[Intervju] Riječki studenti dobili novu predsjednicu: ‘Naše Sveučilište je malo, ali zato smo kao jedna velika obitelj’
Brine o kvaliteti života studenata i kvaliteti studijskog procesa, studentskom standardu i ostvarivanju studentskih prava. Pogađate, riječ je o predsjedniku studentskog zbora, predstavničkom tijelu svih studenata. Upravo ovih dana, novu predsjednicu Studentskog zbora Sveučilišta dobili su riječki studenti. Ime joj je Pegi Pavletić, a kroz razgovor nam je otkrila neke svoje ciljeve koje će pokušati ostvariti ne bi li tako doprinijela boljitku svih studenata Sveučilišta, kao i probleme s kojima se studenti najčešće susreću.
Pegi Pavletić studentica je prve godine diplomskog studija Istraživanje i razvoj lijekova, na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Osim što će biti predsjednica sveučilišnog Studentskog zbora, predstavljat će studente Sveučilišta u Rijeci u Hrvatskom studentskom zboru.
Zašto si se odlučila kandidirati za Studentski zbor?
To je bila sasvim slučajna odluka. Naime, sudjelovala sam u provedbi Europskih Sveučilišnih Igara u Rijeci prije gotovo dvije godine i sjedila sam s prijateljima, inače trenutnim članovima Studentskih zborova njihovih sastavnica, koji su me nagovarali da se prijavim u taj neki “zbor“. Nakon toga sam se informirala o ciljevima SZSuR-a i zaključila kako je to pravo mjesto za mene. Nisam niti očekivala da ću za samo godinu dana predsjedati istim.
Jesi li stupanjem na poziciju predsjednice Zbora uočila određene probleme s kojima se suočavaju studenti Sveučilišta u Rijeci? Koji su općeniti problemi s kojima se suočavaju hrvatski studenti?
S obzirom na moje projektno iskustvo, zaista vjerujem u jednakost svih članova Zbora i ne smatram da je moj uvid u trenutno stanje različit ili drugačiji od onoga mojih kolega. Prošle sam godine zaista bila jako aktivna i to mi je pomoglo uvidjeti na kojim područjima treba više, a na kojima manje raditi, ali mogu reći kako stavove o potrebnim promjenama formiram u krugu članova Zbora, koji su mi naposljetku dali svoje povjerenje i smatram da moraju imati glas, dok sam ja samo kanal kojim se on prenosi. Ne mogu općenito odrediti koji je glavni problem jer mislim da to ovisi o pojedinim Sveučilištima, ali mogu reći kako me osobno zabrinjava neinformiranost studenata o prilikama koje im se nude, njihovim pravima i obavezama; položaj studenata s invaliditetom i studenata pripadnika manjinskih skupina, te integracija znanosti u studentsku svakodnevicu.
Koji su neki tvoji ciljevi koje si si postavila kao predsjednica Zbora, kako ćeš doprinijeti poboljšanju standarda riječkih studenata?
S obzirom na to kako sam ja veliki pobornik znanosti, voljela bih u tom smislu unaprijediti Sveučilište. Također, svaki predsjednik sanja da će po nečemu ostati zapamćen i nadam se da ću uspjeti uvesti neku promjenu po kojoj ću ostati prepoznatljiva. Ne mogu reći kako nemam ideje, ali ne bih se voljela prenagliti pa bih da ti koraci za sada ostanu tajna. Ipak, moj mandat je star tek desetak dana. Voljela bih poboljšati standard kroz suradnju s voditeljem i članovima Ureda za studentski standard te bih voljela ostvariti želje Domskih odbora. Naravno, u suradnji s Riječkim studentskim centrom, smatram da možemo proširiti usluge koje se pružaju studentima i unaprijediti one postojeće.
Koje bi kvalitete, po tebi, trebao imati predsjednik studentskog zbora? Misliš li da ih ti imaš?
