Tekst koji slijedi namijenjen je svima onima koji ne znaju što jedan diplomirani sociolog može raditi, unatoč tome što taj isti sociolog ima širok spektar mogućnosti. Tina, Tea, Doris i Sanja diplomirale su sociologiju na Filozofskom fakultetu u Splitu, a s njima smo razgovarali o odabiru sociologije kao studija, fakultetskim danima te o
poslu kojeg danas, s fakultetskom diplomom sociologa obavljaju.
Foto: Naslovnica časopisa Humanist
Počnimo s onim standard pitanjima pa ih sažmimo u jedno. Zašto sociologija i je li bila prvi odabir?
Tina: Još prije studija bila sam zainteresirana za ono što se u društvu događa, a što utječe kako na pojedinca općenito tako i na društvo u cijelosti. Pri odabiru studija sam se isključivo vodila navedenim interesima te je stoga i sam odabir bio lak. Program za studij sociologije koji se nudio na sveučilištu u Splitu bio je moj prvi odabir jer je odgovarao mojim interesima i željama u potpunosti.
Tea: Zapravo sociologija nije bila moj prvi izbor. Namjeravala sam upisati Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, ali nisam imala mogućnosti slijediti taj odabir. Kako sam oduvijek imala izražen afinitet za strane jezike, druga opcija mi je bila kombinirani studij engleskog i francuskog jezika. Međutim, odustala sam i od te varijante obzirom da bi to značilo da moram studirati u Zadru (radi francuskog jezika kojeg još uvijek nije moguće studirati u Splitu). Stoga mi je studij sociologije, kao disciplina srodna politologiji te zbog svoje opće sklonosti ka društvenim znanostima, bio treći te ujedno i jedini izbor u Splitu. Nisam aplicirala na niti jedan drugi fakultet, a kako nisam uopće imala predmet sociologije u srednjoj školi te sam se tim više morala pripremati za prijemni ispit, nije baš bila sigurna oklada da ću uopće biti na listi budućih studenata sociologije. Ali obzirom da sam se našla prva na toj istoj listi, nije bilo nikakve sumnje da je sociologija pravi odabir. Znam da pomalo zvuči iznenađujuće otkud uopće zanimanje za sociologiju budući da nisam uopće slušala taj predmet u srednjoj školi. Naime, upisala sam Turističko-ugostiteljsku školu u Splitu upravo zbog orijentiranosti ka jezicima, da bih kasnije proučavala sestrine udžbenike iz sociologije i psihologije jer sam otkrila zanimanje za te teme još od ranih srednjoškolskih dana. A što osoba više čita, više je toga i zanima. A obzirom da me tada jako privlačilo istraživačko novinarstvo, za mene je velika prednost studija sociologije u Splitu upravo bila empirijska orijentiranost, odnosno istraživačko usmjerenje studijskog programa.
Doris: Upis na studij sociologije za mene je bila avantura u nepoznato. Naime, u srednjoj školi nisam imala predmet sociologije, a dvoumila sam se između studija psihologije i ekonomije, a opet odlučila sam treće. I danas mislim da nisam pogriješila jer širina znanja koju dobiješ na studiju sociologije je praktično primjenjiva u bilo kojem sektoru da radiš.
Sanja: Sociologija je po završetku srednje škole bila moj prvi i jedini izbor što se pokazalo dobrom odlukom. Oduvijek su me zanimale različite supkulturne skupine, ideologije i forme devijantnog ponašanja. Tema mog maturalnog rada je bila iz talijanskog jezika, a pisala sam o povijesti talijanske mafije, čime sam objedinila sociologiju, povijest i talijanski jezik. Nedugo nakon uvodnih predavanja iz sociologije u gimnaziji, znala sam da je to moj izbor.
Cijeli studij pamtim kao jedno kreativno i produktivno okruženje u kojem su nas profesori poticali na razmišljanje, sučeljavanje stavova, otkrivanje novih…Mogli smo birati izborne kolegije s našeg i drugih odsjeka, a za neke od njih i danas smatram kako bi ih sve društveno-humanističke znanosti trebale slušati i polagati.
