Ivan je osvojio Rektorovu nagradu za rad o kulturi isključivanja: ‘Sav trud se na kraju isplatio’
Ivan Matijevac, 24-godišnjak koji je u rujnu ove godine diplomirao filozofiju na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, osvojio je Rektorovu nagradu za rad ‘Kultura isključivanja – društveni fenomen s negativnim posljedicama za znanost‘. U razgovoru za srednja.hr otkrio je štošta toga, uključujući i što ga je potaknulo na pisanje rada na temu kulture isključivanja.
Ivan Matijanec, dobitnik Rektorove nagrade. Foto: Privatna arhiva
Rezultati natječaja za Rektorovu nagradu na Sveučilištu u Zagrebu izašli su sredinom rujna, a jedan od dobitnika je i 24-godišnji magistar filozofije s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, Ivan Matijevac. Na pisanje rada o kulturi isključivanja, potaknula su ga aktualna događanja u svijetu.
Znanstvenici su podložni potpunom isključivanju
– Primarno, uočio sam kako se sve više pokušava isključiti kreativne pojedince iz društvenog života na temelju stavova koji su uzeti izvan konteksta ili potpuno izmišljeni. S obzirom na uočeno, krenuo sam istraživati postoje li pojedinci koji su izuzeti od ovog fenomena. To bi zasigurno trebali biti znanstvenici, koji su slobodni iznositi svoje mišljenje o nekoj temi na slobodnom tržištu ideja koje je otvoreno za kritike, ali nikako podložno potpunom isključivanju, objašnjava nam Ivan.
Ivan je, međutim, uvidio da to nije slučaj te da su čak i znanstvenici podložni potpunom isključivanju. Taj je problem zatim prikazao svojoj mentorici Marini Novini, predložio joj da napišu rad na temelju njegovih opažanja i istraživanja, što je u konačnici rezultiralo dobitnim radom ‘Kultura isključivanja – društveni fenomen s negativnim posljedicama za znanost‘.
– Cilj rada bio je prikazati i analizirati samu etimologiju i fenomen kulture isključivanja, odrediti njezina obilježja te prikazati kako je povezana i implementirana u znanost. Polazišna točka rada bila je etimologija i objašnjenje kako je sintagma cancel culture uopće skovana, kaže Ivan.
Prvo, napominje Ivan, bilo je potrebno prikazati zašto se engleska sintagma ‘cancel culture’ uopće prevodi na hrvatski jezik kao ‘kultura isključivanja’, a ne ‘kultura otkazivanja’. Sljedeći korak bio je uočiti fenomene koji imaju isti korijen kao kultura isključivanja te pokušaje određivanja kulture isključivanja raznih autora u znanstvenim člancima i knjigama. Nakon toga, Ivan je odredio točna obilježja te ih je potkrijepio raznim primjerima iz života.
Analogija dvosjeklog mača
– Prvo smo analizirali takozvanu analogiju mača koja otkriva da se bilo koji pojedinac iz sfera javnog života može zateći na obje strane mača – na strani oštrice i na strani drške. Potom smo promotrili kako se isključivanje manifestira u različitim kontekstima te odgovorili na pitanje odnosi li se na sve članova društva jednako, napominje svježi magistar filozofije.
Uz to, u radu je prikazana i analogija takozvanog dvosjeklog mača, koja navodi da izrečeni sud povlači i određenu odgovornost. Ta analogija, objašnjava nam Ivan, ističe vezu između temeljnih demokratskih principa i kulture isključivanja. Također, promotrili su i dva oblika deplatformiranja – prvi koji se odnosi na isključivanje od strane korisnika i drugi koji se odnosi na isključivanje od same platforme. Ta dva načina, dodaje 24-godišnjak, izravan su napad na slobodu govora i promicanje ideja koje vode k tome da se uvelike digitalizirana i medijski prisutna znanost suoči s fenomenom kulture isključivanja.
– Zadnji dio rada usmjeren je na analiziranje kako se kultura isključivanja, dokazano stvaran fenomen, suočava sa znanošću. Analizirajući znanstveni model Thomasa Kuhna, prikazali smo kako je današnja znanost, koja bi trebala biti izuzeta od ovog fenomena, zapravo pod velikom ugrozom te ništa više zaštićena od ostalih sfera javnog života. Na koncu, iznijeli smo nekoliko mogućih postupanja znanstvene zajednice koja se suočava s fenomenom kulture isključivanja, napominje Ivan.
Kad je riječ o samom pisanju rada, Ivan kaže da to svakako nije posao koji se može brzo obaviti. Za završetak ovog rada trebalo mu je oko devet mjeseci, a smatra da bi na njemu mogao raditi još toliko, ako ne i više. Prilikom pisanja prošao je kroz razne faze, od one da je ovo najbolji rad kojeg će ikad napisati, do one da je smeće i da bi trebao odustati. U svakom slučaju, bilo je riječ o zanimljivom iskustvu, koje je na koncu urodilo – plodom.
‘U budućnosti ću se nastojati boriti za slobodu govora’
– Iskreno, nisam mogao naslutiti hoću li dobiti Rektorovu nagradu. Rad mi se činio dobar, tema aktualna, no svakim čitanjem htio sam nešto promijeniti. Svakim novim pročitanim člankom smatrao sam kako mi se mišljenje mijenja, kako bi htio nešto nadopisati, a nešto izbaciti iz svog rada. Kada je zadnja verzija rada napokon bila poslana, nisam više znao je li dobar i hoće li netko drugi biti toliko kritičan prema njemu kao što smo mentorica i ja bili. Sav se trud na kraju isplatio, kaže 24-godišnjak.
Ivan na kraju napominje kako je tema kulture isključivanje još uvijek aktualna, jer svaki dan vidi njenu primjenu u svijetu. O fenomenu se, tvrdi, još uvijek ne piše koliko bi trebalo, bez obzira na njegovu pogubnu narav. Njegov je rad, kako kaže, upravo bio usmjeren tome da pokaže kako je to jedan stvaran fenomen na koji trebamo krenuti nuditi odgovore.
– U budućnosti ću se nastojati boriti za slobodu govora, ma kakva god ona bila, dokle god ta sloboda ne prelazi u govor mržnje. Sloboda govora vrlo je bitna odrednica demokratski uređenog društva, a pogotovo je bitna u znanosti. Stoga, na ovaj fenomen treba ukazivati te ga potpuno anulirati. Potrebno je isključiti kulturu isključivanja, zaključuje Ivan.
