Istraživanje dokazalo: Hrvatska birokracija zlostavlja znanstvenike, osjećaju se frustrirano
Frustrirano, bespomoćno i nezadovoljno – tako se osjećaju voditelji projekata Hrvatske zaklade za znanost. Pokazalo je to istraživanje Violence Research Laba. Razgovarali smo s nekoliko voditelja Zakladinih projekata koji se žale da sustav, koji je osmišljen da bude podrška znanstvenicima, čini upravo suprotno – sputava ih u njihovu radu. Primjerice, za jednog doktoranda moraju s čak deset papira mjesečno dokazivati da su mu isplatili plaću te na svakom od tih papira prije skeniranja navesti podatke o projektu, a papire im vraćaju i jer ‘pečat nije dovoljno vidljiv’. Zaklada nema telefonski broj, no mogu joj se obratiti mejlom – s kojeg dobivaju anonimne odgovore.
foto: Headway on Unsplashfoto
Surađujući s Hrvatskom zakladom za znanost pretežno se osjećamo izloženo budalaštinama, smatra polovica voditelja znanstvenih projekata financiranih putem Zaklade.
Pokazalo je to istraživanje koje je proveo Violence Research Lab. Frustrirana načinom na koji se zajednica odnosi prema njoj kao voditeljici jednog od projekata koje financira, izv. prof. dr. sc. Anna-Maria Getoš Kalac odlučila je odnos HRZZ-a i voditelja projekata uklopiti u istraživanje o cyber nasilju.
Bespomoćni i frustrirani
Dvanaest posto voditelja projekta odazvalo se anketi kojom je htjela ‘ispitati osjećaj bespomoćnosti u kontekstu općeg (ne)zadovoljstva među voditeljima istraživačkih i uspostavnih istraživačkih projekata HRZZ-a’. I uspjela je dokazati svoju pretpostavku.
– Priznati znanstvenici kroz svoj rad izloženi su cyber bullyingu od strane bezlične birokracije. Pri tome ih se čak 40% ispitanih voditelja pretežito osjeća bespomoćno, a preko 50% pretežito frustrirano. Ne samo da smo detektirali visoku izloženost cyber bullyingu, nego dobiveni rezultati indiciraju stanovitu kroničnost viktimizacije u tom pogledu, navodi Getoš Kalac u izvješću svog istraživanja.
Deset papira za jednu stvar
Da bismo saznali o čemu se zapravo radi te o kakvom je obliku zlostavljanja riječ, zamolili smo prvo profesoricu Getoš Kalac da nam pojasni.
– Kad je Hrvatski sabor osnivao zakladu, zamisao je bila da ona bude podrška znanstvenicima. No zapravo ispada da je suprotno, rekla nam je Getoš Kalac odmah na početku našeg razgovora. I krenula nabrajati primjere…
Na projektu kojeg vodi na zagrebačkom Pravnom fakultetu, na kojem predaje već dulji niz godina, ima zaposlenog jednog doktoranda. Zakladi preko čijeg se novca financira njegova plaća, kaže, Pravni fakultet za svaki mjesec s deset papira mora dokazati da mu je isplatio plaću.
Da, 120 papira samo za godišnju plaću jednog doktoranda. Obračun plaće, priča voditeljica projekta, Zakladi nije dovoljan dokaz pa fakultet mora posebno dokazati da je platio zdravstveno, mirovinsko, i tako dalje.
Sve se skenira i prepisuje
A da stvar bude bolja, prije no bilo koji papir skeniraju kako bi ga unijeli u sustav, na njemu moraju naznačiti podatke o projektu.
Radom na projektima tako generiraju na tisuće stranica bespotrebne dokumentacije čiji sadržaj dodatno prepisuju u online sustav.
HRZZ: Anketa nije naša
Kada su iz Zaklade primijetili da je Getoš Kalac poslala anketu o zadovoljstvu, preko svojih su stranica obavijestili voditelje projekata da navedena anketa nije dio projekta koji financiraju, a o istom su obavijestili i profesoricu.
