Izašla nova rang-lista najboljih sveučilišta za 2024.: Na njoj četiri hrvatska, dva iz regije bolja od nas
CWUR – Center for World University Rankings objavio je novu rang listu najboljih sveučilišta na svijetu za 2024. godinu. Mjesto na njoj pronašla su i četiri naša sveučilišta, ono u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Najviše se od njih plasiralo Sveučilište u Zagrebu, zauzelo je 508. mjesto i tako se svrstalo među 2,5 posto najboljih u svijetu. Od zemalja regije, sveučilišta u Beogradu i Ljubljani bolje su pozicionirana od hrvatskih.
Zgrade Sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku | foto: srednja.hr, Google Maps
Center for World University Rankings (CWUR) objavio je rang listu najboljih svjetskih sveučilišta za 2024. godinu. Naveli su 2.000 najboljih sveučilišta, a na samom vrhu je Sveučilište Harvard.
Beogradu 376. mjesto, Ljubljani 441. mjesto, Zagrebu 508. mjesto
Na listi su svoje mjesto, kao i prošle godine, pronašla četiri hrvatska sveučilišta. Sveučilište u Zagrebu je na 508. mjestu što ga čini među 2,5 posto najboljih u svijetu. Sveučilište u Splitu je na 898. mjestu među 4,3 posto najboljih, Sveučilište u Rijeci na 1644. mjestu među 7,9 posto najboljih, a Sveučilište u Osijeku na 1993. mjestu među 9,6 posto najboljih, Za razliku od prošle godine, zagrebačko sveučilište poraslo je za 20 mjesta te popravilo svoj postotak. Splitsko, riječko i osječko sveučilište pali su za nekoliko mjesta na ljestvici u odnosu na lani.
Od zemalja regije, najbolje se plasiralo srpsko Sveučilište u Beogradu. Zauzeli su 376. mjesto i među 1,8 posto najboljih su. Od njihovih sveučilišta nešto niže na listi su i sveučilišta u Kragujevcu, Novom Sadu i Nišu. Slovensko Sveučilište u Ljubljani je na 441. mjestu među 2,2 posto najboljih te je tako bolje pozicionirano od svih hrvatskih. Od slovenskih sveučilišta među 2.000 najboljih su i ona u Mariboru i Novoj Gorici. Sveti Ćiril i Metod Sveučilište u Skopju iz Sjeverne Makedonije pozicioniralo se na 1990. mjesto.
Kako navode u svojoj statistici, SAD ima osam predstavnika u deset najboljih sveučilišta te su najzastupljenija zemlja među 2.000 najboljih. Broj britanskih institucija među prvih 2.000 ove je godine 92, a njihovo Sveučilište u Cambridgeu je najbolje javno sveučilište u svijetu 11. godinu zaredom. Francuska ima 73 predstavnika u prvih 2.000.
Kako se određuje ova rang-lista?
CWUR na svojim stranicama navodi kako koriste četiri grupe objektivnih indikatora u ocjenjivanju najboljih sveučilišta u svijetu. Prva grupa kriterija odnosi se na kvalitetu obrazovanja, a CWUR to mjeri po broju alumnija koji su ostvarili značajnija akademska postignuća. To se boduje s 25 posto, a u obzir se uzima i veličina ocjenjivanog sveučilišta. U drugoj grupi s 25 posto mjeri se zapošljivost alumnija po broju bivših studenata koji se nalaze na visokim izvršnim funkcijama među najvećim svjetskim tvrtkama, ovisno o veličini sveučilišta.
Deset posto odlazi na kvalitetu nastavnika, što se mjeri po količini znanstveno-nastavnog osoblja koje je ostvarilo značajna akademska postignuća, ovisno o veličini sveučilišta. Četvrta grupa odnosi se na istraživanje i nosi četrdeset posto. Ona obuhvaća znanstvenu produktivnost, odnosno broj objavljenih znanstvenih članaka, broj članaka u najkvalitetnijim časopisima, broj članaka u najutjecajnijim časopisima i količinu dobro citiranih znanstvenih radova.
Problemi u rangiranju sveučilišta
Prilikom jednog od niza izvještavanja o rangiranju sveučilišta Mariju Brajdić Vuković, sociologinju i stručnjakinju za metodologiju društvenih istraživanja zamolili smo i da pojasni relevantnost ovakvih rangiranja. Ona, navela je Brajdić Vuković, gotovo uvijek imaju neku svrhu, a ona je najčešće politička i ekonomska.
Kako je istaknula, gotovo svaka od ljestvica boluje od nekoliko problema. Prvi je taj što stvara hijerarhiju po nekom principu preko različitih domena, pri čemu ne uzima u obzir različitosti konteksta u kojemu su nastali inputi za njihove indikatore. Tako mjerenje zamišljeno i prezentirano kao ‘objektivno’ postaje u sebi subjektivno. Moglo bi se reći, kazala nam je, da je to ‘nametanje suviše jednostavnog okvira kompleksnoj stvarnosti’.
– Drugi problem je što mjereći nešto, a izostavljajući nešto drugo izrazito potiče ili ne potiče razvoj pojedinih tipova istraživačkih i objavljivačkih praksi koje postaju same sebi svrhom. Drugim riječima, mjerenje im postaje najvažnija svrha, obrazložila nam je Brajdić Vuković posljedice pretjeranog isticanja ovakvih ljestvica.
