartona jer se može prebaciti samo jednom godišnje. S uspostavom studentske poliklinike, studenti bi imali adekvatnu zdravstvenu skrb tijekom cijele godine, bez obzira bili u Zagrebu ili u mjestu prebivališta.

Do kraja tvog mandata, što će se sve moći obaviti putem pametne iksice?

Uvjeren sam da će plaćanje e-iksicom biti moguće. Student će ući u mobilnu aplikaciju, prisloniti i platiti. To bi ubrzalo protok ljudi u menzi, što se za vrijeme pandemije pokazalo ključnim. Neki sljedeći koraci bi omogućili narudžbu hrane putem ekrana kao u McDonald’s-u. Također je zamisao da iksica zamijeni kartice ZET-a, HŽ-a, knjižnica i slično, kako bi se smanjila količina kartica u novčaniku i dala veća vrijednost samoj iksici. Ono što nam je definitivno u fokusu je mogućnost ulaska u studentske domove i u vlastite sobe putem iksice. Tako bi preprodaja iksica bila svedena na minimum.

Upravo sam to htio dodati, to bi riješilo i preprodaju mjesta u studentskim domovima, zar ne?

Tako je. Kada bi se pametnom iksicom otvarala glavna vrata doma i studentske sobe, spriječili bismo, u najmanju ruku neprimjereno i nemoralno, trgovanje studentskim sobama.

Navodiš u programu da ćeš raditi na povećanju smještajnih kapaciteta u studentskim domovima?

Da. Znam koliki je to problem jer sam član Povjerenstva za prigovore SC-a vezano uz natječaj za studentski smještaj. Velikom broju studenata njihovo studiranje ovisi o tome jesu li uspjeli dobiti dom ili ne, a taj slučaj ponajviše pogađa brucoše kojima je teže za dobiti dom u odnosu na kolege viših godina. Jedno od rješenja tog problema bila bi implementacija pametne iksice u studentske domove, s kojom bi se znatno smanjila preprodaja soba. Činjenica je kako preprodaja nije srž problema, već je najveći problem u nedovoljnim kapacitetima studentskog smještaja.

Već gotovo četiri godine pratim visoko obrazovanje. Čini se da studenti baš ne doživljavaju Studentski zbor. Kako ćeš to promijeniti?

Kada sam se kandidirao za člana Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, dobar dio mojih poznanika je mislio kako je to pjevački zbor. Uvjeren sam kako je danas bolja situacija nego li je prije bila. Dokaz tomu je da imamo tri puta više pratitelja na službenoj facebook stranici nego li smo ih imali prije početka mandata Mateja Smetiška. Također, znam kako su se studenti počeli javljati svojim predstavnicima na sastavnicama i pritiskati ih oko nekih stvari. Vjerujem da Studentski zbor svakim danom dobiva sve više na značaju i dobiva svoj puni smisao, a to je borba za studentska prava i unaprjeđenje studentskog standarda.

U posljednjih par godina Studentski zbor nije znao gdje stati u sukobima na relaciji studenti-rektorat. Konkretno, rektor je prije dvije godine tužio jednog studenta zbog izjave koju je dao HINA-i. Da imaš takvu situaciju sada, na čiju tu stranu Studentski zbor treba stati?

Nisam u potpunosti upoznat s ovim primjerom te ne volim donositi zaključke oko nečega ako nisam u potpunosti upoznat s tematikom. Za mene je karakteristično da imam stav oko svake stvari ako sam upoznat s njome. Mi smo tu prije svega za studente, no to ne znači da mi studenti možemo raditi što god hoćemo i ne snositi posljedice. Nedavno smo pružili podršku kolegi iz Splita koji je završio na policiji i tako poslali poruku studentima u Zagrebu da mogu računati na našu podršku ako ih zadesi nepravda.

Dobro, ali konkretno me zanima – je li primjereno da rektor tuži vlastitog studenta zbog izjave koju je dao medijima?

