Jakovina: Hrvatski studenti ne misle i ne znaju pisati, a rijetko ostavljaju dojam da im je zbog toga neugodno
Tvrtko Jakovina, profesor s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu u jučerašnjem broju Jutarnjeg lista pisao je o sposobnosti hrvatskih studenata da razmišljaju, istražuju, čitaju i pišu. Kaže kako oni nemaju osnovne vještine koje su trebali naučiti u nižoj razini osnovne škole. Kontaktirali smo profesora Jakovinu, ali i Marka Mustapića s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i zamolili ih da komentiraju situaciju te daju svoja potencijalna rješenja.
Profesor s Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu Tvrtko Jakovina žestoko je iskritizirao sposobnosti hrvatskih studenata što se tiče pisanja, istraživanja i općenito izrade seminara na studiju. Tvrdi kako im nedostaju temeljne vještine koje je trebalo usvojiti još u osnovnoj i srednjoj školi, zbog čega je jedan od njegovih studenata iz Nizozemske na razmjeni, kako tvrdi, napisao mnogo bolji rad od najboljeg seminara hrvatskog studenta.
Žestoko iskritizirao nedostatak vještina hrvatskih studenata
– Osnovnu, srednju školu, pa i mnoge fakultete u ovoj je zemlji moguće završiti tako da se niti jedan predmet ili ispite ne svlada za dovoljnu ocjenu, napisao je Jakovina gotovo na samom početku svoje kritike u Jutarnjem listu. Ovaj je profesor s Odsjeka za povijesti Filozofskog fakulteta ove godine jedan izborni kolegij držao na engleskom jeziku, upravo zbog troje studenata na razmjeni, a iako su studenti rekli da im to ne smeta budući da su komunicirati i pisati mogli na hrvatskom, na drugom se predavanju pojavilo polovina studenata manje. Upravo seminari koje su pisali studenti pokazali su elementarni nedostatak znanja i vještina kod hrvatskih studenata.
– Da je seminarski rad koji su studenti na kraju trebali napisati bio razlog zašto nekoga zaposliti ili ne, drugog kruga nikada ne bi bilo. Nizozemski student je bio toliko organiziranijih misli, toliko je bolje istražio materiju, koristio najnoviju literaturu, konzultirao toliko materijala, da mu se niti jedan hrvatski student nije niti približio. Hrvatske studente obično zadovoljavaju naslovi koje im nastavnik preporuči ili sugerira; sami teško istražuju, čitaju, komentirao je Jakovina te dodao kako je neshvatljivo da u doba kada su informacije bezgranične i nevjerojatno dostupne našim je studentima svejedno je li knjiga koju koriste napisana sedamdesetih ili šezdesetih godina ili još starija.
‘Treba prestati inzistirati na repetitivnom znanju i pukoj reprodukciji’
Problem vidi u načinu na koji studenti pišu radove – deskripcija bez argumentiranja, raspravljanja, dokazivanja i pobijanja. – Hrvatski studenti uglavnom prepričavaju, ne uočavaju probleme, ne mogu izdvojiti ono što je važno. Postaviti tezu, izbjeći nevažno, a naglasiti bit nije samo odlika dobrog seminarskog rada, već nešto što traže korporacije, banke, analize u ministarstvima i novinarstvo, piše Jakovina.
Objašnjenje za činjenicu da studenti završnih godina u golemom postotku ne poznaju pravopis, ne znaju citirati literaturu, pišu rečenice koje ništa ne znače, vidi u ozbiljnoj krizi čitave piramide od vrtića do doktorskih studija. – Naši studenti ne pitaju i ne misle, a rijetko ostavljaju dojam da im je zbog toga neugodno, tvrdi povjesničar, koji nam je u telefonskom razgovoru prokomentirao kako smatra da dugoročno treba promijeniti način proučavanja, no skeptičan je u tome. Ipak, dao je svoje mišljenje o tome kako bi u kratkom roku moglo promijeniti način obrazovanja.
– Treba prestati inzistirati na repetitivnom znanju i prestati s pukom reprodukcijom. Učitelji i profesori moraju zahtijevati pisanje i izlaganje u određenoj formi, određenom vremenskom intervalu. Trebaju učenike natjerati da bruse misli, naučiti ih kako prepoznati problem i pronaći najbolje rješenje. U dugoročno rješavanje problema sam skeptičan, budući da sumnjam u to da imamo adekvatno školovan kadar koji može mlade naučiti ove stvari, zaključio je Jakovina.
‘Mladi su medijski usidreni na mreži’
O zabrinjavajućem nedostatku gore navedenih vještina i razlozima za to pitali smo i Marka Mustapića, znanstvenog suradnika iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Spomenuti problem dijelom vidi u činjenici da su ‘gotovo svi mladi medijski usidreni na ‘mreži’.
– Ovaj elitistički diskurs glede mladih je već neko vrijeme dominantan u javnosti. Temeljna međugeneracijska razlika u odnosu na prethodna razdoblja je što su tehnološke promjene sve učestalije i brže, pa tako i one koje se odnose na komunikaciju, pa time i na ‘pismenost’. Primjerice, stvari i nisu toliko složene, internet je temeljni medij kojim se mladi koriste, to ukazuju sva istraživanja koja se provode u Hrvatskoj. Gotovo su svi mladi medijski usidreni na ‘mreži’. Korištenje tiskanih medija, prvenstveno novina i magazina, među mladima je zanemarivo. O korištenju mobitela i društvenih mreža da ne govorimo…Mislim da se naprosto radi o različitim vrstama pismenosti i da su nove generacije socijalizirane u digitalnoj eri i kao takve u budućnost nose neke prednosti ali i nedostatke u odnosu na generacije koje su socijalizirane u posve drugačijem tehnološkom kontekstu, rekao je Mustapić.
