Jan studira fiziku na PMF-u i prolazi s 5.0: Na kolegiju koji mi je bio najteži sad sam demos
Pisali smo nedavno o studentima FER-a koji prolaze s 5.0, o studentu FSB-a i donedavnom studentu MEFZG-a, a sada je na red došao i Jan Dragašević, student fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (PMF). Jan je četvrta godina tog studija i također ima prosjek 5.0, a u razgovoru za srednja.hr otkriva kako mu to polazi za rukom, koji mu je kolegij bio najteži, ali i zašto je odlučio upisati fiziku.
Jan Dragašević | foto: privatna arhiva
Kao i školski predmet i ispit mature i studij fizike među učenicima i studentima slovi kao jedan od težih. Pa ni ne začuđuje kako je to jedan od studija koje upisuju maturanti koji u školi i na ispitima državne mature postižu najbolje rezultate.
Jan Dragašević sada već ima više ‘utakmica u nogama’ kada je u pitanju studij. Matura je odavno iza njega, na četvrtoj je godini, a o njemu pišemo jer i nije baš student na kakvog ćete naići često. Naime, prosjek ocjena mu je 5.0. Nedavno smo pisali o studentima FER-a koji prolaze s 5.0, o studentu FSB-a i donedavnom studentu MEFZG-a, a Jan je pristao otkriti nam nešto o sebi za ovaj serijal.
‘Upisao sam ovaj studij zato da zapravo razumijem kako svijet funkcionira’
Prvo pitanje za sve naše sugovornike na ovu temu uvijek je isto – kako im na studiju, koji ne slovi baš kao jednostavan, polazi za rukom prikupljati samo izvrsne ocjene. Jan smatra da je količina uloženog vremena vjerojatno presudna. Ali, jednako kao i neki drugi njegovi izvrsni vršnjaci, govori nam da je najvažnija kvaliteta pažnje koja se posvećuje usvajanju gradiva.
– Studij fizike je na glasu kao težak, ili je bar bio kad sam se upisivao, ali mislim da za dobar rezultat stvarno nije potrebno više nego za druge studijske programe. Ako je čovjeku dobar rezultat na fakultetu prioritet, to se može postići s relativno normalnom količinom rada. Međutim, čini mi se da u mojem slučaju dobre ocjene nisu nužno najveći motivirajući faktor. Upisao sam ovaj studij zato da zapravo razumijem kako svijet funkcionira. Ako je motivacija razumijevanje, metrika je jednostavna, ili razumijem ili ne. Tako da gotovo uvijek učim dok mi stvari nisu jasne, a nakon toga pamćenje postaje manji problem, započinje Jan.
No, dobri rezultati, posebno na studiju, zapravo često izostaju. Uzrok tomu, smatra, mogao bi ležati u činjenici da se u nas znanje tretira kao skup činjenica za naučiti, a ne početni korak u razmišljanju.
– Mislim da studij postane puno teži ako se gradivu tako pristupa, tvrdi Jan.
‘Na predavanjima sam često, ali rijetko pratim čitavo vrijeme’
Dnevni raspored izgledao mu je različito kroz godine, ali opisuje nam kako mu dan izgleda sada, na četvrtoj godini.
– Na predavanjima sam često, ali rijetko pratim čitavo vrijeme. Obično zapnem razmišljajući o nekom specifičnom problemu kojeg se spomene. Tijekom semestra osim predavanja i zadaća, kojih nema puno, za ispite gotovo uopće ne učim. Za konkretno polaganje ispita si organiziram vrijeme u tjednima odmah prije i za vrijeme rokova. Što se toga tiče, mislim da je uloženo vrijeme oko prosjeka. Otprilike sam 4 sata dnevno na fakultetu, a ostatak dana obično radim na nekom projektu vezanom za fiziku, bavim se sportom i čitam, prepričava Jan.
Otkrio nam je i koji mu je kolegiji bio najteži za položiti.
– Klasičnu elektrodinamiku na trećoj godini, mislim da je to bio najteži pisani ispit studija. Ali drago mi je da sam uložio vrijeme, sad sam demonstrator na tom kolegiju, kaže Jan kroz smijeh.
U pripremi su mu za objavu dva znanstvena članka
Ocjene su mu, kaže, bitne kako bi vidio gdje stoji u odnosu na ostale kolege, ali i okvirno mogu pokazati uloženi trud. No, nije dobro da su najbitnije.