Sociologija je studij koji se može primijeniti u svim sferama života i ovisno o afinitetima, svatko može pronaći područje koje ga posebno motivira na istraživanje i usavršavanje. Potvrda mojeg dobrog izbora studija svakako su bile i ocjene temeljem kojih sam dobila Dekanovu i Rektorovu nagradu.
Danas ste sociologinja zaposlena u struci. Recite nam ukratko gdje ste zaposleni i dajte nam uvid u neka svoja iskustva.
Tina: Po završetku studija ukazala mi se prilika za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja gdje kao magistra sociologije u svrhu izrade monografije Službe provodim sociološka kvalitativna i kvantitativna istraživanja te analizu sadržaja postojećih materijala. S obzirom da je sociologija, kao što sam već rekla, bila moj prvotni odabir i struka u kojoj sam se pronašla kroz navedeno pružena mi je prilika za primjenom stečenih znanja, vještina i kompetencija koje sam stekla tijekom studija kao i njihovim dodatnim usavršavanjem.
Tea: Trenutno sam zaposlena u Udruzi „MI“ – Split. Međutim, to mi nije prvo zaposlenje. Kao i za mnoge visoko obrazovane mlade osobe danas u Hrvatskoj, stručno usavršavanje bez zasnivanja radnog odnosa, ili tada popularni „rad za 1600“ (danas je taj iznos ipak nešto pristojniji), omogućilo mi je stjecanje prvog radnog iskustva. Ali nakon što mi se ukazala prilika za pravi radni odnos, nisam ipak odradila planiranih godinu dana, unatoč tome što mi je zapravo tadašnja radna pozicija, statistička obrada podataka, bila usko vezana uz struku.
U Udruzi „MI“ sam zaposlena kao suradnica na projektima. Projekti su tematski različiti te se odvijaju na različim razinama, od lokalne do međunarodne razine. Stoga se razlikuje i moja radna pozicija u okviru tih projekata. Primjerice, na jednom lokalnom projektu imam ulogu PR-a, odnosno zadužena sam za odnose s javnošću, dok sam na jednom projektu nacionalne razine odgovorna za komunikaciju i mapiranje – tzv. Communication and mapping officer. Određene projektne pozicije mi pružaju mogućnosti konkretne implementacije znanja stečenih na studiju za pojedine aktivnosti, međutim, istovremeno svaka od njih predstavlja ujedno i izazov te potrebu za dodatnim usavršavanjem i usvajanjem novih vještina. Naime, svaki donator ima drukčija pravila, počevši od pisanja aplikacije pa do izvještavanja, stoga je konstantna prilagodba neophodna obzirom da se administrativni zahtjevi neprestano povećavaju. Iako u javnom diskursu često možemo čuti riječ „projekt“, mislim da se njeno značenje ponekad olako shvaća, poglavito kad se radi o projektima financiranima iz Europske unije. Nažalost, tendencija je da se više vremena posvećuje administrativnim zahtjevima nego provođenju aktivnosti projekata.
Doris: Svoj put sam pronašla unutar sustava socijalne skrbi. Zaposlena sam u Mreži udruga osoba s invaliditetom Dalmacije na radnom mjestu voditeljice projekata i financija. Posao koji radim nije „u struci“ u strogom smislu te riječi, međutim znanja iz područja sociologije primjenjujem svakodnevno u svom radu. Prethodno sam radila u Centru za socijalnu skrb Split (CZSS Split) kao suradnica na projektu „Svi zajedno“ – namijenjenog djeci i mladima iz sustava socijalne skrbi. Uz svoj redovan posao u Mreži, surađujem i dalje sa CZSS Split kao stručna suradnica na projektu „Info pult“ kojem je cilj informirati stručnjake i građane o pružateljima usluga u zajednici. Također, surađujem s organizacijama civilnog društva i privatnim firmama na pripremi projekta, naročito iz EU fondova.
Sanja: Zaposlena sam u Uredu za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Splitu gdje radim kao stručni suradnik za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju. Proteklu godinu sam provela u Uredu na stručnom osposobljavanju, a potom sam zaposlena na Erasmus programu.
