Ispovijesti ilegalaca u domovima: Nikad manja ponuda, nikad veća potražnja
Kao i svake godine, još i prije objave rezultata natječaja za smještaj u studentskim domovima u Zagrebu, tržište kupoprodaje mjesta u domovima cvjeta. Ako ste učlanjeni u neku grupu doma na Facebooku, vjerojatno vam je naslovnica preplavljena objavama poput ‘Kupujem ŽM/MM’.
Foto: Dominik Smolak
Kupoprodaja mjesta u studentskim domovima je velik trn u oku svima koji pokušavaju na legalan način doći do mjesta u domu. Ako kojim slučajem niste upoznati sa situacijom, radi se o tome da studenti, koji ne planiraju živjeti u studentskom domu, se prijave na natječaj te ostvare pravo smještaja. Zatim prodaju svoje mjesto nekome od onih kojima je zaista potrebito mjesto u domu, ali nisu uspjeli ostvariti pravo smještaja.
Osim činjenice da se radi o ilegalcima te da bi svi mogli biti uhvaćeni u ovom pothvatu i za to kažnjeni, radi se i o vrlo nemoralnom djelu. Pitanje je koliko se mogu kriviti studenti koji su prisiljeni u tu situaciju, ali zato bez problema možemo osuđivati one koji planirano uzimaju mjesta potrebitijim studentima, radi vlastitog profita.
SC se nikada nije posebno potrudio stati na kraj toj praksi, a čak i da se počnu baviti time, u većem problemu bi bili oni koji su kupili dom, jer bi morali iseliti i tako ostali bez smještaja do kojeg su jedva došli. Rizik za one koji kupuju dom je puno veći nego za one koji prodaju dom, iako su veći problem oni što prodaju dom.
Ove godine je bodovna granica još viša nego inače (zbog manje raspoloživih mjesta), pa je samim time i potražnja za mjestima veća nego inače. Iako se nalaze i objave o prodaji mjesta, puno je više onih koji kupuju mjesto.
Nekoliko studenata i studentica je odlučilo razgovarati s nama i objasniti ju svoju poziciju. Radi se o ljudima koji nemaju drugu opciju nego otići u dom. Neki od njih znaju da ih to čeka svake godine, no postoje i oni koji se iznenade kada dođu rezultati natječaja, pa žive veliku paniku dok ne riješe situaciju sa smještajem. Donosimo njihove priče!
– Već sam bio prve godine studija u domu. Nisam nikada kupovao mjesto, ovo bi mi bila prva takva godina, ako uopće uspijem kupiti dom. Kupio bih dom iz razloga zato što sam prve godine kada sam studirao bio na jednom smjeru za kojeg sam vrlo brzo shvatio da nije za mene i odmah sam odustao. Točnije pred kraj prvog semestra te sam radio cijeli drugi semestar i ostvario 0 ECTS bodova na prvoj godini. I onda sam se lani prebacio na drugi studijski smjer koji mi je bio bolji i imao sam i odličan prosjek i sve. Mislio sam da ću dobiti dom ove godine, ali SC računa i onu prvu godinu (iako nisu isti smjerovi) i onda nemam 40 ECTS bodova u prosjeku po godini jer zbrajaju 0 iz te prve god (koja nema veze s ovom) i sadašnje ECTS bodove (54), i dijele na 2 (kao broj godina studiranja) i tako nemam pravo. Iskreno ne znam kako se osjećam po temi prodaje mjesta, mislim da nije baš okej da ljudi koji odmah znaju da neće biti u domu prijavljuju dom i tako misle zaraditi na drugim studentima kojima je dom možda jedina opcija koju financijski mogu izdržati, a ima takvih studenata. Čak i onih koji možda ne ispunjavaju socio-ekonomsku kvotu za izravan upis, ali eto nemaju sredstva za stan. Ne znam doduše na koji bi način SC mogao to spriječiti i znati koji studenti misle kasnije prodati dom, ali da to zvuči fer, baš i ne. Trenutno nisam naišao na previše ponuda, a iskreno i one na koje jesam naišao smatram malo nerealne. Tipa 7000 za sr iii. kategoriju, što mislim da je previše . Našao sam jednog dečka, s lažnog profila jer se očito boji u grupi staviti svoje ime, koji je rekao da prodaje sr iii. za 4700 kn i to je bila daleko najbolja ponuda koju sam našao. Čuo sam se njim i kada sam mu se javio drugi dan, više ga uopće nije bilo online niti mi je odgovorio na poruke (a dan prije sasvim ok komunikacija), tako da sam trenutno i dalje u potrazi. Nekako sumnjam da će išta biti jer vidim puno više objava kupujem nego prodajem ali vidjet ćemo, rekao nam je anoniman student koji još uvijek traži svoje mjesto.