– Mislim da je blago kompetitivan aspekt ocjenjivanja dobar za stimulirajuću atmosferu studija. Ipak mi se čini da kada u glavama studenata ta metrika postane cilj, prestaje biti dobra metrika. To jest, uvijek se može pronaći način za dobiti relativno dobru ocjenu iako razumijevanje možda nije na toj razini. Primjerice, ispiti su često sličnog formata iz generacije u generaciju pa se bez puno muke nauči rješavati specifičan tip zadataka i postigne dobar rezultat bez da se zapravo ušlo duboko u problematiku. Zato mislim da struktura skale ocjena nije previše važna, ali da same ocjene u visokom obrazovanju trebaju biti dodjeljivane isključivo na temelju razumijevanja pokazanog na usmenim ispitima. Mislim da bilo kakav pokušaj strože standardizacije vrednovanja, u najboljem slučaju, nema efekta na kompetencije budućih znanstvenika. Oni koji žele razumjeti, ti i hoće, navodi Jan.
Ocjene nisu najvažniji faktor ni kod onih koji nakon fakulteta streme prema nekoj istraživačkoj poziciji, uglavnom je ključno sudjelovanje na zanimljivim projektima i objavljenim člancima, kaže.
– U tako ranom stadiju karijere oni se iznimno cijene pa se na to pokušavam više fokusirati te trenutno imam dva članka u pripremi za objavu. Mislim da sam na njih ponosniji nego na prosjek, veli Jan.
Pitamo ga i zašto je upisao baš fiziku. Neka velika dilema zapravo nikada nije ni postojala jer je stava da je razumijevanje fizike ‘intelektualno najvrjedniji i najzahtjevniji pothvat’, pa je tome i posvetio većinu svog vremena.
– Ona se bavi najdubljom fenomenološkom istinom, zapravo samom srži osjetilne stvarnosti. Unatoč tome, imam iznimno poštovanje prema ostalim znanstvenim disciplinama te ih s manjim intenzitetom proučavam što više stignem, kaže Jan.
Na fizici je dosta odličnih profesora, ali neke stvari faks bi mogao poboljšati
Studij i gradivo, dodaje, ispunili su njegova očekivanja, a nema niti puno primjedbi na izvedbu nastave na fakultetu. Govori nam da su profesori korektni i razumni te da ne može izdvojiti nikoga da je loše predavao gradivo.
– Štoviše, iz priča koje sam čuo o drugim studijima, profesori na fizici su daleko iznad prosjeka, a ima i stvarno odličnih, ističe Jan.
No, navodi i nekoliko stvari koje bi bilo dobro popraviti.
– Jedna primjedba bi bila da se nedovoljno potiču samostalna studentska istraživanja. Osim rijetkih seminara i stažiranja koja su slabo poznata, nema skoro nikakvih informacija o studentskim projektima ili obavijesti o razmjenama i ljetnim školama. Pomoglo bi da se zna što se sve može raditi već od prve godine studija i za vrijeme ljeta. Znam da na nekim fakultetima takve obavijesti dolaze redovito mail-om; mi nemamo tako nešto. Također, integrirana struktura studija (5+0) nije baš idealna za razmjene i preseljenja pa i smanjuje mogućnosti naspram studenata s drugih odsjeka i fakulteta, ali to se da premostiti, navodi naš sugovornik.
Jedno kratko vrijeme, ali ne posve ozbiljno, otkriva nam, razmišljao je i o studiju matematike. Kaže kako ga je, slično i kao kod fizike, privlačila visoka razina apstrakcije. Moguće je, ocjenjuje, da bi i na matematici imao slične rezultate jer je još prije fakulteta razvio određenu odgovornost prema obavezama, što smatra rezultatom kućnog odgoja. Isto tako, uvijek se vodi i time da je dobro ono što je započeo, a smatra vrijednim, obaviti najbolje moguće.
Najviše mu je za prve kolegije pomoglo sudjelovanje na natjecanjima
Fizika u srednjoj školi, govori nam Jan, miljama je udaljena od fizike na fakultetu, koja je i sama poprilično daleko od prave istraživačke fizike.
– Kao i kod većine predmeta u školi, samo se zagrebe površina. Iako smatram da je temeljit pregled čitave problematike predmeta potreban na početku obrazovanja, to nikako ne bi trebalo biti čitavo obrazovanje. Fiziku nisam upisao zbog gradiva viđenog u srednjoj školi, već zbog onog što sam sam čitao i proučavao. Pomoglo je i da imam afinitet prema rješavanju logičkih i matematičkih problema pa mislim da bih ipak teško našao bolju pripremu od matematičke gimnazije koju sam pohađao, kaže nam Jan.
Jan je tijekom školovanja sudjelovao na natjecanjima iz matematike na kojima je imao dobre rezultate. No, svojim najvećim trijumfom smatra pobjedu na državnom iz eksperimentalne fizike u četvrtom razredu, koju je dijelio s kolegom iz razreda. Natjecanja su ga zapravo, otkriva, najviše pripremila za prve kolegije, budući da su razina i tip zadataka slični.