Zaklada nije obaviještena niti je dala suglasnost za provedbu predmetnog istraživanja. Također, napominjemo da u bazi projekata Zaklade koja je javno dostupna na mrežnoj stranici ne postoje adrese e-pošte voditelja projekata te Zaklada nije dostavila Vaše e-mail adrese projektnom timu koji provodi anketu, naveli su u obavijesti.
Getoš Kalac kaže da je svejedno nastavila s istraživanjem. U zaglavlju ankete je dodala kako je stav HRZZ-a da anketa nije dio istraživanja, no voditelji projekta. Kontakte sudionika ionako nisu pronašli na stranicama Zaklade i/ili njihovih projekata.
A komunikacija Zaklade i voditelja posebna je priča. HRZZ nema broj telefona koji bi voditelji mogli nazvati, već se sva komunikacija odvija mejlom. Iako odgovaraju ažurno, znanstvenici ne znaju tko im je zapravo odgovorio jer su odgovori anonimni, tj. nema imena osobe koja piše uime Zaklade.
‘A di je pečat?’
Komunikaciju kao poseban problem vidi i prof. Kristian Vlahoviček sa zagrebačkog PMF-a, kojemu su, između ostalog, dokumentaciju vraćali i jer ‘pečat nije bio dovoljno vidljiv’.
– Takva birokracija ocrtava nemoć administrativnog osoblja na svim razinama da samostalno i odgovorno razlučuju bitno od nebitnog, pa to dovodi do prekomjernog ‘zatrpavanja papirima’ i gomili nelogičnih traženja koje često graniče s apsurdnima u stilu ‘fali pečat’, kaže profesor.
Kupiti dva laptopa za cijenu jednog – krimen u očima Zaklade
Pita se je li administracija HRZZ-a sama sebi svrha.
– Umjesto da se projektne voditelje u najmanju ruku pusti na miru da rade svoj posao (a u najbolju ruku da im se u tome i pomogne ponekim savjetom kako bolje upravljati projektom), administracija često postavlja samu sebe kao svrhu postojanja zaklade a svi smo mi tu zapravo da se najbolje prilagodimo njenim potrebama, kaže.
Često se, priča, dogoditi da se znanstvenike u godišnjem financijskom izvještaju kazni jer su, eto, uspjeli za cijenu jednog uređaja kupiti dva, a napisali su da će kupiti samo jedan. Ili zato što su za isti iznos poslali troje umjesto dvoje studenata na kongres, a prilikom planiranja, tri godine ranije, u kućicu ‘koliko ljudi po kongresu’ napisali su brojku dva.
– Što je još apsurdnije, ovakav ‘krimen’ je u očima Zaklade identičan onome da ste novac spiskali na – janjetinu, nabraja Vlahoviček apsurde Zaklade. Naime, za one voditelje koji su u jednom projektnom razdoblju ‘hvatali krivine’ ne postoje nikakve zapreke da se ponovno jave na natječaj, čak i ako im projekt (u rijetkim slučajevima) bude ukinut zbog financijskih malverzacija, nabraja Vlahoviček apsurde Zaklade.
Zaključuje kako se HRZZ prema korisnicima ponaša ne kao partner, već kao maćeha.
Mnogi požale što su prijavili projekt
Naš treći sugovornik, također voditelj projekta, koji je želio ostati anoniman, nabraja još nekoliko nelogičnosti birokracije.
‘Izmijenili pravila, pišite sve ispočetka’
Niste potrošili sredstva? Ispunite obrazac…
Drugi primjer vezuje uz činjenicu da nastavak financiranja projekta ovisi o prihvaćanju periodičkog izvješća, iako HRZZ-u treba četiri do pet mjeseci za evaluaciju periodičkog izvješća.
Zaklada: Objavit ćemo očitovanje
Prema svemu sudeći, ova će se priča produljiti.