A sad, što se tiče toga je li primjereno ili nije, ne mogu komentirati to na takav način, ali u svakom slučaju svi moramo znati koju odgovornost nosimo s nečim napisanim ili izrečenim. Kada nešto kažemo ili napišemo moramo stajati iza toga. Isto kao što osobno snosim odgovornost za provedbu tri velika projekta koja sam naveo u svojoj kandidaturi.

Ma da, ali nitko te neće tužiti ako ih ne provedeš. Opet, što misliš, je li primjereno da rektor tuži studenta?

Ovisi što je student rekao. Ne mogu komentirati konkretno taj slučaj zato što ne znam o čemu je točno riječ. Imamo određenu slobodu govora i mišljenja, samim Ustavom je to zagarantirano. No, postoji tanka granica između slobode govora i govora mržnje. Ta granica je tanka, a ako se ona prijeđe, onda je normalno da i rektor tuži studenta kao i bilo kojeg čovjeka koji napiše nešto kontra njega, a da nije utemeljeno na činjenicama i dokazima ili ako uključuje govor mržnje.

Studentima je na Pravu podignuta cijena školarina prije par mjeseci. Zašto se Zbor nije oglasio oko toga?

Još tada nisam bio u mandatu predsjednika. No, moj stav je jednostavan. To nije bilo lijepo od uprave niti malo i očito je da je bilo podmetnuto studentima. Ali na kraju krajeva, studentski predstavnici nisu to skužili na vrijeme i glasali su za taj prijedlog. Kad sam na sjednicama Senata, uvijek škicnem dnevni red da vidim ima li mi što sumnjivo. Kad sam vidio taj dnevni red s Prava, odmah sam pomislio – da, financije, tu bih sigurno obratio pozornost i vjerojatno nakon uvida uvidio da nešto ne štima. Usudio bih se reći da je takva situacija, kada su ruke stalno u zraku, a ne gleda se za što se glasa, nasljeđe bivšeg sistema. Tu je glavni problem bila komunikacija između studenata i uprave. Odluka o izjednačavanju cijena ECTS-a među redovnima i izvanrednima meni je čak i ok, no ne ovako kako je provedena, da tjedan dana prije najavite studentima kako će trošak godine skočiti sa 6.000 kuna na 7.200 kuna. To je veliki iznos novca. Da su to najavili u 6. mjesecu, bilo bi i ok. Odluka je bila legitimna s obzirom na posljedice potresa i bila je legalna, no definitivno nije bila moralna.

U Sloveniji su studenti koji su ostali bez posla od države dobili potporu. Trebaju li to dobivati i studenti u Hrvatskoj koji su ostali bez svojih studentskih poslova?

Volio bih više od svega da to bude tako. Činjenica je da mnogi studenti rade iz potrebe, da financiraju stan, studentsku sobu, studij i slično. Sada kada je ponuda poslova manja nego ikada, takva bi potpora puno pomogla. No, ako ćemo gledati s realne strane, Hrvatska nije bogata zemlja, naspram Slovenije zaostajemo sigurno u gospodarsko-ekonomskom smislu. Volio bih da možemo to očekivati, no nažalost, nije realno.

Bivša ministrica insinuirala je da bi se cijena studentske prehrane mogla povećati. Što misliš o tome?

Ne, ne i ne. To se niti u jednom trenutku ne smije dogoditi. Nema potrebe. U sklopu ovakvog modela se može i mora pružiti kvalitetnija hrana i usluga. Trebalo bi mijenjati Pravilnik o studentskoj prehrani jer je restriktivan. Banalan primjer, u meniju su uključene tri šnite kruha. Ne znam kad je itko uzeo cijele tri šnite kruha, a one se redovito, svaki put, provode kroz sustav. Stvara se nepotreban višak hrane, a nešto drugo se ne može uzeti umjesto toga. Tu treba dati malo više slobode menzama i Studentskom centru, na korist studenata.