Istraživanje pokazalo koliko je studenata usamljeno: ‘Hrvatskoj nedostaju sustavnija praćenja mladih’
Gotovo 30 posto studenata i studentica navodi da se osjeća usamljenije nego većina svojih vršnjaka. Nadalje, gotovo pola sudionika istraživanja s 192 studenta iz Hrvatske pokazuje značajne simptome narušenog mentalnog zdravlja. Sukus je to istraživanja koje su provele stručnjakinje u području psihologije dvaju zagrebačkih fakulteta. Upozoravaju i da Hrvatskoj nedostaju sustavnija praćenja djece i mladih.
Usamljenost | ilustracija: Pixabay
Odnos usamljenosti i mentalnog zdravlja kod studenata proučavale su psihologinja i doktorandica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF) u Zagrebu Marina Trbus, izvanredna profesorica na ERF-u Miranda Novak i asistentica Ana Petak na Fakultetu hrvatskih studija. Kako nam je otkrila Trbus, rezultati preliminarnog istraživanja sa 192 studenata iz Hrvatske pokazali su da u prosjeku ne postoje odstupanja u doživljaju usamljenosti kod mladih.
– No, ono što je važno imati na umu je da gotovo 30 posto studenata i studentica u ovom uzorku navodi da se osjeća usamljenije nego većina njihovih vršnjaka. U preliminarnom istraživanju bilo je 57,8 posto studentica, a provele smo ga prošle jeseni. Nalaz koji nas je također zabrinuo je da smo u ispitivanom uzorku utvrdile da gotovo pola sudionika (49,2 posto) pokazuje značajne simptome narušenog mentalnog zdravlja. Kao i u većini drugih provedenih istraživanja, studentice su značajno sklonije ovim teškoćama od studenata. Općenito, zaključak našeg istraživanja pokazao je da su teškoće mentalnog zdravlja značajno umjereno povezane s usamljenosti. Svakako, ovi rezultati upozoravaju na potrebu za daljnjim praćenjem tih trendova kod studenata, započela je Trbus.
‘Rezultati su ukazali da će upravo usamljenost utjecati na povezanost između socijalne anksioznosti i depresivnosti’
S usamljenošću, nastavila je Trbus, studenti se ne bi trebali boriti sami. To je na svjetskoj razini javnozdravstveni problem, naglasila je, ne samo zbog rastućih brojki usamljenih nego i zbog njezine jasne povezanosti s lošijim fizičkim i psihičkim stanjem.
– I kroz ovo naše istraživanje, potvrđena je povezanost psihopatoloških simptoma s većom vjerojatnošću usamljenosti, no povezanost ili kako mi to kažemo komorbiditet je vrlo čest među simptomima koji ukazuju na teškoće mentalnog zdravlja. Primjerice, u jednom drugom istraživanju koje smo provele, rezultati su ukazali da će upravo usamljenost utjecati na povezanost između socijalne anksioznosti i depresivnosti. Kad malo bolje pogledate, to jako ima smisla. Ako se primjerice osjećam neugodno u socijalnim situacijama, te od sebe očekujem puno, (što je uvijek karakteristično za socijalnu anksioznost – da imamo jako visoke standarde i očekivanja od sebe te o tome kako bi nas drugi trebali percipirati u toj situaciji), onda naravno da ćemo se manje upuštati u interakcije s drugima. Zbog toga ćemo u manjoj mjeri ulaziti u razgovore i druženja, a ako i to napravimo, zbog visokih standarda ćemo vjerojatno biti jako nezadovoljni sa sobom ili ćemo uložiti toliko napora da ćemo biti užasno iscrpljeni te će nam trebati duže da se oporavimo od toga, pa je moguće da ćemo za neko vrijeme odgoditi druženja, pojasnila je Trbus.
Dodala je da doživljaj tog stresa i iscrpljivanja dovodi do toga da se osobe manje izlažu druženjima. Tako će rasti i nesklad između željene i stvarno doživljene socijalizacije, a upravo je to definicija usamljenosti, napomenula je Trbus. Sve to dovodi do gubitka nade, iscrpljenosti i kritičnosti prema sebi, što su već depresivni simptomi, ustvrdila je.
– U meta-analizi koju su proveli Holt – Lunstad i njegovi suradnici na 70 studija koje sadrže kvantitativne podatke o smrtnosti na koju utječu usamljenost, društvena izolacija ili samački život, utvrdili su da je socijalna nepovezanost barem jednako štetna za ljude kao i već etablirani čimbenici rizika poput pretilosti, tjelesne neaktivnosti i pušenja do 15 cigareta dnevno. Ove nalaze potvrđuju i druga istraživanja, izdvojila je Trbus.
Dio rješenja osnaživanje obitelji i škola, ali i interakcija s drugima
Pitanje usamljenosti ujedno je pitanje društva, istaknula je Trbus, pri čemu su za dio rješenja bitna dva čimbenika. Prvi jest osnaživanje obitelji i škola te sama zajednica. Postoje indikacije, navela je, da se predispozicije za usamljenost formiraju kroz način na koji osobe uče interpretirati socijalno okruženje.
– Ako imamo formiran stav više u smjeru da će nas drugi povrijediti, ismijati ili kritizirati, veće su vjerojatnosti da ćemo mi razvijati kritičniju procjenu drugih čime ćemo teže ostvarivati zadovoljavajuće odnose. Drugi dio je činjenica da smo sve više, što zbog načina života, što zbog ekrana, isključeni iz ispunjavajućih interakcija. Naime, možemo reći da je antidot (protuotrov, op.a.) za usamljenost, smislena ispunjavajuća interakcija. Zapravo, to je lijek za jako puno teškoća i kriza s kojima se kao vrsta susrećemo jer smo mi prije svega društvena bića naučena na život u zajednici, a naš mozak je zapravo socijalni organ. I ovdje je važno naglasiti da nije važno da imamo puno odnosa i prijateljstava, već kakva je kvaliteta tih odnosa, istaknula je Trbus.
S obzirom na to da zagrebačko sveučilište pokreće novo savjetovalište za studente, Trbus smo pitali što kaže na to. Navela je da je podrška svakako i više nego dobro došla jer je studentsko razdoblje važno za daljnji razvoj u zrelu, odgovornu i autonomnu odraslost.
– Ono što u Hrvatskoj nedostaje su sustavnija praćenja djece i mladih, jer tada možemo i kvalitetnije znati što se događa, i drugo što nam je potrebno je početi provoditi smislene intervencije u skladu s tim istraživanjima. Sve ovo bi trebalo tada objediniti u neke sustavne politike kako bi se osigurali sinergijski učinci. Ovako, možda problem rješavamo djelomično ili polovično, a bolje ciljane mjere, bi omogućile da se resursi, ljudski, tehnički i financijski učinkovitije usmjere. Drugim riječima, sustavnija praćenja, integriranije politike i intervencije su još kvalitetniji način da mladima pružimo potrebnu podršku, zaključila je Trbus.
GDJE STUDENTI MOGU ZATRAŽITI POMOĆ?
Ranije su iz zagrebačkog SC-a naveli da postoji savjetovalište u studentskom domu Cvjetno naselje, samo Sveučilište u Zagrebu ima Ured za psihološku podršku i zaštitu mentalnog zdravlja, postoji savjetovalište Filozofskog fakulteta, savjetovalište Pravnog fakulteta, Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, Centar za zdravlje mladih, savjetovalište Iskorak i web stranica Psihološka pomoć. Savjetovališta u drugim gradovima možete pogledati ovdje.