– Ovo mi je peti odlazak u dom, peta godina za redom. Do sad sam uvijek kupio dom od poznanika, osim prvog puta kad sam ga “dobio” u učeničkom domu na Sopotu. Trenutno tražim dom za frenda, za sebe sam već kupio. Živjeti s kupljenim domom, barem meni osobno, je najnormalnije kao i svakoj drugoj osobi koja je dobila dom. Ne živim u strahu ili nešto slično – najnormalnije komuniciram s čistačicom koja me osobno useli i iseli iz doma te spavam s oba oka sklopljena. Dom kupujem zbog praktičnosti i cijene življenja u Zagrebu kroz akademsku godinu. Student sam kineziološkog fakulteta: faks mi je preko puta ceste, menza odmah također, društvo, blizina sportsko rekreacijskih sadržaja (Jarun, Sava, nasip…) i sve potrebno mi je na pola sata javnim prijevozom. Odlazak u stan je duplo skuplji od doma, uključujući cijenu samog mjesta koje moram kupiti od nekog. Lokacija stana ne može biti bolja od lokacije doma, često se traži potpisivanje ugovora na minimalno godinu dana, o najmodavcima da ne pričamo, nikad ne znaš… Priča oko mojeg kupovanja doma je krenula nakon prve godine fakulteta – upisao sam parcijalu, međutim po tadašnjem sistemu studiranja na kineziološkom fakultetu sam sljedeće 2 godine mogao upisati maksimalno 30 ECTS bodova po godini te iz tog razloga više nisam mogao zadovoljiti uvjet natječaja od 40 ECTS bodova godišnje za sudjelovanje u natječaju. Te godine sam dobio preko veze, bez natječaja, mjesto u učeničkom domu u Sopotu gdje su u dva paviljona bili smješteni i studenti. Sljedeće godine mi je ostao jedan predmet te ponovno ne uspijevam zadovoljiti uvjet natječaja. Svake godine nakon toga, uključujući i ovu, prosjek ECTS bodova po godini mi je između 40 i 45, djelomično naravno i vlastitom greškom i prenošenjem dva predmeta kroz godine. Zbog mog prosjeka ECTS bodova, SC mi svake godine skida 30% od bodova na natječaju koje mi donose moji ostvareni ECTS bodovi i prosjek te gubim između 300 i 320 bodova svake godine. Dogodi se da mi fali manje od 100 bodova unatoč svim dodatnim bodovima. Neki prodaju dom za zaradu, ako su dom dobili zbog vrhunskih rezultata studiranja možda su to i zaslužili. Neki možda prodaju poznanicima ili rodbini koji ne mogu dobiti dom, a treba im ili si ne mogu priuštiti odlazak na stan. Ako je netko dobio dom putem natječaja neka ga proda ako baš želi, zaslužio ga je valjda ako je takav natječaj. Mislim da su veći problem ljudi koji dobiju dom zbog socioekonomskog statusa – na primjer oba roditelja nisu zaposlena, ali imaju ovaj ili onaj iznos prihoda koji je često veći od roditelja onih studenata koji ne mogu dobiti dom tim putem. Osobno znam više takvih primjera. Ali to je već problem koji SC sigurno ne može riješiti. Ne vjerujem ni da se SC baš može previše igrati policije i upadati u pet tisuća soba radi kontrole, nije da su baš u najboljem odnosu sa studentima. Ne mislim da su oni krivci što ja nisam dobio dom, realno krivac sam ja sam zbog ispita koji nisu bili položeni na vrijeme, ali nije ni da mi je gore navedeni sistem studiranja na faksu nakon moje prve godine baš pomogao. Ne znam prodaje li više ili manje ljudi dom ove godine, iskreno ne pratim previše situaciju. Znam samo da cijene mogu ići do 7 tisuća kuna. Osobno dajem 3500 tisuće svake godine i znam da imam sigurno mjesto, rekao nam je anoniman student koji je ilegalac dugi niz godina.
– Nije mi prvi odlazak, već četiri godine sam dobivala radi bodova. Živjeti u domu je super, ali ne preko puta Roka (užasan klub, kad dođete brucoši, radije se raspitajte gdje ići nego samo pratiti ostale)… To je noćna mora. Ove godine kupujem, jer nisam znala da po zakonu ako upisujem drugi put istu razinu studija, ja nemam pravo na dom, a upravo zato sam upisala drugi faks nakon jednog završenog kako bih imala studentska prava… Inače od prije su mi se znali gubiti bodovi jer ili ti fali dokument ili si krive posla. Smiješno je što sve traže i još traže da ih osobno doneseš što je još smješnije… U ovoj situaciji se sad lijepo vidi da se može sve online poslati. Osobno sam bila protiv te prodaje sve do jučer dok meni nije zatrebalo. Znači 100% protiv jer ti koji prodaju rade sebi profit, umjesto da ustupe nekom kome je potrebno. A sad bi mene na primjer spasilo da netko ima sobu. SC-u nije u interesu da ove primopredaje reguliraju jer i sami to rade. Nažalost znam jer jedna cimerica je došla na crno preko upravitelja…. Ove godine mi se čini da se manje prodaje, meni se javilo samo dvoje, s tim da su cijene bile ok. Ali ako je više zainteresiranih, onda prodaju onome tko više ponudi. Uglavnom, cijene idu na redovnu cijenu pa plus 100 kn. Na primjer, ako je dom inače za tu kategoriju 300 kn, oni će je prodavati za 400 kn, objasnila nam je anonimna studentica.
Kako će se ove godine snaći ilegalci, i do kojih bi to sve problema moglo dovesti uzimajući u obzir trenutnu epidemiološku situaciju, ostaje nam tek za vidjeti.