– Ipak, kao što sam prije rekao, puno toga se i na fakultetu, slično kao u srednjoj školi, može naučiti po špranci. Iz toga je možda izašla jedna korist; znam se efikasno pripremati za ispite. S tako se malo smanjenim teretom mogu više posvetiti specifičnostima koje me zanimaju. Što se tiče olakšavanja studiranja, mislim da to ne bi trebalo nužno biti cilj srednjoškolske edukacije. Ono što bi mislim pomoglo na putu prema pravom znanstvenom radu je predstavljanje stvarne problematike i usmjeravanje u dublje razmišljanje o odabranim problemima. Kad-tad će se tijekom obrazovanja vidjeti sve relevantne ideje i teorije, ali čini mi se važnije razvijati vještine samostalnog istraživanja i razmišljanja te vidjeti uvod u ono što konkretno područje zapravo čini zanimljivim. Općenitije, iako sam uglavnom uživao u srednjoj školi, ono što bih rekao da fali u većini učionica (čast iznimkama) je entuzijazam i poticanje izvrsnosti, navodi Jan.
Ostaje mu i slobodnog vremena
Često vlada stav da studentima koji na ‘težim’ studijima prolaze s peticom ne ostaje ništa slobodnog vremena za druge aktivnosti. To je, zapravo, rijetko slučaj, uvidjeli smo i iz nekih ranijih razgovora s izvrsnim studentima. Jan nam govori da većinu slobodnog vremena provodi čitajući – kroz smijeh veli – ‘obično neku umišljenu filozofiju’. Radi i fiziku izvan studijskog gradiva, proučavajući dodatnu materiju koja ga interesira.
– Osim toga se dosta bavim sportom, najviše sportskim penjanjem, a uz to windsurfingom i skijanjem, u kojem sam se prije fakulteta i natjecao. Družim se s prijateljima iz srednje škole što više stignemo, obično na Jarunu, uz društvene igre ili na nekom rock koncertu. Za vrijeme zimskih praznika radim kao instruktor skijanja, a po ljeti kampiram s obitelji i radim na projektima. Putujem relativno često, a kada idem sam, to su dosta neuobičajeni izleti. Primjerice, prošlo ljeto sam išao biciklom iz Zagreba u Split, veli Jan.
Studiranje se bliži kraju pa nas ne iznenađuje da Jan već sada ima dosta jasne planove za život nakon studija. Želi bi, kaže, upisati doktorski studij, ali vjerojatno izvan Hrvatske. No, vratio bi se doma.
– Mislim da, čime god da se budem bavio, bilo to istraživanje ili nešto drugo, vrijeme koje sam uložio u dobro razumijevanje gradiva na studiju je dobro utrošeno. Kao što sam već spomenuo, smatram da uvidi moderne fizike, za bilo koju intelektualno nastrojenu osobu, vis-a-vis njihove važnosti, moraju biti barem na razini najvećih umjetničkih dostignuća i humanističkih spoznaja, zaključuje naš sugovornik o čijim ćete postignućima, nema dvojbe, još imati prilike čitati.
SAVJET ZA MATURANTE
Prijave ispita državne mature nedavno su završile, barem u onom redovnom roku. Od početka veljače maturanti mogu prijavljivati i studijske programe. Sve sugovornike s kojima smo razgovarali o uspjehu na fakultetu pitali smo i koji su njihovi savjeti maturantima za pripremu za studentski život.
– Iako bih volio svima preporučiti studij, mislim da za odraditi ga kako spada treba natprosječna količina volje. To jest, ako vam je cilj postati dobar znanstvenik, nije dovoljno samo proći ispite, treba zaroniti u problematiku; što prije to bolje. Nisam siguran je li to specifično za fiziku, ali mislim da je istinito i šire. U svakom slučaju, ako upišete bilo koji fakultet, čini mi se da je dobro što ranije osvijestiti da ste pet godina svog života odlučili uložiti da postanete stručnjak u nekom području, stoga bi ih bilo dobro stvarno na to i potrošiti. Ono što je možda specifično za ovaj studij, i možda još nekoliko srodnih, je da ga nema smisla upisivati iz nekih drugih razloga, ima i lakših fakulteta za trošenje vremena. Vrijeme na fakultetu je u biti produljenje djetinjstva, razlika je da su nam sada kapaciteti znatno bolje razvijeni (pa ih na toj razini trebamo i koristiti), a igre koje igramo su malo intenzivnije (pa ih na toj razini trebamo i igrati), navodi Jan.
Zaključno poručuje – čitajte sve što vam padne pod ruku, razgovarajte s profesorima, jer su veće vjerojatnosti da će vas tako preporučiti za neke daljnje projekte, a i možete se, potpuno neočekivano, naći na nekim zanimljivim mjestima.
– Radite i razmišljajte sami, većina problema na koje nabasate su već riješeni, ali neki čak nisu, poručuje Jan.