S Uredom za međunarodnu suradnju i sveučilišnom koordinatoricom, prof. Anom Ćosić ,sam izuzetno dobro surađivala još prilikom istraživačkog dijela mog magistarskog rada – Stručna praksa u inozemstvu – stanje i perspektive – u mentorstvu prof.dr.sc. Renate Relje. U spomenutom radu, multimetodskim pristupom sam anketirala određen broj studenata svih sastavnica Sveučilišta koji nisu bili na Erasmus stručnoj praksi i komparirala dobiveno s rezultatima polustrukturiranih intervjua provedenima sa studentima koji su bili na mobilnosti.
Do tada ovakav tip istraživanja nije bio proveden u Hrvatskoj i šire pa su rezultati istraživanja prezentirani na Međunarodnoj konferenciji u Vodicama , a rad, u formi skraćenog znanstvenog rada je publiciran u Međunarodnom zborniku Hrvatskog andragoškog društva.
Donedavno je stručna praksa unutar programa Erasmus bila „u margini“ studijskog boravka jer studenti, kao što su pokazali i rezultati moga rada, nisu bili toliko upućeni u sve mogućnosti Erasmus programa. No, na naše veliko zadovoljstvo situacija se mijenja i interes studenata je na posljednjem natječaju bio toliki da je broj prijava prešao dodijeljena sredstva.
Jako sam zadovoljna na radnom mjestu jer radim u jednoj izuzetno afirmativnoj, dinamičnoj i produktivnoj sredini, s kolegama koje se kontinuirano usavršavaju i napreduju u svim sferama.
Rad sa studentima koji planiraju otići na Erasmus stručnu praksu te nastavnim i nenastavnim osobljem Sveučilišta koji također mogu otići na aktivnost osposobljavanje ili podučavanje u okviru programa Erasmus te neizostavna suradnja sa svim sastavnicama Sveučilišta omogućuju mi razvijanje širokog dijapazona znanja i vještina.
Ono što mi je posebno zanimljivo jest činjenica kako sada „iz prve ruke“ mogu vidjeti kako funkcionira program Erasmus na našem Sveučilištu koji sam za potrebe diplomskog rada istraživala gotovo 8 mjeseci.
Foto: Intervju u časopisu Humanist
Sad kad se osvrnete na dane studiranja, postoje li neke anegdote, po čemu ćete se sjećati tih dana, što pamtiti? Uz neku poruku svojim budućim kolegama 🙂
Tina: Tijekom pet godina studija dogodi se puno toga što utječe na vas, bilo pozitivno ili pak negativno. Svaki dan je poseban na svoj način i donosi nove izazove čijim svladavanjem iz dana u dan sve više rastete kao osoba. Ono što je nemoguće ne izdvojiti su kolege s kojima sam svakodnevno dijelila sve s čim smo se za vrijeme studiranja susretali. Osim veselih druženja neovisno o struci te rasprava o temama o kojima studenti inače pričaju, pokretali bi razgovore i o zbivanjima koja utječu na svakodnevnicu društva općenito. Od prvog dana bili smo složni i povezani. Kraj studija nije značio i kraj našeg druženja. Odlučili smo doprinjeti našoj struci, primijeniti znanja, vještine i kompetencije koje imamo u praksi te ih ujediniti. Kao rezultat toga, danas možemo govoriti o novoosnovanoj sociološkoj udruzi Imaginacija- splitsko društvo sociologa.
Naime, svaki studij krije neku svoju posebnost i specifičnost, pa tako i studij sociologije. Pri tome, ono što bi poručila budućim kolegama je da ukoliko imaju interes za proučavanjem društvenih izazova općenito, ali i njihovog utjecaja na pojedinca te društvo u cijelosti, studij sociologije je upravo odabir s kojim neće pogriješiti. Omogućit će im jedan novi pogled na društvena zbivanja, pa i na ona svakodnevno prisutna u njihovom osobnom životu. Sve to imat će priliku doživjeti kroz predavanja profesora te vlastite seminarske radove, radionice i na druge zanimljive načine.