Važna kvaliteta je po meni to da je timski igrač, ali da je snažan i da ima želje i porive boriti se za ciljeve zajednice, čak i onda kada to nisu njegovi osobni ciljevi. Mislim da posjedujem ove kvalitete, mada sam ponekad i preborbena, no smatram kako ću predstavničkim iskustvom izbrusiti svoje kvalitete dodatno. Smatram također da bi predsjednik trebao biti skroman na kritikama, a bogatih prijedloga za napredak te da mora vjerovati u promjene. Mora prepoznavati najbolje u ljudima i znati kako to osloboditi iz njih, čak i onda kada to možda oni sami ne znaju. Treba nadasve imati mnogo strpljenja. Smatram da dobar dio kvaliteta posjedujem, a one koje ne posjedujem pronalazim u svojim kolegama.
Jesi li do sada bila aktivna u studentskom životu i kojim se studentskim projektima možeš pohvaliti?
Do sada sam bila veoma aktivna u studentskom životu, kako protekle akademske godine u Studentskom zboru Sveučilišta u Rijeci, tako i prije toga. Rekla bih kako to zapravo potječe iz mojih srednjoškolskih dana kada sam bila jednako zainteresirana za projektni rad, pa još od 2010. godine sudjelujem na internacionalnom GLOBE projektu: prvo kao sudionica, zatim kao dobitnica treće međunarodne nagrade za najbolji timski projekt iz područja očuvanja prirode što mi je omogućilo da postanem Alumni članica projekta i voditeljica nekoliko međunarodnih projekata u kasnijem slijedu obrazovanja. Na Odjelu za biotehnologiju vodila sam projekte: “Brucošijada Sveučilišnih odjela“, “Case study JGL“, “EkoLab“, s kojim sam ove godine ostvarila internacionalnu suradnju s jednom tvrtkom iz Australije, organizatorica sam znanstvenog dijela projekta “Primatijada 2017.g.“ i studentica koordinatorica Festivala znanosti na Odjelu za biotehnologiju. Od aktivnosti u Studentskom zboru, bavila sam se mnogobrojnim projektima, od kojeg ću istaknuti samo nekoliko najvećih: Znanstveni kutak “Student day festivala 2017.“, „Stručni posjet Institutu Ruđer Bošković“, radionica “CreativeLab“, izložba “Micro- macro art“, “Znanstveni kviz Ureda za znanost“ i meni osobno najdraži projekt koji se još mora ostvariti: “SLUzZ: Studentski laboratorij Ureda za znanost“. Ove godine bila sam u organizaciji “Kampa za brucoše RiBROO“ i “Sveučilišne brucošijade“. Ja sam zaista osoba koja živi za svaki projekt kojim se bavi i to je nešto što me definira, što bi zasigurno članovi mojeg Ureda za znanost potvrdili, a ponekad i iskontrolirali moju neprekidnu želju za projektnim aktivnostima koja ponekad pati zbog granica studentskih obaveza.
Imaš li možda neke hobije i kako ćeš uskladiti njih, studij i obaveze predsjednice Zbora?
Imam podosta hobija, čak ponekad i radim uz studij i obaveze, ali ponosim se svojim organizacijskim vještinama tako da uspijevam uskladiti dobar dio istih. Ako vidim da mi se obaveze preklapaju, isplaniram unaprijed kada ću se baviti čime. Ipak, moram priznati da uz novodobivenu funkciju, mnogo sam hobija morala ostaviti po strani.
Što bi poručila trenutnim maturantima, zašto bi trebali upisati neki od studija baš na Sveučilištu u Rijeci?
Da sam ja u situaciji da opet moram birati, ja bih svoje Sveučilište odabrala ponovno jer je ono moj dom i odrasla sam očekivajući trenutak kada ću i ja biti velika i hodati tim hodnicima starih zgrada mirisa na korištene knjige i škripave parkete. Jako puno studenata koji nisu iz Rijeke pričaju o gradu kao o drugom domu i uživaju u predivnim i neponovljivim zalascima Sunca i naravno, poznatoj buri. Mislim da smo mali, ali upravo zato smo kao jedna velika obitelj. I uvijek se studenti međusobno znaju, povezuju i surađuju jer nas je premalo za formiranje sportskih timova, volontera na događanjima i slično. Stariji kolege su većinom srdačni i pomažu nam snaći se, a i mi radu uzvraćamo uslugu. Jednostavno se osjećamo dobrodošlo.