Tea: Studiranje mi je definitivno bilo najljepše razdoblje u životu. Za čitavo vrijeme studija sam primala stipendiju, fakultetske obveze sam izvršavala bez poteškoća te sam imala vremena i za honorarne studentske poslove što mi je omogućilo financiranje mnogih putovanja, festivala, koncerata koje si inače ne bih mogla priuštiti da sam studirala u Zagrebu. Štoviše, koliko zapravo volim putovanja svjedoči i tema mog diplomskog rada – „Putovanja mladih u suvremenom društvu“.
Zahvaljujući studiju sociologije danas imam prijatelje za cijeli život. Anegdote? Njih ima i previše. Mislim da sam zapravo još uvijek nostalgična za tim studentskim danima bezbrižnosti J
Za buduće kolege imam samo jednu jednostavnu poruku: studirajte ono što volite i uživajte u tome. Ja zasigurno jesam. Jedino mi je žao što nisam mogla iskoristiti priliku Erasmus studijskog boravka ili stručne prakse. Danas mlađe generacije imaju mnogo više mogućnosti u tom pogledu. Zato iskoristite tih pet godina svog života najbolje što možete!
Doris: Dane studiranja pamtiti ću po obveznim ispijanjima kava prije i poslije predavanja J. Šalu na stranu, posebnih anegdota sada se ne mogu prisjetiti. Ono što bih poručila studentima sociologije da maksimalno iskoriste svoj studij, da budu aktivni, informiraju se, sudjeluju na stručnim skupovima i prezentacijama, odnosno da već tijekom studija utječu na svoje buduće zaposlenje. Zaposliti se kao sociolog zaista nije jednostavno. Povećajte svoje šanse za zapošljavanjem volontiranjem, kao što sam ja to učinila.
Sanja: Neka od ranijih sjećanja s prve godine fakulteta vežem uz predavanja koja smo imali u zgradi kraj „Prime“ u gradu, koju ćemo vjerujem svi pamtiti po upoznavanjima koja su prerasla u prava prijateljstva koja i dalje traju, kolektivnim višesatnim druženjima i lijepim uspomenama. Na drugoj godini studija smo se prebacili u zgradu Klerikata, a većina naših dogodovština vezuje se uz tu zgradu na Trsteniku koja je u to vrijeme bila „usred ničega“.
Jedna od smješnijih situacija je bila kad su kolegice išle tamo na neka od prvih predavanja, a kako tada nismo znale koji je „pravi“ pristupni put do zgrade u kojoj smo slušali predavanja, one su se izgubile i završile na nečijem privatnom posjedu odakle su gromoglasno protjerane i s kojeg su jedva našle put do fakulteta.
Jednom prilikom imali smo predavanja gotovo cijeli dan uz kraće pauze i kolega je htio naručiti pizzu, no s druge strane linije su ga odbili jer nisu znali gdje tu istu pizzu treba dostaviti. J
Šalu na stranu, te dane ću uvijek pamtiti po divnim kolegama koji su voljeli svoj studij i bili veoma zainteresirani za kolegije, otvorenoj i neposrednoj komunikaciji profesora i studenata te njihovim prijateljskim i profesionalnim pristupima i metodama rada.
Preporuka sadašnjim i budućim studentima je da studirate ono što volite i uživate maksimalno tijekom studija ukoliko upišete Sociologiju jer vjerujem da na ovaj studij malo tko može doći slučajno ili zato jer nije znao što bi drugo.
Također, savjetujem da pažljivo birate temu diplomskog rada jer vam ista može danas-sutra donijeti nebrojene mogućnosti.
I naravno, tokom studiranja, svakako iskoristite mogućnost odlaska na Erasmus+ stručnu praksu ili studij, proširite svoje vidike, upoznajte druge kulture i načine života, steknite nova saznanja i vještine. I za kraj citirala bih Edith Piaf i njenu kultnu pjesmu “Non, je ne regrette rien”. Ne žalim za ničim i uz sve dobre i loše dane, a neusporedivo je bilo više onih dobrih, da upisujem ponovno fakultet, moj izbor bi zasigurno bio isti.
Tekst je prenesen iz trećeg broja Humanista, časopisa studenata Filozofskog fakulteta u Splitu, uz dopuštenje uredništva.
